Da li je vaše dijete zaista hiperaktivno? Kako da znate?

PIŠE: Neda Bektešević, mr defektologije, Eduko-kreativni centar za djecu sa smetnjama u razvoju

200407807-004

Danas se prilično veliki broj djece opisuje kao – “hiperaktivna”, pa se izgleda da je taj izraz postao veoma moderan. Ako je dijete živahno, puno energije, stalno u pokretu, brbljivo, radoznalo… to ne znači da je hiperaktivno, odnosno da ima poremećaj. Možda je samo nemirno.

Prof. dr Svetomir Bojanin, dječji psihijatar, objasnio je kako roditelji mogu da razlikuju hiperaktivno od “samo” nemirnog djeteta. Kako se ponaša hiperaktivno dijete? Ono je uznemireno dijete, u čijem se nemiru ne vidi nikakav smisao. Pažnja mu je izrazito kratkotrajna. Sve što vidi, ono bi da dohvati, kada to dohvati, ono ga samo pogleda i ostavi; ili ga, zbog brzine i nehata sruši. U stanju je da neprestano prekida još nezavršenu aktivnost, da bi započelo neku sasvim novu, pa i nju napustilo nedovršenu, i tako redom…

Svaki novi opažaj čini da ono ispruži ruku ili usmjeri pažnju i ponašanje ka tome, tek da bi to novo bolje vidjelo, dodirnulo… i, to je sve. Hiperaktivno dijete je, u stvari, rasute pažnje. Ono bi sve novo što vidi – da dodirne, privuče, sve što čuje – ono bi da vidi, zanemarujući pritom sve ono čime se trenutno bavi, ne povezujući to novo sa onim što već radi. Ta pažnja se pobuđuje bez ikakve selekcije ili skale vrijednosti, koja bi nekim sadržajima davala prednost, a neke zanemarivala.

Uporedo sa rasipanjem i slabljenjem pažnje, pojačava se motorički nemir, koji se pažnjom i motiviše, i koji je prati. Za ovu djecu je tipično da djeluju neumorno, ne iscrpljujući se svojom jurnjavom… stalnom, neosmišljenom aktivnošću. Međutim, kada im se da zadatak da nešto osmišljeno rade, na primjer, da marširaju kao vojnici, ili da crtaju nešto što zahtijeva preciznost pokreta i krajnju pažljivost, ona se zamore znatno prije druge djece. Zamara ih sopstveni voljni zahtjev da svoju pažnju održavaju u istoj napetosti neko vrijeme, kao i to što nastoje da svoje pokrete vode organizovano, shodno cilju onoga što im je zadato.

Hiperaktivna djeca zahtijevaju posebno organizovan i usmjeren program vođenja kroz vaspitavanje i obrazovanje. Svako dijete treba «voditi» na način koji će zadovoljiti njegovu radoznalost, a koju uvijek prati neposredna akcija. U tom smislu, potrebno je da zadaci što se pred dijete stavljaju budu što kraći. Da ne zahtijevaju predug voljni napor ovladavanja pažnjom i sopstvenom potrebom za pokretanjem ijtela.

Djetetu treba zadavati probleme koji mogu da se završe u određenom kraćem roku. Pritom, svaki zadatak mora da bude iz serije onih koje je već imalo i kojima je već ovladalo, što ga motiviše izgledima na uspjeh u tom rješavanju.

Svako dijete, pa i hiperaktivno, želi da bude uspješno, shodno mjerilima sredine, makar samo na tren, ako ne može i na neki duži rok, stalno. Kada ono ovlada određenom serijom problema, zadaju se nove serije zadataka, sa tek nešto težim zahtjevima. Dijete će «ući u pokušaj» da ih razrješava – a time i savlada, nauči, uvijek sa više optimizma. A to je važno za svaki uspjeh u upoznavanju tajni života i ovladavanju sopstvenim ophođenjima prema drugima.To je put kojim svako dijete, a posebno hiperaktivno, počinje da upija znanja i vještine ponašanja, već samim tim što počinje da voli takvog učitelja i da se sa njim identifikuje.

Dakle, hiperaktivno dijete ima usporen razvoj pažnje i povećanu potrebu za kretanjem – s tim što ni jedno, ni drugo ne odgovara uzrastu. Ima svoju dijagnozu, kao i metode prevencije i tretmana.

ADHD – deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj spada u grupu razvojnih neuropsiholoških poremećaja.  S obzirom na to da je razvojni, nje gove kliničke manifestacije se mijenjaju kako osoba sazrijeva. Javlja se rano u djetinjstvu (3-4 godine), traje dugo (perzistira kroz vrijeme), uz varijacije u stepenu i izraženosti pojedinih simptoma.

Kako ga prepoznati?

Potrebno je da postoji 6 ili više simptoma hiperaktivnosti – impulsivnosti, slabosti pažnje koji traju najmanje 6 mjeseci.

Razlikuju se tri tipa ovog poremećaja:

1. AD/HD- sa predominantno slabom pažnjom – Djeca sa ovim tipom često ne posvećuju pažnju detaljima ili prave greške zbog nemara, imaju problema sa održavanjem pažnje, čini se da ne slušaju i kada im se direktno obraćaju, ne prate usputstva i ne završavaju aktivnosti (ali ne zbog prkosa ili nerazumijevanja uputstava), izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor, gube stvari potrebne za izvršavanje zadatka ili aktivnosti, ometaju ih spoljni nadražaji, zaboravljaju dnevne aktivnosti.

2. AD/HD – predominanto hiperaktivno-impulsivni tip – Podrazumijevani simptomi hiperaktivnosti su kod djece koja često tresu rukama i nogama i vrpolje se na stolici, ustaju sa stolice u razredu ili sa mjesta gdje se očekuju da ostanu mirni, pretjerano trče ili se penju u sitacijama kada je to neprimjereno, imaju teškoća ako trebaju mirno i tiho da igraju ili obavljaju neke aktivnosti, „u pogonu su“ kao da ih „pokreće motor“, pretjerano pričaju. Podrazumijevani simptomi impulsivnosti su kod djece koja često istrčavaju sa odgovorima i prije nego što je postavljeno pitanje, imaju teškoće sa čekanjem u redu, prekidaju ili ometaju druge.

3. AD/HD – kombinovani tip (potrebno je da su zadovoljeni kriterijumi iz prehodna dva tipa) – Razlike imeđu dječaka i djevojčice se ogledaju u tome što dječaci više hiperaktivni, hiperaktivnost se kod njih ispoljava kroz motorno, dok su djevojčice više nepažljive , a hiperaktivnost se kod njih ispoljava kroz verbalno i emocionalno (npr.brbljive, plačljive).
U posljednje vrijeme ponovo se govori o tome da da je hiperaktivno ponašanje (ali ne sindrom), reakcija preosjetljivosti na nutritivne alergene, i to prije svega rafinisani šećer i aditive.

Savheti za roditelje

– Zadajte djetetu obaveze;
– Uvedite red u dnevne aktivnosti;
– Pohvaljujte i nagrađujute poželjno ponašanje;
– Izbjegavajte grdnju;
– Usmjeravajte ga i podstičite da završi zadatke;
– Podsjećajte dijete na obaveze.

Kako da zabavite hiperaktivno dijete?

Spojite crteže – Nacrtajte nekoliko predmeta na papirićima pa svaki podijelite na pola. Zatim ih izmiješajte i dajte djetetu da ih spoji.

Lanac  – Jedan igrač kaže neku riječ, a sledeći treba da kaže riječ koja počinje posljednjim slovom prve riječi.

Nađi riječ – Napišite čitav niz slova, a među njih sakrijte određenu riječ i tražite od djeteta da je nađe.

Šta je to… – Šta može da bude hladno (vruće, mekano, crveno)? Dijete treba da navede što više predmeta.

Šta je višak  –  Navedite nekoliko riječi, a mališan treba da pogodi koja riječ ne pripada tom nizu. Recimo: kuca, maca, miš, krava, pegla.

Čarobna vreća – Pokažite djetetu nekoliko igračaka i dajte mu da ih opipa. Zatim ih stavite u „čarobnu vreću”. Neka dijete zatvorenih očiju stavlja ruku u vreću i na osnovu pipanja pogađa šta mu je u ruci.

Šta se promijenilo  –  Dijete treba da nacrta jednostavan crtež, recimo kuću s ogradom, drvetom i cvijećem. Zatim daje crtež roditelju i zatvara oči. Roditelj treba nešto da docrta, a mališan onda pogađa šta je na crtežu novo.

Naopako prepričavanje – Neka dijete pokuša da prepriča omiljenu bajku ili crtani film od kraja do početka.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. I nas je pedijatar slao kod specijaliste zbog toga ali kako ja da objasnim njima da je moje dete previse radoznalo,sve hoce da vidi,pipne,proba kad se nadje u nepoznatoj novoj sredini,ili kako da mu objasnim da on imitira neke likove iz crtanih filmova…super mario,transformersi,ptica trkacica…Kad ga nesto ne interesuje tu je kraj al zato je ustanju da dugo sedi i od lego kockica izmislja i pravi nove figure….

  2. Svako dete je posebno na svoj nacon. Ne znam sto od njih zele da naprave robote kao u koreji. Cim uciteljima ili vaspitacima se padne neko aktivnije dete odmah prevrcu ocima. Jer nisu placene a i zavisi na kom su mu polozaju roditelji, pa se odredjenima prasta kao nestasko mali, a za neke se kaze da imaju nevaspitano dete. Stotinu novih bolesti i sindroma, a strucnjaci, retko kojeg mozes nazvati tim imenom, setaju roditelje i decu jer ne znaju kom domenu i instituciji nadleznost pripada

  3. Super tema, mnogo je djece sa slicnim ponasanjem, ali sto se tice ADHD-a tu su stvari kontroverzne, dio psihologa to ne smatra poremecajem vec nacinom da se proda sto vise ljekova, a bas bih volio da vidim roditelja koji ce svome djetetu dat Xanax ili slican otrov koji se prepisuje za tzv. ADHD.

Leave a Reply