Emotivna bliskost i povezanost s drugom osobom primarna je svrha partnerskih odnosa, nešto čemu većina ljudi teži kad ulazi u dugoročnu vezu. Trebalo bi da ona bude temelj i polazište na koje se nadovezuju svi drugi segmenti odnosa – međusobno poštovanje i razumijevanje, zajednički stavovi, interesi i ciljevi, kao i uživanje u zajednički stvorenim vrednostima. Tek takav, cjelovit i smislen odnos partnerima daje osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva, osigurava im lični rast i uspijeva da se održi i onda kad se u odnosu pojave izazovi. Ali čini se da vrlo malo parova ostvari kvalitetan odnos, jer čak i kada djeluje savršeno, vrlo je često izgrađen na pogrešnim temeljima.
Svaki odnos u suštini je razmjena energije. Kao djeca zavisili smo od energije roditelja i zato je energija koju smo u tom dobu od njih primili kroz ljubav, pažnju, razumijevanje i zaštitu presudna ne samo za zdrav razvoj naše ličnosti nego i za kvalitet energije koju ćemo unijeti u odnose s drugima.
Prema raznim pristupima u psihologiji i duhovnosti (npr. Helingerove konstelacije, soulwork, geštalt i dr.), energetski tok koji se odvija u odnosima utiskuje se u naš podsvjesni prostor, oblikujući ga u skladu sa iskustvima koja smo u tim odnosima doživejli. U takvom procesu svaka osoba koja nam je bitna zauzima posebno mjesto u podsvjesnom prostoru našeg uma, mjesto koje metaforički predstavlja ulogu koju je na energetskom nivou ta osoba igrala ili je igra u našem životu. U idealnim odnosima, u kojima svaki član porodice i energetski – ne samo formativno – obavlja svoju prirodnu funkciju, roditeljima (i svim precima) pripada pozicija u prostoru iza nas. Iz tog prostora dolazi energetska podrška. Ako smo od roditelja dobijali zdravu energiju i iz njihovog odnosa smo učili i o zdravim partnerskim odnosima, moći ćemo s partnerom (koji se u takvim, idealnim odnosima nalazi tik do nas) prosljeđivati energiju dalje na sopstvenu djecu. Njima prirodno pripada pozicija u prostoru ispred nas.
Ali u stvarnosti je takav prirodni tok rijedak pa, umjesto idealnog, naš psihički zapis češće odražava poremećaje koji su nastali zbog neadekvatnog energetskog toka još u djetinjstvu. Ako su, na primjer, naši roditelji iz nekog razloga ostali zamrznuti u identitetu djeteta i umjesto da nam budu podrška, tražili su podršku od nas, nećemo moći da ih doživimo u njihovoj prirodnoj ulozi, već ćemo ih u podsvjesnom umu vjerovatno smjestiti na poziciju djeteta. Zbog toga mi sami nećemo moći da budemo djeca, pa će se to odraziti i na naše kasnije odnose i uloge koje ćemo u njima igrati. Naime, ako energiju koju su nam roditelji uskratili nismo nadoknadili uz pomoć nekog drugog (iz porodice ili izvan nje), biće potrebno da se popuni prostor u našoj umnoj mapi, pa ćemo se kroz život kretati u stalnom pokušaju da kroz druge odnose nadoknadimo tu energiju.
Kako će se poremećaji u odnosima odraziti na pojedinog čoveka, nije moguće u potpunosti predvidjeti jer je svako individua za sebe i izložen je čitavom nizu suptilnih, ali i vrlo kompleksnih energija u interakciji. Ali je ipak moguće uočiti određene modele. Oni će posebno doći do izražaja u partnerskim odnosima, u kojima će veću važnost imati uloga roditelja suprotnog pola u našem životu.
Model majka-sin
Ako je, na primjer, muškarac još kao dijete izgubio majku, time je iznenada od nje prestao da dobija energiju. Zbog toga je doživio snažan šok, što je stvorilo neravnotežu u njegovom psihoenergetskom sistemu. Iako će kad odraste ulaziti u emotivne odnose s drugim ženama, on će uvijek čeznuti za majčinskom ljubavi i zaštitom jer je kao dijete nije u potpunosti iskusio. Za partnerku s kojom će formirati čvršći odnos ili ući u brak odabraće osobu koja će ga na neki način podsjećati na majku i koja će u njegovom psihoenergetskom segmentu moći da odigra ulogu majke (ponekad će se to događati i u slučajevima kad je muškarac kao dijete bio previše povezan s majkom).
Gubitak majke (ili njena neprisutnost, bilo fizička ili emotivna) odraziće se sasvim drugačije na ženu, posebno ako je bila najstarije ili energetski najsnažnije dijete u porodici i zbog toga bila prisiljena da preuzme brigu za njene članove. Tokom života će i njoj nedostajati majčinske ljubavi, ali će je tražiti kod starijih žena ili prijateljica, dok će u partnerskim odnosima nastaviti da igra ulogu majke koju najbolje poznaje i koja se najsnažnije urezala u njenu podsvijest. Zbog toga će i tražiti muškarce koji će joj omogućiti ostvarenje te uloge – one koji su i sami ostali bez majke ili su iz nekog drugog razloga u psihoenergetskom segmentu ostali zamrznuti u identitetu djeteta. Takve muškarce će doživljavati privlačnima.
Osobe sličnog iskustva i komplementarnih potreba na nekom suptilnijem nivou će se prepoznati. Slično životno iskustvo privući će ih jedno drugome, među njima će se stvoriti empatija i (lažan) osjećaj emotivne povezanosti koja će ih zbližiti. Zaljubiće se i ući u odnos, uvjereni da su pronašli srodnu dušu.
Tokom razdoblja zaljubljenosti njihov odnos će biti prožet s mnogo nježnosti, koja će biti i temelj njihove seksualnosti, ali sve će podsjećati na skladan odnos između majke i djeteta. Sklad takvog, “roditeljskog” odnosa i seksualna privlačnost obično će prestati kad i zaljubljenost (jer je zdrava seksualnost u odnosu roditelj-dijete nemoguća), ali će to dvoje nastaviti da igraju uloge.
“Majka” će se i dalje brinuti o “sinu” na svim nivoima (iako će ta briga u tom scenariju biti naglašenija kod kuće), smatrajući ga nedostojnim da se sam brine o sebi. Određivaće mu šta je ispravno, a što nije, šta smije da čini, a šta ne. On će se ponekad na sve to pobuniti i “majci” prirediti poneku neprijatnost, ali će i dalje prihvatati njen autoritet i protiv svoje volje činiti šta mu ona kaže jer će u dubini to smatrati normalnim. Iako ne mora uvijek da bude tako, u takvim konstelacijama žena često i fizički djeluje dominantnije od muškarca.
Pravi oblik partnerstva u odnosu će biti nemoguć, ali odnos će se usprkos svemu vjerovatno nastaviti jer će partneri biti potrebni jedno drugom zbog uloga koje u njemu igraju.
Pages: 1 2
