Upis prvaka u škole je počeo, i ta promjena u ovoj fazi najveće nedoumice donosi roditeljima, koji nijesu sigurni šta sve njihov prvak treba da zna prije nego sjedne u klupe. Na pitanja da li treba da zna da čita, da piše, kako će se prilagoditi na sjedjenje u klupi, da li će moći zadržati pažnju i koliko dugo, zatražili smo još jednog stručno mišljenje.

PIŠE: Neda Bektešević, mr defektologije, Eduko-kreativni centar za djecu sa smetnjama u razvoju

Nijedno dijete nije isto, roditelji treba da prepoznaju u kom domenu njihovo dijete ima vještine, a u kom bi moglo naići na teškoće. U skladu sa tim treba razgovarati i raditi sa djetetom i adekvatno ga pripremiti za školu.

Uloga roditelja

O školi je važno govoriti u pozitivnim terminima. Obratite pažnju na djetetove strahove, razgovarajte s njim i pružite mu podršku. Podijelite sa djetetom pozitivno iskustvo kad ste vi išli u školu i ispričajte mu neke vesele detalje i događaje iz svojih školskih dana.

Uputite dijete u ponašanje u školi, šta se od njega očekuje, kako se prati nastava, koliko traje čas, koliko odmor i šta se radi za vrijeme časa. Naučite ga lijepom ponašanju, objasnite ulogu učitelja i stavite akcenat na učenje novih, zanimljivih stvari i upoznavanje novih drugara.

Prošetajte zajedno do škole i upoznajte dijete sa novim ambijentom u kom će provoditi određeni dio dana. Par dana prije škole napravite rutinu, vrijeme za odmor i vrijeme za rad, održavanje lične higijene, brigu o sebi i svojim ličnim stvarima, vrijeme za spavanje i dobar san.

Šta bi dijete trebalo da zna?

Dijete koje kreće u prvi razred trebalo bi da bude u izvjesnoj mjeri vizuelno i prostorno orjentisano, što će mu olakšati i upisivanje slova unutar linija. Da pravilno drži olovku, da je laterizovano, odnosno da ima vodeću ruku u pisanju i da pravilno sjedi.

Dijete treba da zna na koje slovo počinje odgovarajuća riječ (kratke riječi kao voz, sat, nos, pas). Poželjno je da dijete umije da prepriča priču i ispriča neko događaj.

Ovo nam daje uvid u kvalitet rečenice pa se pažnja usmjerava na moguću pojavu agramatizma, nepravilnu konstrukciju rečenice, nerazgovjetan govor, probleme u artikulaciji, zamuckivanje i na bogatstvo rječnika.

Ako dijete ima problem da podijeli riječi na glas ili sa spajanjem glasova u riječ (šta znači kad kažemo s-a-t), rimovanjem (šta se rimuje oko-soko ili oko i dva), pisanjem teksta u liniju ili kocke može se posumnjati na disgrafiju ili disleksiju.

Ako dijete ima problem sa artikulacijom glasova, ako ne zna koliko ima godina, ne razlikuje doba dana treba da se obratite defektologu/logopedu.

Prije polaska u školu dijete treba da ima razvijenu pažnju, ali ne treba da očekujete da za jedan predmet bude zainteresovan 45 minuta, pažnja prvaka obično je od 10-15 minuta.

Kad je u pitanju grafomotorika, pored držanja olovke dijete treba da zna pravilno da precrta zadate likove, da ima pravilan slijed crtanja linija i razvijenu svijest o smjeru pisanja (da zna pojmove lijevo-desno, gore-dolje).

Aktivni rječnik prvaka ima od 2500-3000 riječi, opseg rečenice obično iznosi 5-6 riječi, koristi složene rečenice, riječi apstraktnog značenja, donosi zaključke, memoriše kraće pjesmice i samostalno stupa u komunikaciju.

Djeca pred polazak u školu trebalo bi da znaju da broje do 20, prepoznaju simbole brojeva i povezuju ih sa količinom. Treba da znaju da poređaju predmete po veličini, uporede ih, znaju relaciju veće-manje, razvrstavanje po boji i obliku.

U susret inkluziji!

Inkluzija je proces učenja i vaspitanja djece sa smetnjama u razvoju zajedno sa djecom koja ih nemaju. Na taj način djeca imaju iste mogućnosti u razvoju tjelesnih, emocionalnih, socijalnih i drugih vještina. Ako individualizacija ne daje dovoljne rezultate, škola pristupa izradi individualnog obrazovnog plana (IOP). To je pisani dokument koji sadrži cilj obrazovno vaspitnog rada, odnosno promjenu koja dodatnom podrškom treba da se postigne – šta dijete treba da nauči u narednom periodu i način na koji ce se to postići. IOP može da se donese za dio ili oblast u okviru jednog predmeta, jedan predmet, grupu predmeta ili sve predmeta.

Ukoliko ste roditelj djeteta koje je uključeno u inkluzivno obrazovanje najviše što možete da date svom djetetu je podrška da se adaptira na novu sredinu, i sa druge strane maksimalno objektivno sarađujete sa nastavnim i stručnim kadrom u izradi IOP-a.

U slučaju da vaše dijete ima u odjeljenju druga sa smetnjom u razvoju predstavite svom djetetu različitosti sa pozitivne strane, istaknite da svako od nas ima nešto u čemu je dobar i nešto u čemu teže napreduje, saznajte malo više o “problemu” koje to dijete ima i objasnite to svom djetetu, koliko je važno poštovanje svake osobe i međusobna podrška. Ako to dijete ima asistenta u nastavi objasnite i njegovu ulogu i stvorite na taj način ravnopravnu i prijatnu atmosferu.

Svi imaju neke svoje posebne potrebe u svakodnevnom životu, u skladu sa različitostima, a bez obzira na to da li imaju smetnju u razvoju ili ne. Svi ljudi imaju potrebu za kretanjem, tj. da od jednog mjesta stignu do drugog. Neko će hodati sporije, neko brže, neko će voziti bicikl, neko koristi kolica, automobil…, zato možemo govoriti o različitim načinima ostvarivanja potreba, što se odnosi i na svakodnevni život i na obrazovanje.