Mastitis, bolni zastoj mlijeka, najveća je prijetnja majki koje doje, i od kojeg većina njih strahuje. Na svu sreću mastitis nije tako čest, barem ne bakterijski, dok se sa nekom vrstom zastoja mlijeka u toku dojenačkog staža sigurno sretnu. Ono što je najvažnije znati, je da mastitis ne znači da se mora i treba prekinuti sa dojenjem.  O nebakterijskom i bekterijskom matitisu pročitajte u nastavku, a kao uvod u priču, prenosimo iskustvo mame Marije.

Blog piše mama Marija:

Bol koji počinje u pazušnoj jami i širi se niz ruku, otežala i bolna dojka, nagli rast tjelesne temperature, groznica, bol u kostima, mišićima, u cijelom tijelu… Mastitis! Česta, bolna i teška propratna pojava kod dojenja.

Prva dva puta je bilo nelagodno, ali sam izdajanjem, koje je doduše bilo veoma bolno, riješila problem. Treći put sam mislila da imam simptome gripa. I to baš jake. Masaža i izdajanje nijesu pomagali. Onako skrhana, u bolovima, željela sam samo da sve to prođe bez obzira na ishod, tj.da li ću moći da nastavim sa dojenjem ili ne.

Toliko loše sam se osjećala da sam jedva skupila snagu da odem kod ljekara. U trenutku kada mi je rekao da takav mastitis zahtijeva tretman antibioticima, laički sam pomislila da to sigurno znači prestanak dojenja.

U meni se istog časa javio neočekivani osjećaj tuge. Da li od mog lošeg stanja ili od te pomisli, nekontrolisanim plačnim glasom sam upitala: „Da li to znači da moram prestati da dojim?!“

Odjednom sam postala svjesna da bih prestankom dojenja uskratila svom dijetetu ne samo najbolju i najvažniju hranu, već i osjećaj sigurnosti i jaku emotivnu vezu koji se na poseban način razvijaju zahvaljujući dojenju.

Borba sa mastitisom je trajala sedam dana, odnosno borba da nastavim sa dojenjem. Bolno izdajanje, mijenjanje obloga, masaža, nijesu toliko teško padali jer sam u glavi imala važan cilj. Nadam se da se mastis nikada više neće vratiti, a ukoliko bi se to i desilo, opet bih se borila istim snagama.

Više o mastitisu

Mastitis može biti bakterijski i nebakterijski.

Kada se u zastoju mlijeka, prepune alveole razvuku preko svojih granica, mogu se rasprsnuti i malo mlijeka dospije u krvotok. Tijelo tada aktivira svoj imunološki sistem, puls i temperatura rastu, i žena ima simptome jako slične gripu: bol u cijelom tijelu, trese se, ima temperaturu višu od 39 stepeni, osjeća se umorno, a ponekad ima i mučninu ili glavobolju. Dojka je upaljena, natekla, boli i crveni se, u nekim slučajevima cijela, a u nekima samo na jednom dijelu.

Ako majka ima simptome gripe, a izostaje bol, tvrdoća, oteklina i crvenilo dojke, ne mora značiti da ima mastitis. Isto tako, ako majka ima bolove u dojci, a izostaje tvrdoća, oteklina i crvenilo, vjerovatno znači da majka ima gljivičnu infekciju,pae se moraju provjeriti ostali simptomi prisustva gljivica.
Ako se pravilno ne liječi, nebakterijska upala može se razviti u bakterijsku.

Kod nebakterijskog mastitisa nije potreban antibiotik.

Kod pravilnog liječenja, visoka temperatura obično nestane za 24 sata, bol za 24-48 sati, tvrdoća dojke za nekoliko dana, a crvenilo može ostati i sedmicu. Nakon prvih 24 sata s težim simptomima sličnim gripi, u sljedećih 12-24 sati mora doći bar do nekakvog poboljšanja, da bi se upala smatrala nebakterijskom.

Obično je napadnuta samo jedna dojka. Bebe SMIJU sisati i upaljenu dojku, što je i poželjno.

Za vrijeme upale mlijeko je malo slankasto. Neke bebe zbog toga mogu odbijati dojiti na upaljenoj strani, ili se ponašati nervozno, dok većini beba to uopšte ne smeta.

Što uraditi?

Kako je temperatura obično vrlo visoka, majka je mora sniziti. Za snižavanje temperature slobodno može koristiti tablete paracetamola, a kod jako visoke temperature snižavati je tuširanjem mlakom vodom (osjećaj je vrlo neugodan, ali kod temperature 40^oC vrlo koristan). Kao i uvijek kod povišene temperature, vrlo je važno piti puno tečnosti.

Najvažnije je nastaviti što više dojiti na onoj dojci koja ima zastoj mlijeka. Na bilo koji način mlijeko treba van iz dojke, tj. ako majka nije u mogućnosti da doji, npr. odvojena je od bebe, mora se izdajati. Treba izbjegavati sve što može biti uzrok zastoju mlijeka. Pri rješavanju zastoja mlijeka i upale može pomoći:

• pravilan položaj bebe na dojci je vrlo važan – ako je dojenje tek na početku pa majka nije sigurna, neka s nekim provjeri je li dobar položaj bebinih usta na bradavici i areoli;
• dojenje prvo na strani gdje je upala, jer beba na početku podoja najjače sisa;
• izdajanje nakon podoja, ali samo ako majka osjeća da se bol pojačava ili osjeća da beba nije dovoljno ispraznila,
• korištenje pogodnih položaja pri dojenju: jedan način je da je bebina brada okrenuta prema mjestu zastoja i upale, tako da sisanjem ujedno i masira to područje; drugi način je da se bebu polegne na dekicu na pod, majka stane četveronoške iznad bebe i tako je doji – pritom je dojka sa svih strana opuštena, a i gravitacija pomaže mlijeku da se kreće na pravu stranu,
• masaža dojke po bolnom području prije i za vrijeme dojenja (masaža se obavlja na sljedeći način: dlanom se pritisne vrh bolnog područja, jačinom da se bol može izdržati, zadrži se taj pritisak dok se bol ne smanji, zatim se pritisne jače, ponovno pričeka da se bol smanji, i tako se postepeno pojačava pritisak koliko god se jako može. Tada se dlan tim pritiskom sklizne prema bradavici. Zatim se ponovi postupak, počevši malo bliže bradavici i tako sve do početka pritiska iznad same bradavice),
• primjena tople obloge prije podoja, na bolno područje tokom nekoliko minuta (toplim kompresama, bocom s toplom vodom, toplim tušem, naginjanjem iznad ili umakanjem dojki u posudu s toplom vodom) ali ne duže vrijeme, jer to može pojačati oticanje i upalu, nego samo prije podoja, da se rašire kanalići i omekšaju dojke;
• između podoja hladni oblozi ili listovi raštana za olakšanje boli i smanjenje upale (listove mijenjati svaka dva sata) – mnoge žene imaju pozitivna iskustva s raštanomali ne smije se koristiti ukupno više od 8 sati;
• odmor – po mogućnosti ležati sa bebom  dojiti kad god beba hoće, opustiti se i bar na dan, dva smanjiti kućne i ostale poslove i uzroke brige i stresa;
• uzimanje dovoljno tečnosti;
• ako je uzrok začepljenja mala bijela tačka ispod kože bradavice, tzv. blister, može se pokušati probušiti sterilnom iglom, ili kod kuće, ili u ambulanti ako se sama majka ne usudi;
• korištenje prostrane odjeće, labavog grudnjaka, ili uopše nekorištenje grudnjaka .

Baterijski mastitis

Kod bakterijske upale dojke za liječenje je obvezan antibiotik prema receptu lijekara.

Za bakterijsku upalu dojke potrebna je prisutnost bakterija koje su našle svoj put u dojku, npr. kroz napuknute bradavice, ili u trenutku kad je imunološki sistem majke dovoljno oslabljen da ne može spriječiti razmnožavanje bakterija. Za oslabljen obrambeni sistem kriv je jedan ili više sljedećih uzroka: stres, umor, manjak gvožđa+, pušenje.

Ako su bakterije prisutne bar u malim količinama, pojava zastoja mlijeka i neadekvatno pražnjenje mlijeka često će dovesti do bakterijske upale, jer mlijeko koje stoji u dojci pogoduje razmnožavanju bakterija. Obično je napadnuta samo jedna dojka.  Bakterije koje su najčešći uzročnici bakterijskog mastitisa su stafilokoki ili ešerihija koli (često prisutni u bolnicama). Ako je uzročnik streptokok, tada su najčešće istovremeno napadnute obje dojke.

Simptomi su kao i kod nebakterijskog mastitisa, ali dolaze naglije, ili traju duže i nikako ne prolaze. Neki se slučajevi razvijaju tako da traju 5 dana, polako od početka zastoja mlijeka, preko nebakterijske upale, do bakterijske, ali u nekim se slučajevima bakterijska infekcija razvije u jednom danu. Čim majka ima simptome u obje dojke, to je gotovo siguran znak bakterijskog mastitisa i potrebe za antibioticima.

Kad majka ima simptome mastitisa s visokom temperaturom 24 sata, pritom se liječi (ne antibioticima), a u sljedećih 12-24 sati stanje se pogorša ili ne dođe do nikakvih poboljšanja (ostane temperatura i simptomi gripe), vjerojatno je riječ o bakterijskoj upali. Dakle, nakon prvih 24 sata, u sljedećih 12 sati mora doći bar do nekakvog poboljšanja, da bi se upala smatrala nebakterijskom.

Još neki pokazatelji da je upala bakterijska i da je potreban antibiotik su:

• pojava gnoja i krvi u mlijeku;
• crvene pruge od mjesta zastoja prema korijenu dojke;
• napukla bradavica, obično i sama upaljena, kroz koju je omogućen ulaz bakterijama.

Ako se bakterijska upala ne liječi, u dojci se na upaljenom mjestu može stvoriti nakupina gnoja ili čir.

Što uraditi?

Majka i u ovom slučaju može i treba dojiti. Sve načine rješavanja zastoja i snižavanja temperature kao kod nebakterijskog mastitisa trebalo bi primjenjivati i u ovom slučaju.

Obvezna je posjeta lijekaru koji će prepisati antibiotik. Antibiotici koji se daju u slučaju mastitisa moraju biti takvi da se smiju uzimati za vrijeme dojenja. Obično postoji nekoliko takvih za svaku bakteriju -uzročnika, pa je poželjno naglasiti lijekaru da majka nastavlja da doji i da izbor antibiotika mora odgovarati dojenju.
Bez obzira na tok bolesti, antibiotici se moraju uzimati do kraja terapije (10-14 dana). U protivnom je moguć povratak mastitisa. Ako nakon nekoliko dana ne dolazi do poboljšanja, majka bi trebalo da uradi bakterijsku kulturu mlijeka, da bi se otkrio pravi uzročnik i koji tačno antibiotik na njega djeluje.

Nakon mastitisa

I nakon prestanka mastitisa mlijeko može još  biti malo slankasto, što kod nekih beba može stvarati probleme kod dojenja.  Kao i uvijek nakon uzimanja antibiotika postoji opasnost od gljivične infekcije, vaginalne, ali i u dojci, u bebinim ustima i na guzi.

Izvor: RODA