Zašto prve godine bračnog života mogu biti tako teške?

brak2

PIŠE: Valentina Miketić, porodični psihoterapeut

Sistemska porodična terapija definiše funkcionalan brak kao kontinuirano balansiran, uzajaman i recipročan odnos u kojem se nivo emocionalnosti održava konzistentnim. Pri tome emocionalna povezanost podrazumijeva postojanje i toleranciju i negativnih afekata. Smatra se da zdrav brak treba da ima fleksibilnost neophodnu za rast i razvoj oba partnera, jasne generacijske granice i toleranciju na konflikt koja dopušta i neslaganje koje može duže trajati.

Bračni životni ciklus je, slično porodičnom životnom ciklusu, podijeljen u pet stadijuma:

  • formiranje (spajanje i brak);
  • proširivanje (početak roditeljskih i sljedećih godina);
  • skraćivanje ili kontrakcija (individuacija i eventualna separacija mladih);
  • postroditeljski stadijum;
  • drugi stadijumi (prekid braka, ponovni brak, jednoroditeljsko življenje).

Svaki stadijum svojim osobenostima i zadacima koje postavlja pred bračni par, predstavlja potencijalnu krizu za ovaj odnos. Ključna krizna mjesta su prilagođavanje na brak, rađanje prvog djeteta i period osamostaljivanja djece.

Istraživanja koja su se bavila ispitivanjem stresne vrijednosti životnih događaja, pokazala su da se u vrhu liste tih događaja po procjeni ispitanika nalaze rođenje djeteta (prvo za majku, pa i za oca), a zatim i bračni problemi (razvod braka, nevjerstvo bračnog druga, bračna nesloga i nesporazumi, povećano nerazumijevanje među supružnicima…). Kada se postane roditelj, povećava se rizik i kod muškaraca i kod žena za javljanjem stresa i na individualnom i na bračnom nivou, a neke studije su pokazale da raste i rizik za razvijanje depresije.

Trudnoća je veoma zahtjevan period u životu žene, praćen burnim biološkim, prije svega hormonskim promjenama, ali i krupnim psihosocijalnim promjenama, što ženu čini ranjivom za pojavu psihičkih poremećaja. Kod određenog broja trudnica javlja se depresija, a u posebnom riziku su one žene koje su imale psihički poremećaj prije trudnoće, postojanje bračnih ili partnerskih nesuglasica, nepovoljnih životnih događaja, neželjena trudnoća, loša psihosocijalna podrška od osoba iz okruženja, kao i negativni stavovi o sebi. Istraživanja pokazuju da je bračno nezadovoljstvo činilac ranjivosti za razvoj depresije kod žena i činilac koji značajno utiče na tok bolesti i kvalitet oporavka.

Faza porodice sa malim djetetom započinje trudnoćom i rađanjem prvog djeteta, a završava se kada najstarije dijete napuni 30 mjeseci. Napetost oko rođenja djeteta, preuzimanje roditeljskih uloga, promjena u odnosima između partnera i prema porodicama porijekla, dovodi do toga da je ova faza u životnom ciklusu porodice označena kao kritična tačka sa visokim kriznim potencijalom.

U periodu ženine trudnoće, pa kada je ona fiziološki i psihički angažovana oko djeteta, događaju se pomjeranja u relacijama između partnera. Ukoliko su sposobnosti za prilagođavanje dobre, ako životna istorija svakog od partnera nije ispunjena sa previše trauma, uskraćivanja, strahova, i ako je kvalitet uspostavljenog zajedništva provjeren, onda su novonastali odnosi samo jedna evolutivna faza u životu buduće porodice. Međutim, ta ista situacija može da aktivira potisnute probleme u svakoj od ličnosti partnera, jer kod nekih izaziva strah od napuštanja, nesigurnosti i napetosti u odnosu na porođaj i ishod. Tada može doći do gubitka bliskosti među partnerima, kada se muškarac okreće od žene prema poslu, roditeljima, prijateljima, zabavi, a žena to udaljavanje ili ne primjećuje ili to doživljava kao odbacivanje i sve više se okreće djetetu.

U ovoj fazi, muž nekada osjeća da žena suviše vremena posvećuje novom članu porodičnog sistema, odnosno da se veliki dio ljubavi njemu oduzima i daje djetetu. Napetost može da se prenese na dijete koje postaje razdražljivo i bolešljivo. Takođe, nekad se i supruga osjeća napušteno, opterećena velikim brojem obaveza. Često traži pomoć svoje porodice porijekla, čime se njihov uticaj na mladi porodični sistem povećava. Sve su ovo razlozi koji ovu fazu životnog ciklusa stavljaju na prvo mjesto po stopi razvoda.

Rođenjem djeteta mijenja se međusobni odnos partnera, kao i odnosi bračnih partnera prema okolini, svakodnevnim obavezama i aktivnostima, radu izvan kuće, prema njihovim roditeljima i članovima šire porodice. Djeca od roditelja zahtijevaju mnogo vremena i novca, umnogostručavaju njihove obaveze te smanjuju nezavisnost i mogućnost sticanja dodatnog izvora prihoda. To se posebno odnosi na majke, koje znatno manje zarađuju od žena bez djece uz isto obrazovanje i na istom poslu, što se pokazalo da nije samo stvar prošlosti, nego se ponavlja i u novijim naraštajima žena.

Istraživanja su pokazala kako roditeljstvo djeluje na život partnera i pronašli da očinstvo manje djeluje na život muža nego majčinstvo na život žene. Dolaskom djeteta opada kvalitet komunikacije, kao i seksualnih odnosa.

Neki autori smatraju rođenje djeteta porodičnom krizom, a savremeno shvatanje je da je to razvojna faza koja zahtijeva prilagođavanje u odnosima partnera, te da izaziva niz promjena u ličnom i bračnom zadovoljstvu. Većina se istraživanja slaže da zbog djetetovog rođenja opada doživljaj bračnog zadovoljstva u prvoj godini, pa i do 18. mjeseca djetetovog života, ali i da se za najveći broj bračnih parova nakon tog razdoblja, odnosi znatno popravljaju.

Smatra se da povezanost između roditeljstva i zadovoljstva vezom može objasniti pomoću dva modela. Prema modelu konflikta uloga, dolaskom djece u porodicu dolazi do reorganizacije socijalnih uloga partnera što posebno važi za žene od kojih se uglavnom očekuje da preuzmu primarnu ulogu oko brige za dijete. Nakon rođenja djeteta žena određeni vremenski period ne radi, a kad se jednom vrati na posao često zbog djeteta izostaje, što joj može onemogućiti napredovanje u karijeri. Zbog toga žene često doživljavaju stres kada sebe vide primarno kroz ulogu majke, a mnoge žene su preopterećene i smatraju da im partneri ne pomažu dovoljno.

Kada partneri postaju roditelji dobijaju još jednu ulogu, a veći broj uloga je povezan sa više stresa i konflikta što može dovesti do smanjenja zadovoljstva vezom. Prema modelu ograničavanja slobode, do smanjenja zadovoljstva vezom dolazi zbog toga što djeca zahtijevaju mnogo vremena i pažnje svojih roditelja i tako uvelike ograničavaju njihovu slobodu zbog čega se oni više posvećuje djeci, a manje sebi.

Mnoštvo je istraživanja koja pokazuju da se zadovoljstvo vezom smanjuje nakon dolaska djeteta u porodicu i preuzimanjem roditeljskih uloga, i to posebno u percepciji žena. Budući da je u većini društava u podizanju djece majčina uloga puno važnija od očeve, žena je znatno opterećenija od muža pa je to vjerovatno razlog što je percepcija opadanja zadovoljstva vezom izrazitija kod žena, nego kod muževa.

Neki autori navode da kako žene više ulažu u vezu, stoga očekuju više, pa je vjerovatnije da će biti nezadovoljne. To se smatra razlogom što su žene češće te koje traže pomoć zbog problema u braku…

Izvor: Centar za savjetovanje Narativ

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply