Spavanje je jedan od najvećih bauka roditeljstva. Buduće roditelje stalno upozoravaju da se prije dolaska novorođenčeta u kuću dobro naspavaju, a mlade roditelje stalno poučavaju kako naučiti dijete da spava. I uprkos savjetima koji ni sa čim podstaknuti pristižu sa svih strana, mnogim mladim roditeljima upravo najteže padaju uzastupna buđenja noću. I dok je to normalan dio prvih dana života jer dijete jede svakih nekoliko sati, dogodi se da dijete još godinama nastavi s takvim ritmom spavanja i noćnih buđenja.

Istraživanja su pokazala da će jedno od petoro djece koja se u najranijem uzrastu često bude noću zadržati takav ritam i prvih godina života. Roditelje tako često budi plač, dozivanje djeteta, a kad bude veće, dogodi se da se roditelji probude, a dijete stoji uz njihov krevet.  Jedan od razloga za to, tvrdi pedijatar dr. Craig Canapari je “naučena glad”. Javlja se djeci koja su duže dojena noću ili su navikla na bočicu mlijeka ili čaja u neko doba noći, pa ih to budi. Smanjujte postupno količinu hrane i produžavajte period između obroka dok dijete samo ne prestane tražiti, savjetuje pedijatar.

Dr. Canapari pojašnjava i da dijete bude ”loše” tehnike uspavljivanja, poput ljuljanja, cucle varalice ili milovanja djeteta. Kad djetetu tokom noći san postane plići, probudiće se i razbuditi jer će oko njega biti drugačije okolnosti  nego kad je tonulo u san. Pružite mu tada pažnju da opet brzo zaspi. Kako biste spriječili da nešto iz okoline budi dijete, izbacite iz sobe kompjutere i televizor i pazite da u sobi ne bude previsoka temperatura.

Koji god razlog bio, uvijek se postavlja pitanje kada i kako reagovati i to pitanje izaziva prave prepirke među roditeljima. Jedni smatraju da treba priskočiti i umiriti mališana, drugi da se mora naučiti smirivati sam.

Psiholozi objašnjavaju da se savjeti i reakcije na djetetov plač noću mogu razlikovati u odnosu na njegov uzrast ali da  uvijek idu ka tome da se na djetetov plač treba odazvati i pružiti mu utjehu. To se posebno odnosi na prvu godinu djetetovog života, kada se formira privrženost i komunicira s djetetom odgovarajući na njegove potrebe.

Nasuprot stalnim upozorenjima da ćemo dijete pretjerano razmaziti ako ga uzimamo u ruke i reagujemo na njegove pozive, psiholozi napominje da ako svaki put odregujemo i idemo s mnogo nježnosti utješiti dijete, ne znači da ćemo ga razmaziti, već da će dijete znati da smo tu uvijek kad nas treba i dugoročno će značajno manje plakati.

Psiholozi kažu i da što se tiče spavanja u roditeljskom krevetu, dok su djeca mala, nema nikakve štete, ali kako rastu trebalo bi ih privikavati na sopstveni krevet i, ako je moguće, kutak ili sobu.  To ne znači da nećemo reagovati  ako nas dijete zove noću i utješiti ga.

Savjetuju i da se pred spavanje izbjegava televiziju i kompletna tehnika jer djeca teže zaspu i imaju lošiji kvalitet sna. Priča za laku noć je uvijek dobra alternativa i uvod u spavanje, pri čemu djeca i roditelji unaprijed zajedno dogovore broj priča i one koje će čitati odnosno pričati.

Izvor: SuperMila