Dječiji ispadi bijesa – ignorisati ili spriječiti?

bijesGotovo da i nema djeteta, ili ih je jako malo, koje nije roditeljima priuštilo scenu poput protivljenja, odbijanja poslušnosti, bacanja predmeta oko sebe, insistiranja na tome da dobije nešto što je poželjelo, i to odmah. A takve su scene najčešće u prodavnicama, u kojima šarenilo na policama nekako izbriše iz dječje svijesti sve ono što su se prije dolaska dogovorili s roditeljima. 

Obziri popuste, želje provale, a roditelji se nađu na udaru prijekornih pogleda drugih kupaca, koji svi odreda, vidljivo je iz njihovih pogleda, imaju neko brzo i učinkovito rješenje. Dijete urla, vi još niste kupili što vam treba, a vjerovatno ni nećete jer vam je jedina misao kako što prije izaći i naći se na nekom usamljenome mjestu gdje možete malo oštrije ukoriti svog mališana. Neki roditelji taj problem riješe tako da odlaze u kupovinu bez djece, ali ako vam se to ne sviđa, možete pokušati neku od strategija koje predlažu stručnjaci i iskusniji roditelji.

Ako ste ljubitelji anglosaksonskog stila vaspitavanja, vjerovatno će vam biti zanimljivo da američki stručnjaci savjetuju da ignorišete dijete pa će se ono nakon nekog vremena samo smiriti. Roditelji nisu baš oduševljeni tom metodom jer često mališani, kad vide da njihova reakcija ne izaziva roditeljsko ponašanje kakvo priželjkuju, postanu još glasniji, pa se roditelji pribojavaju toga kakve to posljedice može ostaviti na djetetovu psihu. 

Ignorisanje je, prema stavu američkih stručnjaka, prihvatljiva odgojna metoda koju ipak, da bi bila uspješna, valja kombinovati s još nekim vaspitnim postupcima. Ono ne smije biti dizanje ruku od djeteta koje viče i protestuje nego samo ignorisanje načina na koji dijete reaguje. Djeca, naime, pojačano reaguju na našu pažnju i kad nečemu dodamo više pažnje, dijete će to iskoristiti.

To jednako važi i za pozitivnu i negativnu pažnju. Ako razvijate blizak odnos pun pažnje sa svojim djetetom, kratkotrajno i odmjereno ignorisanje bi moglo biti dobra metoda rješavanja neželjenog ponašanja, neka vrsta “time outa”. Naime, dijete će odmah reagovati ad vidi da ne reagujete na njega, a vi ćete izbjeći borbu do iscrpljenja. Dijete će tada pojačanom vikom i bacanjem predmeta po podu pokušati da skrene pažnju na sebe. 

Nakon što mu mirno kažete da se smiri i prestane da viče, dijete će dobiti poruku da ne reaguje prihvatljivo, a ako se to ponašanje nastavi, primijenite još koju vaspitnu metodu – skretanje pažnje ili, na primjer, uskraćivanje povlastica. A kad se smiri, možete djetetu mirno objasniti zašto takvo ponašanje nije prihvatljivo, i da tako ne možete kupiti sve što vam treba.

Zagovornici prirodnih vaspitnih metoda, protiv su ignorisanja. Uskraćivanje pažnje i ljubavi biću koje volimo, pa i slanje u sobu kad nešto loše napravi, smatraju da može ostaviti duboke posljedice. Zato je možda najbolji opšti savjet roditelja s iskustvom da se spriječi problem prije nego što se ponovno javi. Dogovorite ponašanje s djetetom prije odlaska u prodavanicu. 

Podsjetite dijete da prošli put nije dobilo sladoled ili neku drugu željenu stvar zato što se nije prihvatljivo ponašalo. Ako ipak sumnjate u to da će ovaj put biti drukčije, vjerovatno možete ići u kupovinu dok je dijete u vrtiću ili školi, a period burnih protesta brzo će proći i zamijeniće ga neki drugi problem, koji ćete tad ponovno zajedno rješavati.

Izvor: SuperMila

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Vaspitavanje djece lijepo “zvu?i” na papiru, ali je u stvarnosti portpuno druga?ije, jer zavisi od mnogo drugih faktora i situacija… Dok nisam dobila svoju djecu, bila sam “ekspert” za roditeljstvo…Sada je druga pri?a :)) Izlive bijesa rje?avam, nekada skretanjem pa?nje na ne?to drugo, nekada ignori?em, a nekada radi i pruti?…

Leave a Reply