Čekanje na razvod dok djeca odrastu

razvodDruštvo je u posljednjih 20 godina doživjelo brojne promjene, i u skladu sa tim i brak i poimanje braka. Sve je više razvoda, i sve češći trend da se partneri rastaju nakon što djeca odrastu.

Veliki broj parova ”čeka” da djeca odrastu, odu od kuće, da bi se razveli. Tako ispada da su se ”žrtvovali” za djecu ali je pitanje da li su time zaista učinili dobro svojoj djeci? U društvu je vrlo rašireno vjerovanje da će svaki razvod sigurno naštetiti djeci. Ali kao i obično, stvari nisu tako jednostavne. Ono što je sigurno tačno je da je za zdrav psihofizički razvoj djeteta idealno rasti u cjelovitoj porodici, ali samo ako u njoj vladaju pozitivni odnosi.

Za to je odgovoran roditeljski par i njihov međusoban odnos. Svako dijete treba roditelje čiji je bračni odnos stabilan, ispunjen poštovanjem, ljubavlju i kvalitetnom komunikacijom. Drugim riječima, najviše ćete se pobrinuti za dobrobit svoje djece ako njegujete kvalitetan bračni ili partnerski odnos. Možete se beskonačno ”žrtvovati” za djecu, trpjeti i ”nositi krst” nemogućeg braka, ali hronično loš odnos među roditeljima i godinama nerješeni problemi stvaraju napeto i nezdravo okruženje za rast djece.

Ako su vaša djeca gotovo cijelo svoje djetinjstvo svjedoci hronično loših odnosa i nerješenih problema među roditeljima, što će naučiti i koju će poruku dobiti? Mnogi od njih postaće skeptici s vjerovanjem da nema sretnih brakova i da je brak uglavnom neka neugoda i žrtva koju treba ”odraditi” da bi se uklopili u društvo. Kako se danas smanjuje pritisak da svi moramo ući u brak, sve se više mladih radije i ne odlučuje na brak jer „duvaju u jogurt“ – naprosto ne žele da prolaze ono što su prolazili njihovi roditelji.

Drugi problem je što takva djeca ne dobiju nikakav model za život o tome kako trebaju da izgledaju kvalitetni ljudski odnosi, i kako se rješavaju problemi i međusobne razlike. Nezdrave obrasce ponašanja prenose nesvjesno i na ostale svoje odnose, a posebno na svoj brak i odnos prema djeci. I kao treće, napetu atmosferu bez iskazivanja ljubavi, poštovanja, uz puno svađa, hladnoće, nešto je što kod djece stvara hroničan stres – neka djeca zbog toga postanu napeta, bojažljiva, depresivna, a druga postaju prkosna, agresivna i asocijalna.

Kada je vrijeme za razvod?

Treba li onda na prve znake lošeg bračnog odnosa srljati u razvod? Naravno da ne. Ako ste imali roditelje koji nisu imali dobar brak, vrlo je vjerovatno da se barem dijelom ponašate destruktivno i u svom braku. To ne znači da nećete uspjeti, ali ćete definitivno na svom braku morati poraditi i uložiti trud i vrijeme. A to se toliko isplati, jer kvalitetan partnerski odnos je nešto što najviše od svega doprinosi subjektivnom osjećaju sreće. A i za djecu je daleko važnije da njegujete svoj odnos nego da im omogućite bilo što drugo. Važnije je za dobrobit djece da npr. svaki vikend odvojiti nekoliko sati za njegovanje partnerskog odnosa nego da to isto vrijeme provedete s djecom ili negdje ekstra radeći kako bi djeci mogli kupiti ovo i ono.

Bračne probleme i razmirice treba rješavati. Nije problem posvađati se pred djecom ako je svađa konstruktivna i vodi u rješavanje problema, a odnos dobar. Tako djecu učimo da su različita mišljenja i problemi sastavni dio života, ali da se mogu rješavati uz međusobno poštovanje i ljubav. Ako vam to ne ide, zajedno s partnerom potraži stručnu pomoć, nabavite knjigu samopomoći. Samo nemojte dopustiti da se odnos jako uruši i da to traje dugo, jer ako se to dogodi, vrlo je teško vratiti brak na kolosijek. Ako ste pokušali učiniti sve što ste mogli, uključujući i stručnu pomoć, a do poboljšanja odnosa nikako ne dolazi, zašto je ipak bolje rastati se premda su djeca mala, nego čekati da odrastu i odu od kuće?

Dr. Ross Campbell, psihijatar koji je cijeli svoj radni vijek posvetio terapiji odnosa roditelja i djece, u svojoj knjizi Kako zaista voljeti svog tinejdžera komentariše uočen trend da se roditelji rastavljaju najčešće kada odrasla djeca odu od kuće. On smatra da je jedna od najrazornijih stvari koje se mogu dogoditi adolescentu ubrzo nakon što napusti dom razdvajanje ili razvof roditelja.

„To je kao da se raspadnu temelji cijeloga njegova svijeta. Pa ipak zaprepašćujuće je koliko mnogo roditelja zapravo planira da ostane zajedno zbog djece, ali čim napuste dom razvedu se. se. To je neobično nerazumno“, kaže on.

Campbell smatra da se na taj način izmiče  tinejdžerov osnovni oslonac, nego se udarac događa  upravo u vrijeme kad mu je podrška najpotrebnija – kad se pokušava prilagoditi novom životu.

Ako je razbod neizbježan, dodaje on, mnogo je bolje da se dogodi puno prije nego adolescent napusti dom, tako da može preraditi prirodne osjećanje gubitka i tuge uz pomoć roditelja.

Pages: 1 2

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply