Priča jedne dojilje

bebsisa

PIŠE: Dragana Vuković, savjetnica za dojenje udruženja Roditelji

Dojenje – sve što je potrebno bebi u prvim danima, mjesecima, ali, što da ne, i godinicama života. Majka priroda je tako odredila. Ovu definiciju sam sama zacrtala u svojoj glavi još prije nego što sam rodila djecu. Bilo je to prije 7 godina…

Porođaj veoma dug i težak, ali ne bih sad o tome, to je samo uvod u priču koja slijedi.
Mlada i neiskusna uzela sam svoju bebu u ruke prvi put u bolničkoj sobi. Kako ću da je uzmem, a da je slučajno ne povrijedim? Ne mogu da mrdnem nigdje od bola od epizotomije. Držim je nepomična, čini mi se da i ne dišem, i molim se da uspijem da savladam strah i bol koji su me u tom trenu obuzeli. Pored mene zrela i iskusna žena, četvrti porođaj. Drži svoju bebu u sjedećem položaju, prekrštehih nogu i doji. Zašto ja nisam kao ona? Zavidjela sam joj i dalje držala svoju bebu nepomična u ležećem položaju. Suze su krenule same, nikog od osoblja da mi pomogne. Majka pored mene je spustila svoju bebu, stala iznad mene sa rukama na bokovima i rekla: Ajde mala! Zatim je uzela moju bebu I dodala: Okreni se na stranu. Poslušno sam požurila. Stavila je bebu u moje naručje i vjerujte ništa više nije bilo potrebno. Beba je istog momenta počela da sisa. Bila sam u čudu, preplavile su me emocije. Plakala sam kao kiša. Bio je to jedan od najsrećnijih trenutaka u mom životu.

Cimerka me pomilovala po kosi i rekla: Eto, mala, to je sve što ti treba da budeš srećna i zadovoljna, i ti i tvoja beba. Ta žena je bila moj anđeo čuvar , pazila me tih dana i njegovala baš kao svoje dijete. Hvala joj.

Kada smo došli kući sve je išlo lagano i glatko. Njeno veličanstvo, moja mama, bila je pored mene i bebe i vodila računa o svemu. Moje je bilo samo da leškarim kraj svoje bebe i dojim, masiram se, izmlazam i sve što ide uz to. Bez poteskoća savladale smo tehniku. Moram naglasiti da mi je mnogo lakše bilo da dojim u ležećem položaju. Počelo je da nadolazi mlijeko, znala sam i po sat vremena ručno da se izmlazam da bih olakšala napetost u dojkama, a bebi omogućila mekoću taman toliku da svojim malim ustima može pravilno da obuhvati bradavicu.

Dojila sam na zahtjev, danima, mjesecima…bila sam uporna. Beba je lijepo napredovala, dobijala je na kilaži. Što sam je više dojila, bilo je više mlijeka. To je važno znati – najbolji recept za nadolaženje mlijeka je samo dojenje, to vam je sistem ponuda-potražnja.

Smatram da je ključni faktor uspjeha našeg dojenja bilo to što smo bile prepuštene same sebi, uz kratku pomoć moje majke koja je brzo otišla, i naravno, uz veliku pomoć i podršku mog supruga. Nije bilo nikog pored nas ko bi nas ”sputavao”. Kad to kažem mislim na sve one ”dobronamjerne” savjete okoline tipa: Joj, kako ti je nervozna, ma sigurno je gladna i slično. Sve dojilje, sadašnje i bivše, shvatiće na šta mislim. Bile smo ona i ja i svo vrijeme ovog svijeta za nas dvije.

Dakle drage moje, možete. Budite pune optimizma, uporne i jake…samo hrabri i uporni pobjeđjuju.

Pobjedite predrasude, pobjedite strah, pobjedite bol, pobjedite svoju okolinu. Dojite sa ljubavlju, uživajte u svakom trenu i budite sigurne da će vam vaše dijete jednog dana biti zahvalno…

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Kad citate ovakve tekstove, uglavnom, steknete utisak, da samo bebu primaknete dojci i sve nekako ide samo od sebe. Imam iskustva, jos uvijek sam u toj prici, i ne bih bas rekla da je tako. Kod nas nema patronaze, tako da smo morali da platimo za to zadovoljstvo, ali isplatilo se svakako. Naucila me je svemu, od pravilnog polozaja, kako mog, tako i bebinog, podrigivanja, bljuckanja.. Cak me je i ona pitala prvi put da mu damo flasicu, ali sam nekako od pocetka bila sigurna u to da moja beba nije gladna, i vise mi niko to nije `smio` pomenuti. Da je lako, nije, pogotovo prvih mjesec- dva, sve sto tada radite je dojenje, makar je sa mnom bio takav slucaj, dva puta. Dok dojite, sigurno se necete naspavati. Ja sam imala srece, pa nijesam imala nijednu upalu. Ali, ako gledate dugorocno, sigurno ce se isplatiti. Dovoljno je da znate da je dojenim bebama imunitet bolji. Mada i kratkorocno, hrana je uvijek dostupna, nema podgrijavanja, otkuvavanja flasice i sl., i ekonomicnije je. I jos jedna stvar, po meni su to najintimniji trenuci koje cete imati sa svojim djetetom i iskreno mi bude zao zena koje nijesu mogle ili koje su odustale, zahvaljujuci `dobronamjernim` savjetima.

  2. Moje prvo iskustvo je bilo traumaticno,dosla sam porodjajne sale u 20.00h a bebu mi donijeli u 21.00h na podoj,bec place ne moze da uhvati da povuce,mene rana boli ne mogu da nadjem polozaj koji bebi odgovara,place on placem ja a osoba koja radi u boks sa bebama(ne mogu je nazvat sestrom) hodaju prema vratima kaze nesto kao nemam vremena stojat cijelu noc pored tebe… Sad da mi se to desi nebi ostalo na tome.

  3. Prvi porodjaj,stres itd,beba je ima 2 mjeseca da doji.Dok sa drugim djetetom do 18 mjeseca je bilo na dojenje.Puno lakse i ekonomicnije,cak kao sto rekost ti trenuci se ni sa cim ne mjere i bliskost izmedju majke i bebe dok doji.

  4. Kad se zena posle prvog porodjaja izbori i savlada strahove,izvesti i “ustosi” sa dojenjem….svaki sledeci porod ce dojiti sa lakocom.Prvi put je najteze,nedostatak informisanosti i neiskustvo prvi put ponekad ucine svoje.Zato smo sada mi tu,tim savjetnica za dojenje,da vas podrzimo i da vam olaksamo nasim znanjem i iskustvom.Budite uporne,zacrtajte sebi da mozete i morate,da je to jedini ispravni put za odrastanje vaseg deteta.Majcino mleko=zdravlje vaseg deteta….i vase zdravlje.

  5. Svoju bebu sam dojila skoro 8mj. Sretna sam ?to sam uspela. Al ne mogu zaboraviti ?ta sam sve zbog dojenja pro?la.43 dana bola pla?a i molitve da me bol u dojkama pro?e… ?ak blijedo pamtim i svoje djete kako je izgledalo tih dana…

  6. Prvo dijete sam dojila 10 ipo mjeseci, zbog prestanka porodiljnog smo tada prekinuli. Sada dojimo evo vec treci mjesec…prvih dana je bolno, ali kad se to prevazidje, sve je lagano 🙂 . barem meni.

Leave a Reply