PIŠE: Tijana Žegura
Prošlo je mjesec dana od mog četvrtog porođaja u Kliničkom centru Crne Gore. Zamoliše me da podijelim iskustvo o novom porodilištu. Morala sam pročitati tekst koji sam pisala 2012. godine, potpuno očajna zbog činjenice da je u tom trenutku bilo proteklo deset godina između mog prvog i trećeg porođaja, a da je sveukupno stanje u porodilištu u Podgorici bilo vrlo malo promijenjeno, i blago rečeno katastrofalno. Zašto sam morala čitati tekst neko će se zapitati? Valjda je um ljudski podešen da kada doživi lijepo iskustvo zaboravi ružno.
Iako sam znala da je porodilište u dobrom dijelu renovirano, da se i stav zaposljenih promijenio, da je sve krenulo na bolje, još nijesam očekivala da cvjetaju ruže. Kako je moje novorođenče odlučilo da se rodi sa čitavih deset dana zakašnjenja svakodnevno sam dolazila u KC na dodatna ispitivanja kako bi se eventualno preventivno djelovalo u slučaju nekih nepredviđenih dešavanja. Upravo tokom tih posjeta Odjeljenju patologije trudnoće poče da mi se strah uvlači u kosti. Tih dana je CTG uređaj u ambulanti bio u kvaru, pa su sve trudnice slali na pomenuto odjeljenje. Tamo postoji samo jedan uređaj, koji su opet koristile trudnice sa odjeljenja i sve one koje su morale svakodnevno dolaziti na kontrole, poput mene. Zbog velikog broja trudnica dešavalo se da dugo čekamo, ili da kažu da dođemo za uru, dvije. Ponašanje osoblja zavisilo je od smjene do smjene, kretalo se od izuzetne ljubaznosti i majčinske topline do krajnje hladnoće i blage nezainteresovanosti.
Ipak, kada se poslije deset dana pojavih sa porođajnim bolovima, ista ona nervozna sestra od prije nekog dana bijaše ljubazna i nasmijana. Povedoše me u porođajni blok, bješe to dan kada je u Pobjedi izašao tekst o svim mogućnostima koje pruža novo porodilište. U pripremnoj sobi, koja ni najmanje nije podsjećala na onaj nekadašnji stravični sobičak, uzeše mi lične podatke i ostalu potrebnu dokumentaciju. Odmah upitak za prisustvo supruga porođaju, kažu – Ne može. Okrenuh malo na šalu, spomenuh tekst i kako su rekli da se već mjesecima može prisustvovati, ali one odmahoše glavom. Onda upitah može li makar biti sa nama ona dva sata poslije porođaja i dobih odgovor da sve zavisi od dežurnog ljekara. Znajući da je već bilo prilično slučajeva đe su očevi prisustvovali porođajima, sa nevjericom treći put upitah za dozvolu i dobih objašnjenje da su se desile neke neprijatnosti, da ljudi nijesu umjeli da se ponašaju i da je donešena odluka da se do daljnjeg nikome ne dozvoljava prisustvo, da nije do njih, ali sve kamere rade i da ne smiju praviti izuzetke. Pomislih kako opet postoje oni koji su više jednaki među nama jednakima, kako nekome može biti, a nama običnim smrtnicima ne, ali iskulirah, nadajući se da će nam dozvoliti kasnije prisustvo.
Pređoh u salu za porođaj. U prolazu vidjeh porodilju koja je u prvoj sali držala novorođenče u naručju. Iako su kontrakcije bile već bolne i duge, prelijep prizor njenog blaženstva, sreće, bili su dovoljni da zapamtim sale kao nešto fantastično. I zaista, smjestiše me u salu koja je bila namijenjena za samo jednu porodilju. Svježe okrečeni zidovi u toplim bojama, novi porođajni krevet, novi CTG uređaj, sve na dohvatu ruke, potpuna opremljenost potrebnim medikamentima i instrumentima. Posebnu pozornost izazvaše krevetac za novorođenče i sto za presvlačenje. Tokom cijelog porođaja su pored mene bile ni manje ni više već tri babice. Ni u jednom jedinom trenutku nijesam ostavljena sama! Bile su tu za svako pitanje i svako pojašnjenje. Sve što su radile su mi prethodno i objasnile da će uraditi, tako da ni u jednom trenutku nijesam doživljavala napade panike da nešto nije u redu kao tokom prethodnih porođaja.
Kako je vrijeme odmicalo, pitaše me mogu li da šetam po sali, naravno ukoliko želim? Ukoliko želim?!? Pa zar se to smije kod nas? Naravno da želim, a sad ćemo provjeriti i mogu li – nasmijah se ja. I tako ja šetah nekih 10 minuta pred sam porod. Ne mogu vam opisati koliko se lakše podnose kontrakcije, koliko je bol prirodnije doživljen. Jedna od njih je stalno bila uz mene, dok su druge dvije čekale pored. Čak se i ljekar pojavljivao više puta. – Hoćeš li se malo umiti, osvježiće te. Mislivši da je lavabo koji je postojao u sali bio samo za osoblje, ova ponuda je za mene već bila pravi šok, posebno dio đe mogu i da popijem par gutljaja vode. Sjetih se porođaja broj 3 kad su mi nakvasili gazom usne i to tek poslije poroda, ali i porođaja broj 1 i 2, kada se to nikako nije smjelo.
Pages: 1 2
Odlican tekst! Drago mi je da je stanje bolje u sali. A sta je sa sobama gdje nas vode nakon porodjaja?
Bogu hvala da konacno bude bolje 🙂
Cestitke mami 🙂
Cestitke mami 🙂
Hvala Tijani na podeljenom iskustvu. Ovo je dokaz da na promene ne treba da se ceka da dodju same od sebe, vec da se traze, glasno i jasno 🙂
sjajan tekst… ?itam i ne vjerujem, posebno dio o ljubaznom osoblju… (da se razumijemo, bilo je takvih i do sada, naravno, ali su prednja?ili nam?ori)… ali, dio za prozore i varata 🙁 ali ?e i to valjda do?i na red… super, super, mora i?i nabolje… naravno, Tijani nek je bebica ?iva i zdrava 🙂
valjda su ovo samo sitnice koje treba jedna porodilja da dozivi ..
valjda su ovo samo sitnice koje treba jedna porodilja da dozivi ..
MOJA 2 ISKUSTVA PO SEBI RAZLICITA-1 komplikovan porodjaj i bez toga horor najblaze receno ,2 porodila sam se za nekoliko min al se osoblje post porodjajnog odjeljenja potrudilo da ga pamtim kao i prvo iskustvo ..PRIJE SVEGA NEKOLIKO GODINA ..TOLIKO O TOME ! , DALI ISKUSTVO O *LJUBAZNOM * OSOBLJU TREBA DA SE SVEDE NA 1 PRIMJER ??ILI TREBA DA SE ZAPOSLE ONI KOJI CE TAJ NAJLJEPSI,NAJSVETIJI,NEPONOVLJIV OSJECAJ DA VAM OBOJE OSMJEHOM JE PITANJE ZA UPRAVU KC PODGORICA ?!!
MOJA 2 ISKUSTVA PO SEBI RAZLICITA-1 komplikovan porodjaj i bez toga horor najblaze receno ,2 porodila sam se za nekoliko min al se osoblje post porodjajnog odjeljenja potrudilo da ga pamtim kao i prvo iskustvo ..PRIJE SVEGA NEKOLIKO GODINA ..TOLIKO O TOME ! , DALI ISKUSTVO O *LJUBAZNOM * OSOBLJU TREBA DA SE SVEDE NA 1 PRIMJER ??ILI TREBA DA SE ZAPOSLE ONI KOJI CE TAJ NAJLJEPSI,NAJSVETIJI,NEPONOVLJIV OSJECAJ DA VAM OBOJE OSMJEHOM JE PITANJE ZA UPRAVU KC PODGORICA ?!!
Srecom sve ovo nas ne (de)motivise da posjecujemo ovu ustanovu sto cesce:-)
sramno je ponasanje zdravstvenih radnika,posebno na ovom odjeljenju.Znam da je za njih posao rutina,ali je sramota,na primjer-moj prvi porodjaj-toliko je bio komplikovan da ja 6 dana ne mogu glavu da podignem a sestre jedva da oce da me operu.Servirka kaze-ako oces da jedes idi u trpezariju.I jos mnogo odvratnijih stvari na samom porodjaju.Sa drugim porodjajem-kome god treba pranje-peru,hranu donose u sobu.BAREM TOLIKO;mADA,JOS MNOOOOGO TREba uraditi,posebno po pitanju ponasanja zdravstvenih radnika
Super , mami ?stitke. Meni su iskustva podijeljenja privi poro?aj , bio je dug na Cete su me dr?ali dva sata, sestre su spavale i na kraju kad su se probudile bile su u panici, jer po nalazu beba nije bila aktivna, zvali su de?urnog ljekara da provjeri i posle nekoliko minuta razmatranja , utvrdile su da su pogre?no postavili. Opet sam morala da le?im da se uradi cete, samo moja le?a znaju kako je bilo naporno :). Poro?aj je pro?ao za 20 min i super smo pro?li. Babice su bile ljubazne koje su do?le u smjenu, bile su pravi profesionalci, drugi poro?aj je prop?ao brzo na moju sre?u u smjeni su bile babice koje su me porodile prije nepune dvije godine, tako da sam zadovoljna njihovoh uslugom. A pri?a o higijeni , o prozorima, hrani…. mislim da ?e i moje ?erke ?ekati taj isti prizor, ?isto sumnjam da ?e se ?ta po tom pitanju rije?iti.
Sale su prelijepe ali nakon toga-sobe na odjeljenju,koje su vaznije jer se tu oporavljamo,su ocajne!!!Lezi se na sundjeru ispod koga vas zuljaju sipke od kreveta;gospodja je napisala kakva je hrana a kupatila su hladna i uzasna.
Ovo je text koji uliva nadu da se nesto promijenilo….nadam se da ce i moje iskustvo biti ovakvo…. Boze zdravlja, porodiliste me veoooma brzo ocekuje.
Na patologiji trudnoce ja nijesam srela nikoga od osoblja da je neljubazan, stavise svi su jako fini i predusretljivi… Porodjajna sala, pripremna soba, sve je kako je i opisano… Za razliku od prvog porodjaja, ovoga puta se mogu pohvaliti super babicom, Ana – profesionalna, brizna… Dezurni dr Zeljka Grdinic jako ljubazna, profesionalna i fina… Sve u svemu, iskustvo iz porodjajne sale super (makar moje… u sobi sam imala zenu koja nije ponijela isto to iskustvo 🙁 , ali o tome cu neki drugi put). Sobe… identicne kao i ranije. Mozda je u Tijaninoj sobi bio normalan dusek, ali na zalost i na Patologiji T. i na post-porodjajnom odjeljenju lezala sam na trodjelnim sundjerima i bukvalno nijesam spavala 5 noci 🙁 Cak sam ih i slikala! Ima tople vode, toaleti su uprkos popunjenosti odjeljenja bili dosta pristojni (ne i savrseni), osoblje je bilo ok, ali ja sam ponijela negativno iskustvo kada je u pitanju osoblje iz boksa. Samo ti donesu bebu, ne prenose jedni drugima informacije, svi se nesto cude, moras ih zovnuti po 100 puta i moje cimerke i ja smo bile jako razocarane konkretno sa njima. Bila je samo jedna smjena koja je svoj posao radila na pravi nacin i zao mi je sto nijesam upamtila imena… Ostale… Eto, to je ukratko od mene… Na kraju krajeva, sve mi imamo neka svoja iskustva i ocekivanja, nadam se da ce sve druge majke izaci 100% zadovoljne…
Porodila sam se prosle godine, u novoj sali, u prisustvu supruga i samo divna iskustva nosim. Babice divne, cak su i kafu skuvale mom suprugu (pio je sa njima, da se razumijemo), doktor nam je donio po flasicu vode, a na moje sokirano #zar smijem# se nasmijao i rekao nemoj bas od jednom da popijes sve 🙂 Muz koji je prihvatio bebu, i koji ce zahvaljujuci tome i opet biti sa mnom na sljedecem porodaju. Nadam se da ce se uskoro promijeniti i sobe za oporavak, kao i da ce osobi koja je bila sa vama na porodjaju biti dozvoljeno da vas posjeti. Sve vise od toga bilo bi previse. Ko je bio sa vama taj zasluzuje i da vas vidi u narednim danima. I to ne kroz prozor. Jos ako se uvede i bebi frendli…pa gdje ce nam biti kraj