Zašto je dobro igrati se?

PIŠE: Sanja Obradović, dipl.psiholog, REBT psihoterapeut

 

Kids playing in the room

Igra je najizrazitiji oblik dječije aktivnosti, spontana je i dobrovoljna, a njen značaj leži u fizičkom, spoznajnom i socijalno-emotivnom razvoju djeteta.

U igri se izražavaju radoznalost, osjetljivost, fizička aktivnost i potreba za saradnjom i zajedništvom među učesnicima.

Dijete se kroz igru afirmiše, vlastitom aktivnošću stiče nove spoznaje o sebi i ljudima uopšte, prerađujući, predstavljajući ili zamišljanjem svog iskustva.

Doprinosi dječije igre :

  • Uspostavljanje emotivnih veza

Već u prvim mjesecima života majka djetetu postaje najdraža “igračka”. Zvuk glasa, osmjeh i dodir djetetu pružaju zadovoljstvo i doprinose razvoju čvrste emotivne vezanosti. Što je dijete starije, kroz igru se možete zbližiti i bolje upoznati. Dijete će steći sigurnost i kroz sve emotivno obojene situacije u igri učiti o sebi i svojoj socijalnoj sredini.

  • Velika otkrića

Dijete uči kroz igru, ono od ranog djetinjstva uživa u otkrivanju i istraživanju onog što ga okružuje. Što je dijete veće, njegove radnje postaju osmišljenije, a igra složenija. Njegova znatiželja i interesi postaju sve širi što utiče i na složenost igre.

  • Fizicka aktivnost

Neizostavno je spomenuti fizičku aktivnost kao jedan od elemenata igre. Dijete u svom razvojnom slijedu postupno mijenja spoljašnju aktivnost od neusmjerenih neodređenih pokreta ka organizovanim preciznim mišićnim pokretima i reakcijama, a istvremeno konstantno iskušava svoje mogućnosti kroz igru.

  • Učenje govora

Dijete uči mnogo brže ako se pritom zabavlja. U ranom detinjstvu, čitanje slikovnica, pjevanje pjesmica ili brojalica podstiču djetetov govorni razvoj i proširuju djetetov rečnik. Kasnije, u igri dijete stiče iskustvo komunikacije što je preduslov za nove spoznaje i sticanje socijalnih i drugih vještina.

  • Socijalizacija

Jenjavanjem straha od odvajanja, dijete stupa u socijalne odnose sa sve širim krugom. U predškolskom uzrastu dijete traži sve više kontakata i interakcija sa svojim vršnjacima, a druženje s djecom pomaže pri učenju važnih socijalnih veština kao što su dijeljenje ili čekanje na red.

  • Smisao za humor

Kroz igru možete pomoći djetetu da vidi svjetliju stranu sveta oko sebe. Većina beba se počinje smijati u uzrastu od oko pet mjeseci. Dvogodišnjaci uživaju u praktičnim šalama s lutkama ili sl. a kasnije dijete počinje shvatati i govorne šale. Igra je izvor radosti.

  • Razvoj kreativnosti

Igra je savršen način na koji dijete može istraživati i razvijati vlastitu maštu i kreativnost. To se posebno odnosi na aktivnosti crtanja, slikanja, igre plastelinom i drugim materijalima koji djetetu pružaju mogućnost stvaralačkog izražavanja.

  • Razvoj intelektualnih vještina

Igra omogućuje djetetu da rano razvija pamćenje, posmatranje i produžavanje koncentracije te usmjeravanje pažnje. To se odnosi na različite igre, od slaganja kockica do usvajanja pjesmice. Svaka igra zahteva od djeteta određeni intelektualni napor.

  • Samopouzdanje

Podsticanje razvoja samopouzdanja u ranom uzrastu kroz igru je moguće na različite načine, npr. oblačenje lutke pomaže djetetu da nauči kako se ono samo može obući.

Za razvoj slike o sebi najvažnije je roditeljsko povjerenje i izražavanje povjerenja u djetetove sposobnosti i zalaganja.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply