Od kada je 2008. američki pisac Nicholas Carr postavio provokativno pitanje “Zatupljuje li nas Google?”, u naučnim krugovima ne prestaju rasprave o negativnim i pozitivnim stranama modernih tehnologija. Presude psihologa i neurologa, svi se pozivaju na stručna istraživanja, a jedno od najnovijih pokazalo je da nam kamere pametnih telefona kradu pamćenje i uspomene. Od dječjeg rođendana do željno očekivanog porodičnog odmora, dragocjenih trenutaka se želimo sjećati i bilježimo ih klikom na telefonu.

Istraživači upozoravaju da mobilni telefoni sa kamerama mogu izbrisati naša sjećanja jer opsesivno snimanje i dijeljenje fotografija na društvenim mrežama sprječava formiranje detaljnih upomena i slabi našu memoriju. Tvrde da dragocjene životne trenutke više ne proživljavamo punim plućima jer smo usredsrijeđeni na to da ih uhvatimo objektivom fotoaparata. Ali kad, umjesto u sopstvenu, fotografije pohranjujemo u memoriju mobilnog, poslije se ne možemo detaljno sjetiti što se dešavalo na rođendanu, svadbi, maturskoj večeri ili ljetovanju.

Zabrinjavajuće je i to što, umjesto sopstvenog pamćenja, sve više upotrebljavamo internet kao dodatnu memoriju, baš kao što računar upotrebljava eksterni tvrdi disk, upozoravaju istraživači sa univerziteta Harvard, Wisconsin i Columbia. Pametni telefoni su tako postali nastavak našeg mozga i proširenje memorije. Zahvaljujući njihovim naprednim funkcijama, kao što je, na primjer, Siri u iPhoneu, sve manje upotrebljavamo sopstvene mentalne funkcije.

Naoružani pametnim telefonima i prenosnim računarima, ne trudimo se da pamtimo ni važne podatke, jer tu je Google koji će nam ih izrecitovati. Čak i običan mobilni zamjenjuje ljudski mozak jer pamti brojeve. Koliko telefonskih brojeva znate napamet? Priznajte – ne znate čak ni brojeve najboljih prijatelja koje svakodnevno zovete jer su sad pohranjeni van vašeg mozga.

Toliko smo razmaženi da čak ni ne zapisujemo telefonski broj u imenik mobilnog nego zatražimo da nas neko nazove i potom u dva klikasačuvamo broj, a da ga nismo ni pročitali, a kamoli upamtili. Uz funkciju “autocomplete”, koja omogućava da nakon nekoliko upisanih slova telefon dovršava riječi, pišemo brže, ali postajemo manje precizni. Djeca koja šalju tri ili više SMS-ova na dan imaju znatno slabije rezultate na testu pismenosti od vršnjaka koji ih ne šalju, tvrde istraživači sa Univerziteta u Coventryju.

Zadovoljni što nam uređaji štede vrijeme, zaboravljamo da naša radna memorija bez mentalne gimnastike slabi. Problem nije u pametnim telefonima nego u tome što se na te asistente suviše oslanjamo pa oni preuzimaju funkcije koje je mozak sposoban da obavi. Pametni su telefoni poput mentalnih liftova, uz njih smo brži, ali ne brusimo mozak, baš kao i kad, umjesto stepeništa, stalno koristimo lift, a mišićima uskraćujemo vježbu, tvrde istraživači.

Ako se i kad idete na poznatu lokaciju oslanjate na globalni sistem za pozicioniranje (GPS), slabi funkcija hipokampusa, područja mozga koje kontroliša memoriju i prostornu orijentaciju, tvrdi neurolog Veronique Bohbot sa Univerziteta McGill.

Monitori i ekrani narušavaju kvalitet porodičnog , društvenog i intimnog života i nepovoljno utiču na razvoj u djetinjstvu, upozorava Catherine Steiner-Adair, psiholog s Harvarda, u svojoj knjizi “Veliko isključivanje: Zaštita djetinjstva i porodičnog odnosa u digitalnom dobu”.

Da bi utvrdila kako tehnologija utiče na socijalni i emocionalni život, razgovarala je s više od hiljadu djece od 4 do 18 godina i zaključila da im je tehnologija postala “suroditelj”. To zabrinjava jer se dio mozga zadužen za jezički razvoj i kinestetičke osjećaje, koji daju informacije o položaju i pokretima udova i glave, razvija kroz igru, penjanje, plesanje, ukratko kroz aktivnosti koje uključuju višeosjetljivi ngažman, koji dijete nema dok pasivno prevlači prst preko ekrana.

Najnovija istraživanja pokazuju da količnik emocionalne inteligencije sa svakom novom generacijom opada, a jedan od uzroka je manjak socijalnih interakcija. Djeca su usmjerenija na kontakt s televizorom, mobitelnim, tabletom i računarom nego na kontakt s ljudima, zbog čega nemaju priliku razvijati društvene vještine,  upozoravaju psiholozi.

Djeca koja previše vremena provode pred ekranom u igri su manje kreativna. Nasilne videoigre povećavaju agresivnost, a seksualni sadržaji rizik od neplanirane trudnoće kod tinejdžera. Ali nijesu samo djeca navučena na čuda tehnike, po toj su optužnici krivi i roditelji.

Psiholozi pojašnjavaju da se, na primjer, u restoranima sve češće mogu vidjeti roditelji i djeca koji, umjesto da razgovaraju, vrijeme provode svako za svojim mobilnim ili tabletom. Roditelji provjeravaju i odgovaraju na mailove, čitaju vijesti na portalima, razgovaraju s kolegama mobilnim i ne provode dovoljno kvalitetnog vremena s djecom, zbog čega ona postaju frustrirana, tužna i ljuta.

Zato savjetuju roditeljima da odvoje vrijeme i daju djetetu nepodijeljenu pažnju jer ono kroz razgovor s njima uči komunicirati i upravljati emocijama. To što možete ne znači i da morate 24/7 biti online za kolege i šefove, a offline za porodicu. Blizina mobilnog, čak i kad ga ne koristite, narušava kvalitet komunikacije s partnerom, povjerenje slabi, a jača sumnja da on ili ona ne suosjećaju s vašim problemima, tvrde istraživači sa Univerziteta u Essexu.

Društvene mreže pružaju instantni osjećaj zadovoljstva koji stimuliša centar za nagrade u mozgu, što može biti zarazno. Ipak uprkos  opasnostima i zamkama moderne tehnologije su donijele i mnogobrojne prednosti. Nezaposleni na internetu lakše traže posao, obrazuju se pomoću online programa usavršavanja, učenicima i studentima računari su istraživački alat za pronalaženje informacija.

Savremena tehnologija i u službi spašavanja života. Iako elementarne nepogode ne možemo spriječiti, zahvaljujući savremenim uređajima, vulkanolozi i seizmolozi brže prikupljaju i mapiraju zemljopisne podatke, utvrđuju ranjiva područja, pomoću senzora prate aktivnost vulkana i potrese i preciznije predviđaju prirodne katastrofe. Zahvaljujući savremenim uređajima, meteorolozi mnogo prije uočavaju dolazak uragana i poplava.

Moderna tehnologija ubrzala je otkrivanje problema, od zdravstvenih do društvenih, omogućava lak pristup velikim količinama informacija i organizaciju života, pomaže nam da se povežemo i komuniciramo s ljudima s kojima bismo inače teško mogli biti u kontaktu. Pogrešno je zato reći da je tehnologija sama po sebi loša. Problem nije u njoj nego u načinu na koji se mi njom služimo, jer umjesto promišljeno i ciljano, često nekritički i neumjereno koristimo mogućnosti koje su nam na raspolaganju, kažu psiholozi.

Zbog neumjerenog korištenja djeci je tehnologija postala zamjenski roditelj, ali ona nije nužno loša. Ako je koristite smisleno, može mijenjati svijet – tome u prilog ide lavina humanosti koju je pokrenula nakon nedavnih poplava u regionu.

Ako se koriste smisleno, Twitter i Facebook mogu svijet učiniti boljim i ljepšim mjestom. Potvrđuju to mnoge humanitarne akcije koje su pokrenute upravo u grupama i na stranicama društvenih mreža.

Izvor: 24.sata