Odgovaranje na dječja pitanja o seksualnosti predstavlja jednu od odgovornosti koje se roditelji najviše plaše. Čak se i inače samopouzdani roditelji često zakoče i osjećaju čudno kada se govori o seksu. Međutim, tu temu ne bi trebalo izbjegavati. Odgovarajući na dječja pitanja kako se ona pojavljuju, roditelji mogu podstaći zdrave stavove i osjećanja o seksualnosti.

Kada djeca počinju biti znatiželjna o seksu?

Djeca su ljudska bića, a time i seksualna bića. Roditeljima je to teško priznati, baš kao što je djeci teško zamisliti da su im roditelji seksualno aktivni. Međutim, čak i novorođenčad posjeduje znatiželju o sopstvenom tijelu, koja je sasvim zdrava i normalna.

Kakvu vrstu «seksualnog» ponašanja pokazuju mala djeca?

Djeca još u uzrastu odojčeta često diraju svoje tijelo kada su gola, kao na primjer u kadi ili dok ih se previja. U toj fazi razvoja, djeca nemaju osjećaj srama. Reakcije njihovih roditelja reći će im je li njihovo ponašanje prihvatljivo. Odojčad ne bi trebalo kritikovati, niti bi ih se trebalo tjerati da se osjećaju posramljeno zbog toga što ih je zanimalo sopstveno tijelo.

Normalno je da djecu zanima njihovo tijelo. Neki roditelji mogu odabrati da ležerno ignorišu diranje djeteta. Starijem predškolcu, ako se dodiruje pred drugima, mogu reći da je diranje privatna stvar, koju radimo kad smo sami. Roditelji mogu nježno, ali jasno reći djetetu da očekuju od njega da takvo ponašanje ostane u granicama privatnosti. Roditelji bi trebalo biti zabrinuti zbog masturbacije jedino ako im se čini da je dijete njom preokupirano i da se zbog toga isključuje iz drugih aktivnosti.

Je li u redu koristiti nadimke za intimne dijelove tijela?

Kada dijete navrši 3 godine starosti, roditelji mogu odlučiti da upotrebljavati tačne anatomske riječi. Možda će zvučati klinički, ali nema razloga da se ne koriste ispravna imena kada ih dijete može izgovoriti. Riječi, kao što su penis, vagina i druge, trebalo bi izgovarati ozbiljno, kao neutralne činjenice. Na taj način, dijete će ih naučiti normalno, direktno upotrebljavati, bez osjećanja srama.

Što reći veoma malom djetetu koje vas pita odakle dolaze bebe?

Djetetu u uzrastu od tri do šest godina možete reći da beba raste iz jajašca u maminoj materici, pokazujući na majčin stomak i izlazi vani kroz posebno mjesto koje se zove vagina. Nema potrebe da objašnjavate sam čin vođenja ljubavi jer vrlo mala djeca to neće razumjeti.

Međutim, možete reći da muškarac i žena kada se vole, žele biti blizu jedan drugome. Recite im da se spermatozoidi muškarca spoji s jajašcem žene i da tada beba počinje rasti. Većina djece ispod 6 godina, prihvatiće taj odgovor. Mogu vam pomoći i knjige o ovoj temi koje su u skladu s uzrastom djeteta. Uvijek direktno odgovorite na djetetovo pitanje i vjerovatno ćete vidjeti da će u tom trenutku biti zadovoljno malom količinom informacija. Ako i dalje pita, pružite mu dodatne informacije, npr. o tome da trudnoća traje 9 mjeseci, da zatim slijedi porođaj i beba dolazi na svijet itd.

Što treba da uradite ako uhvatite dijete kako se igra «doktora», na primjer, pokazujući intimne dijelove tijela drugom djetetu?

Najčešće se «doktora» igraju djeca u uzrastu između 3 i 6 godina. Mnogi roditelji pretjerano reaguju kada vide ili čuju za takvo ponašanje. Grubo kritikovanje NIJE dobar način da riješite takvu situaciju. Roditelji ne bi trebalo da misle da se radi o promiskuitetnom ponašanju, niti da će to ponašanje dovesti do promiskuiteta. Često je sama prisutnost roditelja dovoljna da prekine igru.

Možete pokušati usmjeriti pažnju djeteta na drugu aktivnost,  a da ne dižete preveliku buku. Kasnije, sjedite s djetetom i porazgovarajte s njim. Objasnite djetetu da razumijete njegovo/njeno interesovanje za drugovo/drugaricino tijelo, ali da on/ona postaje veliki dječak/djevojčica i da se od ljudi generalno očekuje da svoja tijela u javnosti imaju pokrivena. Na taj način, postavićete granice, a da ne učinite da se dijete osjeća krivim.

To je takođe prikladan uzrast da s djetetom počnete razgovarati o dobrim i lošim dodirima. Recite djetetu da je njegovo tijelo samo njegovo i da ima pravo na privatnost. Niko ga ne smije dirati ako se njemu to ne sviđa i ako on to ne želi. Recite mu da ako ga ikada iko bude dirao na način da se osjeća čudno ili loše, treba reći toj osobi da prestane i treba to odmah reći vama. Objasnite mu da želite znati za sve zbog čega se osjeća loše ili nelagodno.

Kada bi roditelji trebalo da obave taj tako važan razgovor o svemu u vezi seksualnošću?

Zapravo, nikada! Učenje o seksualnosti ne bi trebalo da bude sadržano u jednom sve-ili-ništa razgovoru. To je više postepeni proces, u kojem će dijete pravovremeno učiti o svemu onome što bi trebalo znati. Na pitanja bi trebalo da odgovaraju onda kada se pojavljuju, kako bi djetetova prirodna znatiželja bila zadovoljena kako dijete sazrijeva.

U kojem uzrastu bi nagost u kući trebalo da bude ukinuta?

Porodice postavljaju svoje sopstevne standarde za nagost i privatnost. Iako su vrijednosti svake porodice drugačije, za svako je dijete važno da nauči pojam privatnosti. Roditelji bi trebalo da objasne djeci granice u pogledu nagosti, na isti način na koji im objašnjavaju ostala kućna pravila – iznoseći to kao neutralnu činjenicu – kako ne bi došlo do toga da djeca nagost povezuju s krivicom i tajnovitošću. Generalno govoreći, djeca će učiti iz granica koje im postavite i načina kako ih postavite.

U kojoj se mjeri roditelji mogu osloniti na školu da će djeci pružiti seksualno obrazovanje?

Važno je da roditelji započnu s procesom seksualnog obrazovanja znatno prije nego što on započne u školi. Formalno seksualno obrazovanje u školama počinje u osmom razredu. Neke od tema o kojima se uči su anatomija, kontracepcija, polno prenosive bolesti i trudnoća. Roditelji bi trebalo da budu otvoreni za nastavak dijaloga i odgovaranje na pitanja kod kuće. U školama se uči o činjenicama, više nego o vrijednostima. Vrijednosti spadaju u područje o kojem roditelji mogu i trebaju da uče djecu.

U kojem uzrastu bi djevojčicama trebalo reći o menstruaciji?

Dobro je da djevojčice (i dječaci!) saznaju osnovne činjenice o tome do oko 8 godina, a neke informacije mogu dobiti i u školi. Obrazovne knjige su korisne, ali dobro je da majke sa svojim kćerkama podijele i svoja lična iskustva o tome kada su prvi put dobile menstruaciju i kakav je to bio osjećaj. Djevojčicama naročito pomaže da budu pripremljene za taj događaj. Sjećate li se filma «Carrie», u kojem prva menstruacija podstakne duboku emocionalnu krizu kod strogo vaspitavane djevojčice, koja o menstruaciji nije dobila nikakve informacije?

Izvor: Iz knjige dr. Gordana Buljan Flander, Ana Karlović “Odgajam li dobro svoje dijete?”
www.gordana-buljan-flander.com