Za djecu sa dijabetesom tip A nedovoljno trakica na recept, i često ih nema

trakiceDjeca do 18 godina koja imaju dijabetes tip 1 i žive u Crnoj Gori suočavaju se, kako tvrde njihovi roditelji, sa problemom nedovoljnog broja trakica za mjerenje glikemije u krvi koje im se pripisuju na recept mjesečno, ali i sa njhovim čestim deficitom u državnim apotekama.

“Dva puta mi se do sada desilo da odem u državnu apoteku sa receptom da uzmem 100 trakica i nemaju. Država se jednostavno nije potrudila dovoljno da na vrijeme nabavi odgovarajuće medikamente. Na taj način dijete od osam godina ostaje bez lijeka koji muje neophodan”, kazao je Anteni M Jurica Žarković, otac osmogodišnjaka sa dijabetesom.

Dijabetes tip 1 je uslovljen nemogućnošću pankreasa da stvara insulin. Smatra se autoimunom bolešću, što znači da imuni sistem napada sopstvena tkiva i organe. Kod dijabetesa tipa 1, pankreas gubi sposobnost produkcije  insulina u dovoljnoj količini. Vremenom, razvijaju se simptomi dijabetesa, a oko 80 odsto ćelija pankreasa bude razoreno. Ne zna se koliko je vremena potrebno da do toga dođe, ali je tada jedini način da tijelo postane sposobno da ponovo koristi šećer za energiju – nadoknada izgubljenog  insulina. To se postiže insulinskom terapijom, nekoliko puta dnevno. Da bi insulinska terapija bila pravilna, prije nje se mora mjeriti prisustvo šećera u krvi, a za to su neophodne trakice.

Broj djece oboljele od dijabetesa tip 1 u Crnoj Gori posljednjih godina je u stalnom porastu.Država je za pacijente do 18 godina obezbijedila po 100 trakica na mjesečnom nivou. Upravo u tome, prema riječima Žarkovića, jeste problem.

Tih 100 im nije dovoljno, a ni to često ne može da uzme u državnoj apoteci, jer ih nema, a zašto je to tako, zbog tendera ili nečeg drugog, on ne ne zna.

“Ovdje pričamo o bolesnicima kojima je taj lijek potreban za goli život. Oni nemaju toliko vremena da čekaju ni sat,dan a ne tendere ili ne znam ni ja šta. Ako država ne može da nabavi dovoljno trakica, moraju da naprave neki modus, neku alternativu gdje i kako da svojoj djeci nabavimo lijek koji im je potreban da prežive”, kategoričan je Žarković.

Kada ipak onih 100 trakica uzme na recept, Žarković, a  i ostali sa sličnim problemom, opet moraju nekako da nabave još makar 50 trakica. Za to postoji samo jedan način – preko veze.

Žarković podsjeća da se insulin ne može kupiti u slobodoj prodaji.

“Ja bez recepta ne mogu da odem u apoteku i jednostavno kupim to što mi fali. Meni fali 50 trakica, a da ne pričam kako je onim roditeljima koji iz straha da im dijete ne padne u komu mjere češće nego što treba, to je naravno opravdan strah. Ne ostaje mi ništa drugo  nego da to preostalo tražim preko veze, poznastava, da molim da mi sačuvaju i daju ispod žita jednu kutiju trakica ili jedan špric insulina. Sve to je, naravno zakonski zabranjeno, ali šta drugo da radim?”, pita se Žarković. “Nije trakica ili insulin nešto što moje osmogodišnje dijete može da čeka i da ja to odgodim za sat dva ili za sjutra, već je to nešto što mom djetetu treba da preživi. Nešto što mu je 100 odsto neophodno”..

Valentina Kalinić iz NVO Plavi Krug kaže da su nevladine organizacije koje se bave tim problemom nekoliko puta upozoravale nadležne na problem, ali bez odgovora iako trakice i insulin maloljetnicima nijesu luksuz već nešto što im je neophodno za život.

“P  samo da nemaju veze da to nabave i kupe, nego i nemaju novca da kupe svom djetetu nešto što mu je neophodno”. rekla je ona. “Na mjesečnom nivou govorimo o cifri preko 100 eura”.

Nakon 18 godine trakice se više ne kupuju na recept, a Kalinić podsjeća na sve one mlade koji žele da studiraju,  i uz to ne rade ili žive porodici sa slabim platežnim moćima i pita kako oni da se liječe.

Prema njenim riječima, svaka država dvije trećine sredstava koje odvaja za dijabetičare daje za komplikacije uzrokovane neliječenjem, što govori da je neophodna i boja edukacija o posljedicama neliječenja.

Kalinić apeluje na nadležne da problem koji imaju roditelji djece dijabetičara posmatraju kao svoj i nađu rješenje da onima koji žele da se liječe to i obezbijede.
HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Prije neki dan je objavljeno da drzava platila veci dio iznosa promjene pola osobi iz cg. Nemam problema sa tim, sem u ovom dijelu da je drzava platila jednoj osobi toliko koliko bi trebalo izdvojiti za nekoliko mjeseci ovih trakica od kojih zavise zivoti djece. Neposobni su i prioritete odraditi, bez obzira sto je to uradjeno samo zbog eu.

Leave a Reply