Dok Sanjina ćerka uči, mora joj biti uključen televizor u pozadini. Nena svaki put kada uđe u sobu njenog sina “koji uči” otkrije prizor tinejdžera zavaljenog na krevetu s jednim okom na otvorenoj knjizi pred njim, a s drugim na ekranu na kojem traje neka igra, često i sa slušalicama na ušima iz kojih jedva čujno dopire muzika.

I jedna i druga majka priznaju da im takvi prizori momentalno “dignu pritisak”, ali posustanu pred neuvjerljivim argumentom da tako lakše uče. Mnogi psiholozi današnje generacije nazivaju multitasking naraštajima, jer je gotovo pravilo da istovremeno obavljaju više aktivnosti, a jedna od njih uvijek uključuje neki savremeni medij poput interneta, televizora, mobilnog. Neka istraživanja su pokazala da mnoga djeca nikad ne napuštaju društvenu mrežu i da stalno prate što se na njima događa, što znači da sve ostale aktivnosti obavljaju uz neprestano provjeravanje novosti na, recimo, Facebooku.

I dobro je dok dijete nema problema u školi, ali kad oni ipak nastupe, vrijeme je za promjenu navika, ako ne i prije. Iako se mladima mozgovi još jako dobro nose s tim talasima informacija koje neprekidno primaju i nekako ih procesuiraju ili odbacuju, roditelji se pitaju koliko je to dugoročno dobro ili loše.

Psiholozi smatraju da je poželjno da se radi aktivnost po aktivnost. Tako se svaka osoba može najbolje fokusirati na ono što se događa u tom trenutku i zaista ga doživjeti u potpunosti.

U prilog stručnom mišljenju psihiloga ide i naučno otkriće da se naš mozak može usredsrediti samo na jednu stvar. To, naravno, ne znači da ne možemo raditi dvije istovremeno, na primjer hodati i pjevati, voziti i razgovarati, ali jedna aktivnost je automatska, naučena, a druga zahtijeva pažnju. Ako obje aktivnosti traže našu pažnju, u nevolji smo, jer previše podataka koji dolaze do mozga onemogućavaju da se koncentrišemo i na jednu od njih.

Razlog je to zašto su istraživanja pokazala da ipak bolje rezultate postižu djeca koja uče bez propratnih aktivnosti, interneta na primjer, iako su ga čak i korstila pri učenju. Zato bi bilo dobro da im pomognemo promijeniti naviku pogotovo ako primijetimo da su popustili u učenju. Dogovorite da se jedan uređaj gasi kad se drugi uključuje i da se tokom učenja mobilni ostavi u drugoj sobi, savjetuju stručnjaci. Uvedite pravilo da za vrijeme ručka mobitelni budu isključeni i dogovorite sankcije ako se to ne poštuje. Ali neće biti napretka ako i odrasli u djetetovom okruženju ne promijene svoje ponašanje .

Psiholozi objašnjavaju i da mnogi roditelji i drugi odrasli rade više stvari odjednom – na primjer, voze automobil i razgovaraju na mobilnom bez slušalica. To je mnogo opasnije nego učiti i slušati muziku, pa ipak to mnogi čine, a ako roditelj radi dvije stvari odjednom, da je uzor i svom djetetu u tom smislu.

Ukoliko roditelj želi da dijete nauči doživljavati svaki trenutak u potpunosti, da se dijete nauči posvetiti svakoj aktivnosti posebno, najbolje je da mu pokaže svojim primjerom tako što će i on sam biti potpuno prisutan i kada je s djetetom i kada nije. Ali, ako dijete ne ugrožava sebe, ne dobija loše ocjene u školi, dok sluša muziku i uči, nema potrebe da mu se to brani, savjetuju psiholozi.

Izvor: SuperMila