Rajović učio roditelje kako da razvijaju djetetov IQ kroz igru

DSC_0038

Preko 60 roditelja, vaspitača, učitelja i nastavnika prisustvovalo je sinoć u Podgorici radionicama dr Ranka Rajovića koji im je objašnjavao kako da pomognu razvoju djetetovog IQ kroz igru primjenjujući NTC sistem učenja.

Udruženje Roditelji u saradnji sa PR Centrom organizovalo je NTC radionice, na kojima se učilo o funkcionalnom znanju odnosno razvijanju brzine razmišljanja i zaključivanja i na taj način stimulisanju potencijala djece.

Dr Ranko Rajović je doktor interne medicine, jedan od autora programa – NTC (Nikola Tesla centar) sistem učenja, kao i saradnik UNICEF-a za edukaciju i predavač na 8 fakulteta u svijetu. Autor je 3 knjige i 2 didaktičke igre za primjenu NTC programa.

Rajović tvrdi da inteligencija ne zavisi samo od broja nervnih ćelija odnosno genetskog potencijala nego i od veza među neuronima ili sinapsama i kaže da je period do sedme godine života najdragocjeniji za formiranje novih veza.

NTC sistem učenja je metoda koja povezujući saznanja medicine i pedagogije pomaže povećanju intelektualnih sposobnosti djece, i to na osnovnom, biološkom nivou, i pomaže podizanju nivou funkcionalnog znanja i zaštiti darovitosti.

Ovaj sistem primjenjuje se na različite načine u 14 evropskih zemalja. On podrazumijeva učenje utemeljeno na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih nauka, posebno pedagoških – porodične pedagogije, didaktike i metodike za predškolski i osnovnoškolski uzrast.

Rajović u njegovoj knjizi IQ djeteta – briga roditelja kaže da kada se govori o motoričkim vještinama, treba razlikovati krupnu i finu motoriku. Krupna motorika podrazumijeva sposobnost izvođenja pokreta ruku, nogu ili tijela sa određenom kontrolom. Aktivnosti koje podstiču razvoj krupne motorike kod djece su razne vrste igara na otvorenom, igre loptom, skakanje, plesanje, plivanje ili trčanje.

S druge strane, fina motorika je sposobnost da se prave precizni sitni pokreti rukom uz zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. Fina motorika se razvija rastom – od početnih nespretnih pokušaja djeteta da samostalno koristi kašiku, pokreti ruke tj. šake vremenom postaju precizniji, sve do momenta kada dijete može da uzme olovku i da je kontroliše. Za uspješno ovladavanje procesom pisanja koje dijete čeka u školi, potrebno je najprije razviti finu motoriku mišića šake i prstiju.

„Dakle, fina motorika je od suštinskog značaja za pisanje, što predstavlja dovoljan razlog da se ta vještina razvija i kod kuće, mnogo prije polaska u školu. Razvoj grafomotoričke sposobnosti započinje u uzrastu od 18 mjeseci i traje do polaska u školu“, navodi Rajović.

Grafomotorika je važna i za razvoj dodatnih sinapsi u mozgu, a samim tim i za razvoj djetetovih potencijala. Doprinosi razvoju grafomotorike na ranom uzrastu daju razne svakodnevne aktivnosti kao što su: hvatanje, držanje i ispuštanje igračaka, držanje kašike i samostalno hranjenje, hvatanje sitnih predmeta čime se razvija pincetni hvat, i svlačenje i oblačenje odjeće i obuće.

Rajović kaže da se dodatno može stimulisati razvoj grafomotornih sposobnosti na ranom uzrastu kroz odgovarajuću stimulaciju igračkama tj. igrom.
Najbolje vježbe za razvijanje fleksibilnosti šake i prstiju su: držanje kocke i premiještanje iz ruke u ruku, povlačenje igračke na uzici, ubacivanje pločica u praznu kutiju, listanje slikovnica, uvlačenje pertle u cipele, navijanje igračaka, stavljanje šibica u kutiju, sakupljanje sitnih predmeta ili iscjepkanih papirića, otvaranje poklopca na kutiji, crtanje, bojenje, sjeckanje, lijepljenje, oblačenje malih lutki…

„Te aktivnosti treba da budu dio svakodnevne igre malog djeteta jer doprinose jačanju mišića šake, njene spretnosti, razvijanju koordinacije oko-ruka, razvoju opažanja i koncentracije“, pojašnjava Rajović.

Kao korisne igre navodi:
1. Zakopčavanje i otkopčavanje dugmadi i patenata, vezivanje pertli, vezivanje čvorova od kanapa različite debljine.
2. Miješanje tijesta, plastelina i gline, pravljenje različitih figurica. Djeca mogu od plastelina da prave određene zastave, marke automobila itd.
3. Bockalice (mozaici). Djetetu možemo dati priliku da putem bockalica napravi neku jednostavniju zastavu.
4. Savijanje papira (pravljenje aviona, šatora, kapa) i sjeckanje makazama za papir sa zaobljenim vrhovima. Kada se naprave avioni na njima se nacrtaju zastave, organizuje se takmičarska igra u kojoj se djeca takmiče čiji avion će dalje odletjeti, čiji će duže ljeteti itd.
5. Ređanje kocki i slagalica.
6. Na olovku ili štapić fiksirati i namotati konac dužine 60cm na čijem kraju se nalazi zakačen neki laki predmet, npr. ribica napravljena od papira. Zatim se organizuje takmičarska igra u kojoj se djeca takmiče ko će prije spustiti ribicu u „vodu“, a nakon toga spašavaju ribicu, tako što će brzo odmotavati i namotavati konac na čijem je kraju ribica. U igri treba da su angažovani prsti obje ruke.
7. Klikeri!

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply