Kad vezu treba prekinuti

raskidNeke veze su  nepopravljivo narušene pa razgovor ili terapija ne mogu pomoći ponovnom uspostavljanu harmoničnog odnosa. Stalni sukobi znak su da je prekid jedini izlaz.

Ponekad u odnosima s drugim ljudima izgubimo volju za razgovorima, pregovorima, čak i svađom. Osjećamo samo tjeskobu, prazninu i neugodnost. Kad su odnosi toliko zatrovani – nezavisno od toga je li riječ o prijateljima, nadređenima ili partneru, prekid i odlazak mogao bi biti najbolje rješenje. Iako će već i pomisao na prekid izazvati osjećaj krivice, možda je vrijeme da se maknemo iz veze koja u nama izaziva samo patnju i onemogućava nas da normalno funkcionišemo.

Odlazak i prekid neke veze nikad nije lak, potrebno je mnogo snage i odlučnosti da se život ponovno izgradi i otkrije sopstveni identitet van te veze. Ipak ostati u lošoj vezi znači osobi s kojom više ne možemo dalje dopustiti da nas guši, maltretira ili zlostavlja.

Najveća zamka: osjećaj krivice

Razum, razgovor, saosjećajnost, strpljenje, čak ni ljubav ponekad, na žalost, nisu dovoljni da bi neka veza trajala zauvijek. Kad iscrpimo sve mogućnosti, a veza i dalje ne funkcioniše, moramo odlučiti što ćemo uraditi.  Razgovor sa stručnjakom u takvim nam situacijama može pomoći da progledamo i proniknemo u to što nas sprječava da odemo.

Kad pomislimo na bijeg, većina nas taj pojam veže uz izravnu fizičku opasnost koja nam prijeti od nepoznatog napadača. Suočeni s izazovom, imamo tri mogućnosti: boriti se, pobjeći ili čekati da vidimo što će se dogoditi. Upravo je treća mogućnost ona kojoj se najčešće priklanjamo jer mislimo da će se u nekom odnosu, bilo poslovnom, obiteljskom ili emocionalnom, nešto promijeniti samo od sebe. Suočeni s okolinom koja glorificira tolerantnost i borbu, osjećaj krivnje ako i pomislimo na odlazak samo se pojačava.

U većini slučajeva upravo je osjećaj krivice glavni krivac što ostajemo u lošim vezama. Nesvjesno, krivicu projektujemo na sebe i čini nam se samorazumljivim da ne može biti kriv onaj ko ostaje, nego onaj ko želi otići. Najočitiji primjer takvog ponašanja može se uočiti u slučajevima zlostavljane djece, kad žrtve osjećaju krivicu i u sebi, a ne u zlostavljaču, traže razlog nasilja.

Emocionalne ucjene

Često se događa da osoba koju želimo da ostaviti posegne za najjačim oružjem – emocionalnom ucjenom koja će dodatno pojačati osjećaj krivice. Suze, preklinjanje, obećanja da će biti bolje, podsjećanje na ugodne zajedničke trenutke… samo je dio emocija za kojima će posegnuti.

Naravno da se tome nije lako oduprijeti. Zato  je, prije svake odluke o definitivnom prekidu s nekim, važno dobro razmisliti zašto to želimo da učinimo i biti siguran u svoju odluku. Naime, prekidi u početku mogu biti i traumatičniji nego veza iz koje smo otišli pa se zna dogoditi da pokleknemo i vratimo se. To je razlog zašto moramo biti apsolutno sigurni u ono što radimo.

Nakon prekida je važno izbjeći i zamku samoobmane u koju ljudi često upadaju. Umjesto da nastave da živjeti svoj život i idu dalje, stalno traže dokaze da osoba koju su ostavili pati, da je svjesna svega što je pogrešno učinila. To je, upozoravaju stručnjaci, sasvim pogrešno i na taj se način dugo nećemo oporaviti. Tražiti tu vrstu satisfakcije može značiti i da nismo imali prave razloge prekida veze.

Neophodna i podrška okoline

Da bi prekid neke veze bio uspješan, neophodna je i podrška okoline – prijatelja, članova porodice, kao i mjesto na kojem ćemo živjeti, ako je to potrebno.

Najveća prednost prekida loše veze su nove mogućnosti koje sam se otvaraju. Ipak, to se neće dogoditi odmah. Da bismo nakon prekida prebrodili fazu u kojoj žalimo i nastavili sa životom, moramo biti svjesni što smo napravili i zašto.

Izvor: Insideout

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply