Privikavanje djeteta i roditelja na vrtić

PIŠE: Milica Belada, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

majka  i dijete

Za mnoge roditelje, odlazak djeteta u vrtić, naročito poslije navršene prve godine života je potreba, više nego želja, potreba koja je u tom momentu rješenje koje će mogućuti najorganizovanije funkcionisanje porodice. Reakcije djece na odlazak u vrtić su različite. Mogu se kretati od vrlo burnih, praćenih dugotrajnim plačem, ponekad i agresivnim reagovanjem pa do potpuno apatičnog, previše mirnog reagovanja. Čak i u situacijama kada reakcije djeteta nijesu toliko ekstremne, roditeljska „patnja“ za djetetom koje prvi put ostavlja u vrtić je velika, ponekad možda čak i veća u odnosu na „patnju“ djeteta.

Roditelji u stvari najčešće „pate“ zbog pretpostavljene „patnje“ svog djeteta, samim tim pojačavaju reakciju djeteta, i na taj način ulaze u „začarani krug“ kojim samo pogoršavaju situaciju. Samo ako na momenat razmisle, cjelokupno iskustvo iz vrtića i za roditelje i za djecu može biti vrlo lijepa uspomena iz djetinjstva. Uvijek imajte na umu sledeće:

–          vaše dijete je u vrtiću sigurno;

–          o njemu brine stručno osoblje koje će u adekvatno vrijeme odgovoriti njegovim potrebama;

–          boravak u vrtiću omogućava vašem djetetu da razvije mnoge socijalne i druge vještine koje su neophodne za buduće životno funkcionisanje;

–          boravak u vrtiću će vašem djetetu omogućiti da nauči da pronađe svoje mjesto u grupi druge djece, da poštuje pravila grupe, da razvija snalažljivost;

–          vrtić će pomoći vašem djetetu da nauči da se oslanja na svoje sposobnosti, da rješava probleme i bez prisustva roditelja;

–          na kraju, sigurno će ojačati i svoj imunitet jer će prebolovati sve dječije bolesti.

Prema tome, vrlo je malo aspekata zbog kojih bi roditelji trebali da „pate“ kada dijete ostavljaju u vrtić. Vjerovatno je najstresnija situacija samog odvajanja – ostavljanja djeteta. Reagovanje djeteta na odvajanje od roditelja, tzv. separaciona anksioznost je normalna razvojna faza, koja počinje oko 6 do 8 mjeseca života i u najvećem broju slučajeva bude uspješno prevaziđena na uzrastu od oko 2,5 do 4 godine. Anksiozno reagovanje djeteta nastaje zbog  nesigurnosti od boravka u nepoznatoj sredini, straha od nepoznatih ljudi te straha da se roditelj neće vratiti, da će biti ostavljeno. Zbog toga je jako važno da pripremite dijete za odlazak u vrtić:

–          na vrijeme počnite da govorite o vrtiću, mjesec prije samog polaska, može čak i ranije.

–          zavisno od uzrasta djeteta, osmislite adekvatnu priču koja će boravak u vrtiću staviti u određeni, pozitivan, kontekst; pokažite djetetu slike starijeg brata, sestre, rođaka iz vrtića, nacrtajte šta se sve radi u vrtiću, kupite djetetu prigodan poklon za početak vrtića i sl.

–          obavezno posjetite vrtić, ako ste u mogućnosti obezbijedite djetetu vrijeme da se igra u dvorištu vrtića i to sa vama. Ako poznajete neke roditelje čija djeca već idu u vrtić omogućite djetetu da bude u njihovoj blizini, da se sa njima igra i dijeli njihova iskustva.

–          prije početka vrtića adaptirajte životni ritam svog djeteta, učinite ga sličnim onome kakav će biti kada dijete zaista i krene u vrtić; odvodite dijete ranije na spavanje, adaptirajte vrijeme obroka i vrijeme spavanja onome kako je u vrtću.

–          ako će vašem djetetu boravak u vrtiću biti lakši ako umije samo da opere ruke, ako ima izgrađene higijenske navike, pomozite mu da te navike provježba u kući.

–          osmislite različite pripremne aktivnosti ili jutarnje rutine koje će dijete odobrovoljiti da zadovoljnije ode u vrtić. Na primjer, dozvolite mu da učestvuje u izboru odjeće koju će tog dana nositi, ujutru pjevajte neke interesantne pjesmice, ponudite mali slatkiš koji dijete voli i sl.

–          kada je dijete već u vrtiću i spremno da ostane sa vaspitačicom, na adekvatan način se pozdravite sa njim i objasnite mu kada ćete doći. Iako to nije uvijek lako sprovesti naročito ako je dijete uznemireno, veću štetu pravite ako se „iskradete“ kada je pažnja djeteta usmjerena na nešto drugo. Ono će se u jednom momentu sjetiti da vas nema, sjetiće se da se nijeste pozdravili, osjećaće nesigurnost u vaš dogovor da ćete se vratiti po njega, pa će vjerovatno reagovati i uplašeno a biće i iznevjereno.

–          ako znate da će djetetu pomoći da se smiri, ostavite mu neki vaš predmet u ruci, vašu torbicu za ključeve ili sl., nešto za šta dijete već zna da pripada vama.

–          budite „partner“ sa vaspitačicom, omogućite joj da uspostavi što bolji odnos povjerenja sa vašim djetetom i postarajte se da dijete boravi u vrtiću koji omogućava da ima vaspitačice koje se neće mijenjati barem tokom godine.

–          nakon povratka iz vrtića omogućite djetetu da provede određeno vrijeme sa vama, vrijeme tokom kojeg ćete mu potpuno biti posvećeni i na taj način nadokanditi vrijeme koje provodi bez vas.

Naravno, vaš pozitivan stav prema vrtiću je od velike važnosti. Boravak u vrtiću je početak odrastanja vašeg djeteta, prvi koraci na velikom životnom putu. Budite podrška i pomoć vašem djetetu na tom putu.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply