PIŠE: Neda Bektešević, mr defektologije, Eduko-kreativni centar za djecu sa smetnjama u razvoju
Mucanje je poremećaj ritma i tempa govora u obliku naglih, nehotičnih, grčevitih prekida govornog toka koji je prekinut ponavljanjem i produžavanjem glasova, slogova ili riječi. Mucanje je poremećaj u tečnom govoru kada osoba zna što želi da kaže, ali njeni govorni mišići i organi nijesu dovoljno usklađeni da bi ta riječ bila izgovorena. Javlja se prekid u automatskoj kontroli govora i kordinaciji disanja, fonacije i artikulacije.
Mucanje se javlja 5 puta češće kod dječaka nego kod devojčica. Razlikuje se primarno i sekundarno mucanje.
Primarno mucanje javlja se u ranom djetinjstvu u početnoj fazi razvoja i ne predstavlja smetnju u komunikaciji dok je sekundarno mucanje hronično mucanje fiksirano kao govorni poremećaj i predstavlja velike poteškoće u verbalnoj komunikaciji.
Po načinu na koji se ispoljava u komunikaciji razlikuje se manifesno mucanje koje je čujno i vidljivo za okolinu i koje se ispoljava u prekidima i/ili produženju glasa ili sloga i unutrasnje mucanje koje se ispoljava u vidu nemih blokada (prekida u izgovoru).
Grčevi organa mogu biti klonični i tonični. Klonično mucanje javlja se u obliku nehotičnog prekida govornog toka uz brzo višestruko ponavljanje glasova ili slogova.
Tonično mucanje izazvano je dugotrajnom i sporom kontrakcijom mišića govornih organa koji naglo prekidaju govorni tok uz prekid disanja i izgovor glasa na početku ili u sredini riječi.
Mucanje može biti tonično i klonično.
Nasljedna sklonost
Proučavanjem nasljednih činilaca primijećeno je da se mucanje češće javlja u porodicama gdje već ima neki član koji muca pa postoji velika vjerovatnoća da je mucanje nasljedno. Otprilike trećina osoba koji mucaju imaju rođake s istim problemom.
Ubrzani razvoj govora
Većina djece progovori oko 10-12 mjeseci ali ima djece koja prve smislene riječi progovore s 8-9 mjeseci. Kod njih govor i usvajanje riječi raste ubrzano pa postoji mogućnost da zbog motoričkih sposobnosti dijete guta glasove ili slogove.
Psihička nestabilnost samog djeteta
Razni strahovi (mrak, paukovi, psi, voda, lift..) utiču na nestabilnost i opterećuju nervni sistem.
Opšta zdravstvena slabost
Ova djeca snažno reaguju na okolinu i promjene i zahtijevaju povećanu ljubav, brigu i zaštitu roditelja.
Uzroci mucanja su oni usljed kojih dolazi do mucanja: preopterećenje mozga jdeteta s komplikovanim govornim materijalom koji nije pogodan za mentalnu uzrast djeteta, učenje nekoliko stranih jezika djeteta koje ima sklonost mucanju. Takođe se može javiti i kao oponašanje tuđeg mucanja.
Psihološki uzroci- razni stresovi, šokovi ili traume ili čak prekomjerna radost; npr. Dijete se uplašilo psa, bilo je svjedok neke nesreće, učestala svađa roditelja?
socijalni uzroci- stvaraju se unutar porodice- strogost roditelja, zlostavljanje, nepravilan govor roditelja, zapostavljanje, različiti tipovi vaspitanja (baka, djeda, mama, tata, dadilja…). Nije ga lako odvojiti od psiholoških uzroka fiziološki uzroci – razne povrede i bolesti mozga i nervnog sistema.
Oblici mucanja
Razvojni oblik
Pojavljuje se kad su djeca u procesu razvoja jezika i govora. Ovaj oblik mucanja se javlja kada djetetovi govorni mehanizmi ne ispunjavaju njegove verbalne zahtjeve. Mucanje se javlja kad dijete traži pravu riječ.
Neurogeni oblik
Neurogeni poremećaji nastaju zbog signalnih problema između mozga i živaca. Mozak ne može pravilno uskladiti različite djelove govornog mehanizma. Neurogeno mucanje se takođe može javiti kao posljedica moždanog udara ili povrede mozga.
Psihogeni oblik
Nastaje kao rezultat mentalne aktivnosti mozga. Prije se mislilo da je psihogeni uzrok mucanja najčešći, ali novija istraživanja su pokazala da se javlja kod manje osoba. Osobe koje mucaju mogu razviti emocionalne probleme koji nastaju zbog mucanja, a ne uzrokuju mucanje. Psihogeno mucanje se javlja kod osoba koje boluju od određenih vrsta mentalnih bolesti ili kod osoba koje su doživele jak psihički stres ili strah.
Smjernice za roditelje:
Ne prekidajte dijete;
- Ne govorite umjesto njega kad nastupi poteškoća u govoru;
- Ne predlažite mu drugi način govora za koji mislite da će mu olakšati govor;
- Ne grdite dijete kad muca;
- Ne tražite od djeteta da uloži veći trud kako bi izbjeglo mucanje;
- Ne tražite od djeteta da govori kad je jako uzbuđeno ili umorno;
- Ne požurujte dijete kad govori sporo;
- Pričajte jasno, glasno i razgovjetno;
- Spontano insistirajte na pogledu u oči sa sagovornikom;
- Ne nagrađujte dete za tečan govor i ne kažnjavajte ga kad muca;
- Uvedite pravilan i ustaljen dnevni ritam;
- Zdravu ishranu;
- Vježbajte disanje veoma je bitno pravilno disanje (uzdisaj i izdisaj);
- Uključite dijete u sportske aktivnosti;
- Vježbajte govor (započeti sa izgovorom samoglasnika a, e, i, o,u pa na to dodavati ispred suglasnike pa-pe-pi-po-pu, ra-re-ri-ro-ru, ta-te-ti-to-tu…) vodite dnevnik i bilježite svaki uspjeh i poteškoću u pravilnom izgovoru glasa, sloga, riječi i vrijeme potrebno za pravilan izgovor;
- Igrajte se riječima i slogovima;
- Vježbajte izgovor reči uz šum;
- Poigravajte se sa šumovima (Politika-pOlitika-poLitika-polItika-poliTika-politIka-politiKa-politikA); (Pamuk-pantalone-paradajiz, Poraz-potok-potop, Pegla-pekar-pekmez, Pita-pitanje-pitati, Pustinja-puma-puž, Plavo-plata-platiti)
- Možete se koristiti rječnicima ili englesko-srpski/crnogorki/bosanski/albanski rječnik da bi obuhvatili što veći broj riječi;
- Pjevajte pjesmice – počnite sa običnom skalom do, re, mi, fa, sol, la , si, do;
- Probajte da zamislite da ste bas stigli sa trčanja i tako zadihani treba da izgovorite par riječi astma, ekser, igla, ulica, olovka
- Ili ražanja, rijeka, riba, ruka, rotkva;
- Izgovarajte riječi prvo šapatom pa glasno;
- Pa probajte najprije u sebi pa glasno;
- Prepričavajte bajke i priče;
- Kratke riječi (predloge i veznike) povežite sa riječima koje ste vježbali;
- Vježbajte pokrete gledajte da dijete nije “ukočeno”;
- Napravite rang listu situacija i probajte igre uloga;
- Duvajte balone, svjećice…
