Tablet računari u školi korisni, ali da li baš od prvog razreda?

Two pupils leaning on a pile of books while reading on touchpad

Uvođenje računara u škole u edukativne svrhe je samo po sebi korisno jer dijete otkriva da u računaru „ne stanuju“ samo igrice i crtani filmovi, ali treba se promisliti o tome da li je baš prvi razred, u kojem najviše pažnje treba posvetiti socijalnim kompetencijama, pravo vrijeme za učenje uz računar ili je uputnije sačekati naredni kada i počinje opismenjavanje, smatra  pedagog u Osnovnoj školi „Blažo Jokov“ u Baru, Tatjana Vujović.

Ona je za Pobjedu istakla da se ne smije zaboraviti značaj motoričkih i grafomotoričkih vještina koje se intenzivno razvijaju i u ovom periodu i važne su za opšti intelektualni razvoj i razvoj govora.

Vujović objašnjava da se motoričke i grafomotoričke vještine razvijaju u svakodnevnim aktivnostima poput vezivanja pertli, zakopčavanja dugmića, sakupljanjem sitnih predmeta, sjeckanjem, lijepljenjem, crtanjem, bojanjem i raznim drugim igrovnim sadržajima.

“Tako se jačaju mišići šake, manuelna spretnost, razvija koordinacija oko – ruka, razvija opažanje i koncentracija. Računar ne može nadomjestiti ove aktivnosti. Iznenađujuće je mnogo djece koja pođu u prvi razred, a ne umiju da zakopčaju dugmiće na košulji, vežu pertle, pravilno drže olovku, koriste pribor za jelo”, rekla je Vujović.

Ona je preporučila da djeci omoguće što više boravka u prirodi, da se igraju napolju i to različitih, pomalo već zaboravljenih, igara poput klikera, preskakanja konopca, lastiša, žmurke, školice, jer ove igre, osim što su zabavne, stimulativno djeluju na psihomotorni razvoj.

Vujović, kako kaž, zagovara holistički pristup u obrazovanju – razvoj cjelovite ličnosti djeteta, za šta se koriste mnogobrojne „alatke“, a među njima je najvažnija ljubav, razumijevanje, strpljenje, podrška, a tablet računar je očito već tu oko nas i neophodan je i u školi.

Pilot projekat digitalizacije obrazovanja Ministarstva prosvjete, odnosno uvođenje tablet računara u pojedinim odjeljenjima prvih razreda osnovnih škola izazvalo je polemike, a Pobjeda piše da pedagozi, psiholozi, ali i većina roditelja smatraju da će tablet računari pomoći učenicima pri savladavanju gradiva.

Vujović ističe da je prije svega važna mogućnost da dijete napreduje sopstvenim tempom, da pokazuje inicijativu, eksperimentiše, razmjenjuje iskustva i znanja sa drugom djecom, napreduje i samo procjenjuje svoj uspjeh.

“Karakteristike vremena u kojem živimo neminovno se reflektuju i na našu djecu. Ona su brza, nestrpljiva, otvorena, komunikativna. Pored ostalog, pokazuju veliko interesovanje i za nove medije. Roditelji često i prije polaska u školu uvode mobilni telefon i računar u svakodnevni život djeteta, zadovoljavajući potrebu da idu u korak s vremenom. S druge strane, roditelji često računar vide kao spravu koja kod djece izaziva zavisnost i često su nemoćni ili uspijevaju s teškom mukom da ograniče vrijeme koje dijete provodi uz računar. Škola im u tome može pomoći”, kaže Vujović.

Ona objašnjava da se upotrebom računara podstiče razvoj pamćenja jer se brže pamte vizuelni sadržaji, razvija logičko mišljenje kroz osmišljavanje različitih strategija, i povećava motivacija i razvija mašta.

Vujović je podsjetila daje najavljeno da će se od 80 do 85 odsto sadržaja namijenjenih učenicima prvog razreda prenijeti u interaktivni softver, a ona vjeruje da to učitelji i učiteljice neće izjednačiti sa 80 odsto vremena provedenog u školi, već da će ostati dovoljno prostora za ono što ne može da stane u softver paket – neposredno druženje i komunikacija s vršnjacima, igra, poštovanje, tolerancija.

Psiholog Zorica Minić kaže da kreatori obrazovne politike moraju znati u kom pravcu idu promjene, kako će izgledati budući razvoj svijeta, s jasnim ciljem da se na osnovu te analize izvedu nove potrebe i zahtjevi koji se postavljaju pred obrazovanje.

“Učenici koji sada ulaze u škole, biće na tržištu rada za oko 15 godina. Znamo li koja će zanimanja tada biti tražena i koje vještine neophodne? Veliki priliv novih podataka i znanja uzrokuje brzo zastarijevanje onoga što smo učili”, ukazuje Minić.

U tom kontekstu, ističe ona, pojava elektronskih uređaja za čitanje „e-čitača“ u procesu učenja i nastave predstavlja „alatku“ i nastavno sredstvo, čijom se promišljenom i planskom upotrebom mogu unaprijediti procesi nastave i učenja, ubrzati put do novih informacija i steći vještina koja će biti značajna za budući rad.

Ona vjeruje i da će upotrebom tablet računara biti povećana efikasnosti učenja, sa boljim rezultatima, jer je više puta dokazano da djeca duže i bolje pamte sadržaje koji su im prezentovani na više različitih načina, koriščenjem raznih simboličkih izraza (verbalno, numerički, grafički, slikovno), prezentovanjem istih sadržaja na različite načine i u različitim formama, prevođenjem sadržaja iz jednog u drugi. .

Minić smatra da je najvažniji segment prilikom uvođenja elektronskih čitača određivanje mjere, efektivnog balansa u upotrebi elektronskih čitača i drugih nastavnih sredstava.

“Štampani udžbenici treba da koegzistiraju i koriste se na načine da međusobno povećavaju efikasnost i efektivnost učenja i nastave. Na nastavnicima je velika odgovornost da planiraju ciljeve i najefikasnije metode i sredstva kojima će ih realizovati”, kazala je ona.

Pilot projekat Ministarstva prosvjete predviđa, između ostalog, opremanje četiri učionice smart tablom, računarom, projektorom i zvučnicima, potom nabavku tablet uređaja za učenike, i kupovinu servera u Ministarstvu prosvjete, na kojem bi bio postavljen portal preko kojeg bi mogao funkcionisati download primarnog didaktičkog softvera za osnovnu školu. Od 1. septembra na ovaj način uči oko 120 djece u ukupno četiri osnovne škole u Podgorici. Projekat košta 160 hiljada eura.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply