Činjenice i zablude o roditeljstvu u današnje vrijeme

porodica

Danas je moguće naći i previše savjeta o roditeljstvu. Čini se kao da neprestano izlaze nove informacije o tome kako podizati dijete na najbolji način ili, koje su to najveće opasnosti koje vrebaju iza ugla. Sa toliko recepata za dobro roditeljstvo, lako je postati zbunjen i frustriran.

Ovo su najučestaliji mitovi – ali i činjenice – u vezi sa roditeljstvom u savremenom dobu, iz ugla psihoterapeuta.

.1.Mit: Djeca moraju stalno izgledati sretna, inače nešto nije uredu

Ako djeca nisu sretna i razdragana većinu vremena ili u određenim situacijama, roditelji počinju da brinu. Ipak, normalno je i zdravo da i djeca, kao i odrasli, doživljavaju i ugodne i neugodne emocije, i različite oblike raspoloženja. Svako od nas rođen je sa širokim spektrom emocionalnih doživljaja, ali neki ljudi imaju više negativnih emocija od drugih. Podučavajte djecu vještinama rješavanja problema i pomozite im da se nose sa različitim emocionalnim stanjima. Ne pokušavajte ih zaštititi od svake neželjene situacije – ionako to nećete moći da radite čitav život, zar ne? Radije ih podučite kako da pomognu sami sebi, i razviju pozitivan način razmišljanja.

Napomena: Kontinuirano neraspoloženje i nedostatak volje za svakodnevne aktivnosti može biti znak stvarnog problema, kao što je depresija. Neka djeca sa depresivnim simptomima često plaču, i imaju manjak energije za rad i učenje, kao i narušen san. Drugi su razdražljivi i agresivni. Ipak, osnova je da su ova stanja konstantna i da traju već duži vremenski period.

2. Mit: Roditelji djeci ne bi trebalo da govore NE

Ovo je najnoviji trend. Razlog? Starije generacije odrastale su u previše strogom i rigidnom roditeljskom režimu. Vremena su bila drugačija, kao i vjerovanja o tome kakav odnos je potrebno graditi sa djecom. Većina te djece, kao odrasli, kažu da su previše kritikovani.

Danas, nastojeći da stvari urade „bolje“, roditelji su otišli u drugu krajnost – većina vjeruje da je reći „ne“ djeci pregrubo , i da škodi njihovom psihološkom razvoju.

Ipak, jasno postavljene granice u ponašanju i pravila koja vladaju unutar porodice, djecu uče brojnim vještinama i pomažu im u razvijanju osjećaja sigurnosti. Nema ništa loše u tome da kažete ne djetetu onda kada je to potrebno, s tim da izbjegavate agresivan i grub način ophođenja. Kontekst je mnogo važniji nego sama riječ.

Naravno, djeca će na razne načine, manipulativno i uporno pokušati doći do željenog cilja, ali vaš je zadatak da budete dosljedni – i nikada ne zaboravite da ste vi staratelj, a oni djeca koja tek uče.

3. Mit: Dobro roditeljstvo znači dobru strategiju vaspitanja

Primamljivo je misliti o roditeljstvu kao o nizu specifičnih strategija koje jednostavno treba naučiti i primijeniti,ali to nije tako. Umjesto neke specifične strategije, važniji su sami roditelji, njihova osobnost, rad na sebi, način kako razmišljaju, osjećaju i komuniciraju sa svijetom oko sebe.

Samopouzdani roditelji će, veoma vjerovatno, vaspitaće samopouzdanu djecu. Roditelji koji grade zdrave veze, odgajaće dijete sa zdravim vezema u budućnosti. Roditelji koji vjeruju da trud, neminovno, prije ili kasnije dovodi do pozitivnih rezultata, odgajaju djecu koja su otporna i imaju mnogo vjere u sebe.

S druge strane, roditelji i staratelji koji su uvijek u strahu od lošeg ishoda, podstaći će u svojoj djeci rast anksioznosti, brige i sumnje u sopstvene sposobnosti. Ovakav doživljaj sebe spriječiće ih da se upuste u bilo kakve veće izazove, zbog straha od neuspijeha.

Porodični terapeuti i dječiji psiholozi roditeljima najčešće savjetuju da, oslanjajući se na sopstvene osobine ličnosti, uvjerenja i dinamiku koja vlada unutar porodice zajedno izgrade niz pravila i odaberu metode vaspitanja i disciplinovanja djece koje njima najviše odgovaraju. Ne postoji univerzalni način koji odgovara svima i ne dozvolite da vas uvjere u to. Djeca se razlikuju, njihove osobine ličnosti, sklonosti, temperament – a roditelji takođe.

4. Mit: Dobri roditelji potrebe svoje djece stavljaju na prvo mjesto

Došlo je vrijeme kada se sve više promoviše tzv. child – obsessed način života. Pri tome se, prvenstveno, misli na roditelje čije je vrijeme, angažman i interesovanje stopostotno okrenuto u smjeru sopstvene djece i njihovih potreba. Ne kažemo da bi se dječije potrebe i želje trebalo zanemarivati ili ignorisati. Naprotiv. Želimo istaći da nije nužno da, zbog roditeljske uloge koju imate, vremenom izblijede sve vaše ostale uloge i budu zamijenjene jednom jedinom – biti majka. Kažemo „majka“, jer su žene u 99% slučajeva one koje upadnu u ovu zamku.

U praksi se, skoro svakodnevno, surijećemo sa roditeljima koji prolaze kroz velike poteškoće u vaspitanju djece. Ne znamo tačno kada i kako se u roditeljima nove generacije razvio snažan osjećaj krivice i straha koji ih sputava kada god žele odlučnije reagovati i stati na kraj lošim obrascima ponašanja svoje djece, ili izgraditi kod njih nove, pozitivnije navike. Često nemaju hrabrosti za to, ili ne uspijevaju do kraja ostati dosljedni u onome što su započeli.

Ovakav način roditeljstva ima još jednu karakteristiku, a to je – ignorisanje sopstvenih potreba. To je pogrešno. Dakle, briga o djeci – da. Zanemarivanje sopstvenih potreba, osjećanja i želja – ne.

5. Mit: Vaš brak može čekati dok podignete djecu

U svojoj potpunoj predanosti djetetu/djeci, neki roditelji zanemaruju i sopstveni brak. Prve godine roditeljstva posebno utiču na udaljavanje partnera jedno od drugog. Ovaj problem neki parovi ne uspijevaju prevazići. Na kraju braka, jedina dimenzija koja im je zajednička je roditeljstvo, dok su međusobna bliskost, prijateljstvo i intimnost posve iščeznuli.

Mladi roditelji bi uvijek trebalo da imaju na umu da je za zdrav i stabilan odgoj djece prije svega drugog važno da su partneri bliski, i da njeguju čvrstu međusobno vezu. U suštini, oni bi jedno drugome trebao da budu najvažniji. Jer, ako bračna veza nije stabilna i sigurna, kako obezbijediti sigurne i adekvatne uslove za vaspitanje djece, njihov rast i razvoj?

Odvojite neko vrijeme za sebe, bez djece, i uživajte u razgovoru, smijehu, šetnjama i bilo kakvim aktivnostima koje vas zabavljaju.

Na kraju, čini se da je za dobro roditeljstvo – i sretan život – važno ostati istovremeno u vezi sa samim sobom, partnerom i svojom djecom.

Izvor: Psiholog.ba

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Priznajem, ovaj problem imam – Ne znamo ta?no kada i kako se u roditeljima nove generacije razvio sna?an osje?aj krivice i straha koji ih sputava kada god ?ele odlu?nije reagovati i stati na kraj lo?im obrascima pona?anja svoje djece, ili izgraditi kod njih nove, pozitivnije navike. ?esto nemaju hrabrosti za to, ili ne uspijevaju do kraja ostati dosljedni u onome ?to su zapo?eli.

  2. Mi smo do?li do faze da kada krenem sa pri?om “O, mora? da zna? da osim tvojih ?elja…”, on nastavlja “Znaaaam, mama, postoje drugi ljudi i njihove ?elje i potrebe” 😉 Iako mi se ponekad ?ini da je sva pri?a uzaludna, vjerujem da ?e, ukoliko smo dovoljno uporni i istrajni, sve to imati efekta, kad tad.

  3. Nemam problem s postavljanjem granica i dosljedno??u, klju? je u tome da se ne reaguje impulsivno. Ono sa ?im imam problem je dilema – za koje dru?tvo odgajam dijete i da li ?e mi biti krivo ako ne bude “umje?an, snala?ljiv, uspje?an” ve? postane neka nova “?rtva tranzicije” ili bilo ?ega drugo.

Leave a Reply