Na visokim temperaturama jedino pravo osvježenje pruža kupanje u moru ili bazenu. Plivanje ima višestruko pozitivan efekat na zdravlje. Međutim, u odnosu na to u kojoj vodenoj površini plivamo, izloženi smo različitim zdravstvenim rizicima.
Najznačajniji su, svakako, mikrobiološki rizici (zarazne bolesti i infekcije), ali se ne mogu zanemariti ni štetni efekti nusprodukata dezinfekcije (bazeni) ako se ona ne radi prema protokolu. Rizik od obolevanja je veći što je manja vodena površina i što je sporija izmjena vode. Razlog za to je što se takve vode lakše zasite štetnim materijama i mikroorganizmima, koji mogu voditi porijeklo iz okoline, a mogu poticati i od samih kupača.
Iz svega navedenog je lako zaključiti da je od prirodnih vodenih površina za kupanje najsigurnije more (tome doprinosi i prisustvo morske soli), a najnepovoljnije su male stajaće vode, barice i slično.
Kada su u pitanju bazeni, oni mogu da budu besprekorno čisti i savršeno sigurni ili pak vrlo nesigurni ako se ne održavaju kako treba. Čovek je faktor od kojeg najčešće zavisi kvalitet vode u bazenu.
Zarazne bolesti od kojih čovek može da oboli prilikom kupanja u bazenu nastaju prodorom prouzrokovača prisutnih u vodi u organizam kupača preko nekog od ulaznih mjesta infekcije, kao što su:
• usta,
• vidljive sluzokože (oko, nos, genitalni organi),
• povrede na koži (čak i one najmanje, nevidljive golim okom),
• a ponekad i preko sluzokože disajnih organa.
Gutanjem vode, dakle preko usta, mogu nastati virusne i bakterijske crevne infekcije, praćene prolivom i povišenom telesnom temperaturom. Preko sluzokože oka može da nastane virusno ili zapaljenje oka hlamidijom, što su tipicne bolesti kupača. Preko mikropovreda kože i sluzokoža kao i preko zdrave sluzokože oka, čovek može da sa zarazi leptospirozom (ljetnji grip), naročito nakon kupanja u barama i stajaćim vodama.
Kao posljedica zadržavanja prljave vode u spoljašnjem slušnom kanalu može doći do zapaljenja uha. Preko sistema organa za varenje, preko vidljivih sluzokoža i udisanjem vodenog aerosola, tj. sitnih kapljica, čovek može da se zarazi i enterovirusima, koji su izmedu ostalog i prouzrokovači seroznog meningitisa (zapaljenje mekih moždanih opni).
Srećna okolnost je da je stvaran rizik od navedenih infekcija ipak vrlo mali, jer se obično ne popije velika količina vode, jer je koža prepreka za prodor mikroorganizama, a sami prouzrokovači su u vodi najčešce jako razređeni. Ovo se prevashodno odnosi na odrasle osobe i djecu školskog uzrasta, dok je rizik od navedenih infekcija veći kod djece uzrasta do tri godine, a za djecu mlađu od godinu dana još veći, iz prostog razloga što su mala djeca još neotporna, a i način njihovog kupanja pogoduje nastanku većine infekcija (sjedenje u plitkoj vodi, zagrcavanje, gutanje vode i sl.).
Preporuke za bezbijedno kupanje u bazenima:
• Redovno propisano higijensko i tehničko održavanje objekata uz kontinuiranu kontrolu higijenske ispravnosti vode za kupanje, kao i nadzor nad primjenom higijenskih mjera kod kupača, što bi trebalo da obezbijede vlasnici objekata,
• Pranje ruku nakon toaleta, obavezno tuširanje prije ulaska i posle izlaska iz bazena,
• Podsjećati djecu da koriste toalet,
• Ne kupati djecu ispod 3 godine u javnim bazenima,
• Posebno osjetljive osobe ne bi trebalo da koriste javne bazene za kupanje,
• Ne gutati vodu, ne roniti, a naročito ne otvorenih očiju,
• Ne ulaziti u vodu sa kontaktnim sočivima,
• Ne zadržavati se predugo u vodi.
Na higijensku ispravnost bazenskih voda u velikoj mjeri mogu uticati i sami kupači, te u cilju bezbjednijeg i bezbrižnijeg kupanja još jednom naglašavam važnost poštovanja navedenih higijenskih mjera.
Izvor: drfeko.com
