U prvim mjesecima nakon rođenja većina odojčadi bljucka nakon obroka. Neka odojčad bljuckaju iza svakog hranjenja, a neka samo ponekad. To je fiziološka pojava izbacivanja viška progutanog vazduha nakon podrigivanja. Nedonoščad zbog slabije razvijenog probavnog trakta češće bljuckaju, kao i djeca u fazi nicanja zuba.

Kod većine djece bljuckanje obično prestaje između 6. i 7. mjeseca života, zbog uvođenja tvrde hrane, kao i zbog sazrijevanja probavnog trakta. Bljuckanje kod beba nerijetko brine roditelje jer misle da je dijete izbacilo sve što je pojelo, ali to obično nije tako jer ta količina bude najviše oko jedne kašičice. Ako dijete dobro napreduje, ne gubi na težini, ako ima barem 5 do 6 mokrih pelena, dobro je raspoloženo, ne treba se zabrinjavati.

Zašto bebe bljuckaju?

Kod djece koja brzo halapljivo sisaju pored mlijeka progutaju i određenu količinu vazduha. Mali dječiji želudac nije u stanju svariti, pa višak vazduha zajedno s mlijekom izbaci napolje. To se dešava i kod naglih promjena položaja tijela neposredno nakon hranjenja. Zbog nezrelosti sfinktera koji se nalazi između jednjaka i želuca, on se ne zatvara dovoljno i hrana se vraća iz jednjaka na usta napolje. Ako dijete bljucka češće, 1 do 2 sata nakon obroka i uz to povraća veću količinu mlijeka (naročito ako povraća u mlazu), najvjerojatnije se radi o gastroezofagealnom refluksu (GER) i potrebno je javiti se pedijatru radi dalje obrade.

Znakovi upozorenja

Ako se bljuckanje javlja češće i ako je praćeno povraćanjem veće količine želučanog sadržaja, sadržaj može doći u jednjak što može izazvati upalu sluznice jednjaka. Ako se sadržaj sliva u uho ili u pluća, može doći do upale uha ili do upale pluća. Često povraćanje može dovesti do dehidracije i poremećaja opšteg stanja organizma.

Važno je da roditelji prate stanje svog djeteta: ako dijete samo bljucka male količine mlijeka bez napora, a uz to dobro napreduje, dijete je zadovoljno, ne treba se zabrinjavati. Ali, ako dijete povraća, naročito u mlazu veće količine želučanog sadržaja, ako u sadržaju ima primjese krvi, ako dijete gubi na težini, ako često plače, potrebno je konsultovati pedijatra. Takva stanja javljaju se kod suženja jednjaka, gastroezofagealnog refluksa, bolesti metabolizma, infekcija, i tada je potrebna dalja obrada kod gastroenterologa.

Kako ćemo djetetu pomoći kod bljuckanja?

Da bi se bljuckanje i povraćanje smanjilo potrebno je pravilno hranjenje djeteta. Poželjno je češće hraniti dijete da se ne optereti dječji želudac i izbjegavati halapljivo hranjenje da ne proguta previše vazduha. Dojenje, “zlatni standard hranjenja”, najbolja je prevencija bljuckanja i dokazano je da dojene bebe manje bljuckaju.

Tokom hranjenja treba podignuti dijete da podrigne 4 do 5 puta. Potrebno je hraniti dijete u povišenom položaju, a kod promjene položaja da to bude što pažljivije i nježnije jer nagli trzaji mogu uznemiriti želudac i dovesti do bljuckanja. Nakon hranjenja potrebno je držati dijete u povišenom položaju da podrigne, a nakon podrigivanja staviti dijete da legne na stranu.

Ako hranite dijete na bočicu, pazite da otvor na cucli ne bude premali jer zbog naprezanja može progutati veću količinu vazduha. Kod djece koja se hrane na formuli savjetuje se primjena posebno adaptiranih formula namijenjenim za takva stanja. Iako roditelji znaju biti iscrpljeni i zabrinuti, potrebno je puno strpljivosti i nježnosti u postupcima sa djetetom jer to je prolazna faza u razvoju i odrastanju.

Izvor: Telefoncic.hr