Sanji Perić su njena djeca najveća inspiracija u pisanju tekstova

sanjapericKada se pomenu festivali dječje muzike, prva asocijacija su festivali Naša radost, koji se u Podgorici održava skoro tri decenije, ali i Zlatna pahulja u Rožajama koja njeguje dvadesetogodišnju tradiciju. Na ovim festivalima možemo čuti divne melodije i tekstove, komponovane baš za dječje uši, a što je još važnije, za dječju dušu.

U medijima rijetko nailazimo na priču o onima koji pišu sve te divne tekstove. Jedna od njih je Sanja Perić, koja, pored redovnog posla i porodičnih obaveza, piše tekstove za male zvijezde. Prvi tekst za dječiju pjesmu je napisala 2000. godine, a, kako kaže, više ih i ne broji.

Karta svijeta, Manja je zvek, Cirkus, Božićna čarolija, In the name of love, Do re mi fa, nazivi su samo nekih od brojnih tekstova koje je Sanja napisala.

Odakle se rodila ideja da počnete da pišete pjesme za djecu?

Sanja Perić: Nakon uspješne saradnje sa kompozitorom Aleksandrom Tamindžićem za pjesme za odrasle, ponudio mi je da napišem i pjesme za Našu radost 2000. godine. Muziku za jednu radio je Aleksandar, a za drugu pjesmu njegov brat Miško Tamindžić. Bile su to pjesme Poslušaj svijete i Još sam mala. Te godine Naša radost održana je na centralnom gradskom trgu, a ja sam zvuke svojih pjesama čula preko telefona, jer sam u to vrijeme bila na novinarskoj specijalizaciji u Njemačkoj. Mnogo godina kasnije, kada sam kao autor bila u prilici da jednom od pobjednika Muzičkog Šoua Intro karaoke poklonim tekst, saznala sam da je Poslušaj svijete, u duetu sa jednom djevojčicom, otpjevao Danijel Alibabić.

Ko je inspiracija za sve ove maštovite tekstove?

Sanja Perić: Pisala sam i prije nego sam dobila svoju djecu. Tada sam samo nošena notama koje bih dobila od kompozitora stvarala pjesme. Od 2004. godine, stvari se znatno mijenjaju. Pjesma „Danilo“, po mom sinu rođenom te godine, pobjednička je sa festivala „Male skale“ u Bijeloj.  Možda će biti jasnije koliki uticaj moja djeca imaju na pisanje, kada kažem da sam prvi tekst, napisan bez muzike, posvetila ćerki Manji. Kompozitor Predrag Nedeljković odlično je to upakovao, naš drugar Milutin Radulović još bolje otpjevao, tako da je pjesma ispala baš onakva kakav i jeste Manjin temperament.

Započeli ste saradnju  i sa horom Zvjezdice iz Podgorice. Šta se izrodilo iz te saradnje?

Sanja Perić: Splet lijepih okolnosti, umjetničkih, muzičkih spojio me sa horom Zvjezdice, tačnije sa dirigenticom i kompozitorkom Anom Klepić. Počele smo prvo da se družimo, a onda i da sarađujemo, rekla bih više nego uspješno. Ideja o pjesmi Karta svijeta potiče sa mog balkona. Isforsirala sam Anu da je odsvira i snimi, a onda sam rekla sinu Danilu: „Šta bi ti volio da bude u ovoj pjesmi?“  Rekao je: „Pirati, lavovi, blago, karta svijeta…“ Napisana je vrlo brzo i lako. Uz njegovu pomoć. Od prvih taktova tvrdila sam da će biti veliki hit među klincima. Nisu me pokolebala i odbijanja članova žirija festivala Naša radost i Zlatna pahulja. Nije čak bilo ni planirano da Karta svijeta bude na albumu Zvjezdica, ali je gost na albumu, Knez, odabrao baš nju. Posebno sam ponosna što veliki broj osnovnih škola i vrtića uz tu pjesmu priprema koreografije za nastupe u školi i van nje.

Onda se može reći da su Vam, u stvari, Vaša djeca danas najveća inspiracija?

Sanja Perić: Da, meni su sada moja djeca najveća inspiracija. Vrlo ih otvoreno pitam što bi željeli da mama napiše. Zato se u pjesmama mogu prepoznati i njihovi drugari, simpatije, njihove želje i snovi…

Pjesma In the name of love ima posebnu posvetu. Kome je posvećena?

Sanja Perić: Djeci bez roditelja i roditeljske brige i ljubavi. Njima.

Da li se tekstovi rade namjenski ili prosto dođe trenutak kada stihovi sami krenu?

Sanja Perić: Uglavnom dobijem muziku, a ostalo zavisi od faktora koji vjerovatno dalje utiču na to da nešto napišem i kako to da napišem. Zavisi od toga koliko me muzika dotakne i na koji način, na šta me asocira. U tom pravcu onda ide i tekst. Skoro je Danilo „naručio“ jednu ljubavnu, pa je nastala i jedna takva koja tek treba da se snimi. Vodim računa da teme budu raznovrsne, od cirkusa, školskih ljubavi, roditeljskih savjeta, muzike…

Da li možete izdvojiti omiljenu pjesmu?

Sanja Perić: Najteže pitanje do sada, ali neka bude da je to Božićna čarolija. Ušla je u udžbenik muzičkog vaspitanja za treći razred osnovnih škola.

Kakvo je, po Vašem mišljenju, interesovanje u  Crnoj Gori za dječju muziku?

Sanja Perić: Ili zato što se krećem u krugu ljudi koji takođe stvaraju za djecu, rade sa djecom i tako dalje, čini mi se da gotovo nema dana kada se neki demo snimak ne pravi, priprema za festivale i mimo festivala, za hor, za soliste. Crna Gora, nažalost, ima samo ta dva muzička festivala za djecu, što je jako malo. Druga stvar, ni jedna televizija nema program koji bi tu djecu promovisao, gdje bi i te male zvijezde mogle da imaju svoj medijski prostor. Govorim o kvalitetnoj koncepciji dječije muzičke emisije koja bi možda sadržala top listu i slično.

Da li je teško organizovati redovne obaveze sa pisanjem tekstova?

Sanja Perić: Nije jednostavno naći prostor i vrijeme za tako nešto, ali kao što sam već rekla sad su i sin i ćerka postali svjesni toga što radim da jedno drugo opominju pa kažu, ne viči, mama piše. Uglavnom je to period kada svi spavaju.

Intervju uradila: Maja Leković

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply