Prvo otkrijte izvor djetetovih loših navika, a onda ih mijenjate

losenavikeU prvim mjesecima života sva su djeca slična – nervozna i razdražljiva kad su gladna ili umorna, a  zadovoljna i zaigrana kad im ništa ne smeta. S godinama se sve više razlikuju i počinju sticati mnoge poželjne navike koje nas kao roditelje raduju –  umivaju se, peru zube i češljaju se sami – ali i mnoge nepoželjne, koje želimo izbaciti iz naše i njihove svakodnevice. Među navikama koje uvijek izazovu burne reakcije roditelja pripadaju grickanje noktiju, jedna od najraširenijih loših navika, čačkanje nosa ili uha, čupkanje kose, jedenje prstima…

Psiholozi napominju da su takva ponašanja najčešće samo jedan od načina na koji se djeca smiruju u stanjima povećane napetosti i da uglavnom ne prerastu granice kad bismo se trebali ozbiljnije obračunati s njima, a većina takvih ponašanja kod male djece nestane do šeste godine. Ako ste se pokušali obračunati s nekom od takvih navika vašeg mališana jednostavnim zabranama, vjerovatno ste vrlo brzo shvatili da nemaju učinka.

Da biste se znali pravilno postaviti, morate razumijeti zašto se loše navike uopšte javljaju. Psiholozi pojašnjavaju da u situacijama povišene anksioznosti, nemira, i nervoze neka djeca pribjegavaju radnjama kao što su griženje noktiju, čupkanje ili grickanje kose i slično. Tako sebi i prividno ‘olakšavaju’ to stanje napetosti. Dakle, takve radnje su posljedica djetetovog unutarašnjeg stanja.

Ta spoznaja pitanje loših navika čini složenijim od činjenice da dijete stalno ima ružne noktiće i da bi se moglo zaraziti preko prljavih prstiju. Važno je, dakle, otkriti izvor djetetovog unutarašnjeg nemira. Zato psiholozi ističu da za rješavanje tih radnji, koje vremenom mogu postati i navike, nije poželjno da se djetetu samo zabrani da to radi ili da se zbog toga kažnjava, jer bi to moglo imati kontraefelat. Takvim dodatnim zahtjevima naime samo stavljamo dodatni pritisak na dijete od kojeg će se ono opet željeti da se smiri pa će navika postati još intenzivnija.

Psiholozi navode da je pri rješavanju tog problema najvažnije pomoći djetetu da se nosi s anksioznošću na druge, zdravije i prihvatljivije načine.

Potrebno je naučiti dijete kako da samo sebi pomogne da se opusti. Na način prilagođen djetetovom uzrastu, savjetuju mnogi dječji psiholozi, pokušajte razgovarati s njim o problemu koji ga muči i pokušajte mu, u trenutku kad ga “uhvatite” u nepoželjnoj aktivnosti, dati do znanja da ste vidjeli što radi i da ste svjesni da ga nešto muči. Neka mu bude jasno da ste primijetili njegovu nervozu i pokušajte mu ponuditi drugi način smirivanja.

Objasnite mu da će se osjećati bolje i ako uspori disanje i duboko diše, ako protrlja omiljenu plišanu igračku ili ako prstićima zasvira “zamišljeni” instrument na krilu. Ž

Neke aktivnosti koje mogu pomoći da se dijete opusti su i divanje balona od sapunice, masaža, lagano i duboko disanje… Potrebno je djetetu pokazati kako se to radi i zainteresovati ga ga za to, i pomoći mu u periodu odbacivanja stare i usvajanja nove navike. Neki roditelji kažu da je djetetu pomogla nova predvidljiva dnevna rutina koja istovremeno ulijeva sigurnost i pomaže mu da odbaci stare loše navike. Oni skloni alternativnom pristupu uvjerili su se u ljekovitost priča koje se pričaju prije spavanja, a indirektno uključuju djetetov problem i rješenje za njega.

Ako vaše dijete gricka noktiće možete mu ispričati priču o tigriću koji je grickao kandžice pa se nakon nekog vremena nije mogao penjati po drveću i igrati se s drugim tigrićima koji su imali jake kandže. Ali i bez obzira na priču potaknite mališana da s radošću ustaje, sprema se za školu i da uoči i raduje se predmetima oko sebe. Pokažite mu vedro nebo, upozorite ga na cvijet pored puta. Sve bi to trebalo da otjera tjeskobu i učiniti ga smirenijim. Možete mu, savjetuju neki dječji psiholozi, ponuditi čuvara u obliku omiljene plišane igračkice koja će ga paziti od svega lošeg pa i loših navika.

Ako primijetimo da dijete nije u mogućnosti da kontroliše neku svoju radnju, a da to za njega ima štetni učinak, važno je pomoći djetetu u tome, a ako se i nakon roditeljske intervencije ništa ne promijeni, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Zato ako primijetite da je loša navika uzela maha, a vi ste napravili sve što ste mogli, pomozite sebi i djete

Leave a Reply