Kako da odlazak u vrtić bude što manje stresan?

skolarac

Polazak u vrtić unosi veliku promjenu u djetetov život. Iz sigurne i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu, a brigu o njemu preuzimaju osobe koje mu nisu bliske. I dok će ih s jedne strane novina privlačiti, biti zanimljiva i pozivati ih na istraživanje, istovremeno će donositi i određenu nelagodu, oprez, možda strah ili odbijanje.

Djetetu je teško razumjeti zbog čega dolazi do promjene i zbog čega se mora odvojiti od njemu bliskih i važnih osoba. Zbog toga  je dolazak u novu i nepoznatu sredinu za dijete sigurno određeni stres i nelagoda.

Odlazak u vrtić možete učiniti i manje stresnim za dijete i pomoći mu ako uočite poteškoće prilikom prilagođavanja.

Vrijeme prilagođavanja

Djetetu je potrebno vrijeme kako bi se prilagodilo na boravak u vrtiću, upoznalo nove ljude i okolinu i steklo sigurnosti i povjerenje u nju. Potrebno mu je određeno vrijeme kako bi se priviklo na odvojenost od roditelja, na boravak u grupi, upoznalo drugu djecu i prihvatilo novu rutinu i ritam života.

Vrijeme prilagođavanja je specifično za svako dijete. Ono zavisi od djetetovog uzrasta, njegovog temperamenta i iskustava koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustava u životu.

Djetetovo prilagođavanje će zavisiti i od roditelja, odnosno od stavova koje imamo prema djetetovom polasku u vrtić i od odnosa koji imamo s njim.

Koje su moguće djetetove reakcije prilikom polaska u vrtić?

U periodu privikavanja na boravak u vrtiću pojedina djeca neće pokazivati nikakve reakcije na promjenu sredine i novu okolinu, a druga će možda svoju nelagodu izražavati vrlo burnim reakcijama i izraženim problemima na fiziološkom planu (npr. problemi s hranom ili spavanjem) ili emocionalnom planu (npr. plakanje, frustracija, ljutnja, agresivnost). Određeni nivo nelagode smatra se normalnom i očekivanom za djetetov uzrast i situaciju u kojoj se dijete našlo.

Djeca uzrasta od jedne godine najčešće će na odvajanje i novu okolinu reagoat neutješnim plačem, odbijanjem kontakta, biće povučena ili se neće odvajati od svoje cucle, ćebenceta ili igračke.

Možda će imati problema s hranom ili poteškoća sa spavanjem.
Neka djeca reagovaće regresivnim ponašanjem odnosno vratiće se na ponašanja koja su već „prerasli“. Tako će na primjer dijete češće puzati – iako već zna da hoda.

Djeca uzrasta od godinu i po do dvije, pored plakanja i odbijanja komunikacije, često će izražavati ljutnju i burno reagovati prilikom rastanka s roditeljima.

Djeca uzrasta od tri do pet godina možda neće toliko pokazivati svoje emocije, poslušno će doći u vrtić, ali se neće uključivati u aktivnosti, komunicirati s vaspitačima i/ili djecom niti se igrati s njima. Možda će veći dio dana provesti ćuteći, u nekom kutku sobe, držeći se neke svoje igračke ili nekog drugog predmeta, pitajući stalno kada će doći mama i tata.

Neka djeca ovog uzrasta mogu burno reagovati u odnosu s drugom djecom, vaspitačima ili roditeljima; mogu udarati drugu djecu, glasno plakati, protestovati ili se grčevito držati roditelja. Kod neke djece reakcije će se pojaviti odmah, a kod neke tek kasnije.

Ako dijete pokazuje neuobičajene probleme prilikom odlaska na spavanje ili hranjenja, lošu volju prilikom ostanka u vrtiću, ako je razočarano, uplašeno, vidljivo nezadovoljno, neraspoloženo, pretjerano povučeno ili s izraženim problemima u ponašanju, ako izgleda kao da pati ili je dugotrajno umorno ili iscrpljeno, potrebno je istražiti o čemu se radi i potražiti stručnu pomoć.

To su znaci koji nam govore da je djetetu prilagođavanje previše stresno i ne napreduje dobro. Ako dijete pokazuje neke blaže promjene u ponašanju, ali one traju duže od mjesec dana, takođe je dobro potražiti stručnu pomoć.

Kako pripremiti dijete za polazak u vrtić?

Svoje dijete možete početi pripremati za vrtić nekoliko sedmica prije polaska. Svaki razgovor i pripremu prilagodite djetetovoj ličnost i uzrastu.

1. Pokažite djetetu da ste ponosni što je dovoljno veliko da može ići u jaslice ili vrtić i biti bez vas.

2. Pričajte djetetu o vrtiću na pozitivan način. Pričajte mu o vrtiću kao zanimljivom i zabavnom mjestu gdje će se igrati, upoznati nove prijatelje. Pričajte mu o raznim aktivnostima u koje će biti uključeno. Pričajte pozitivno i optimistično, ali realno! Čitajte knjige o djeci koja idu u vrtić, razgovarajte o braći i sestrama, vršnjacima, koji su već u vrtiću.

3. Dovedite dijete u vrtić i prije nego što krene s prilagođavanjem, pokažite mu kako vrtić (ili dvorište) izgleda. Neka vidi kako se djeca u njemu igraju.

4. Učite dijete samostalnosti u hranjenju, odijevanju, održavanju higijene i dajte mu mogućnost izbora.
Učite dijete da bira između dvije igračake s kojom će se igrati ili dvije majice koju će obući.

5. Učite dijete da sarađuje, posprema i dijeli. Mijenjajte se u nekoj igri čekajući da na vas dođe red (npr. u slaganju kockica ili slagalica). Zajednički obavljajte neke poslove.

6. Ako nemate čvrstu strukturu i porodični raspored, počnite pomalo uvoditi organizaciju u djetetov život: odredite vrijeme kada se jede, kada se čita priča, kada se igra, kada se spava.

7. Omogućite djetetu susrete s drugom djecom.
Uključite ga u igru i druženje s vršnjacima, organizurajte druženje s njima…

Izvor: pitajmamu.hr

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply