U svijetu se danas obilježava Dan djece oboljele od kancera, od kojeg svage godine oboli oko 200 hiljada djece, a procjene su da njih oko 90 hiljada izgubi bitku sa tom opakom bolešću.Koliko je ta bolest zastupljena među mališanima u Crnoj Gori ne zna se precizno, jer još ne postoji njihov registar.
Pedijatar i hematolog dr Maja Kavarić iz Instituta za bolesti djece rekla je za Pobjedu da se ta brojka na godišnjem nivou kreće oko 15.
“U Institutu za bolesti djece imamo precizne podatke za djecu oboljelu od hematoloških maligniteta, jer iz cijele Crne Gore dolaze u našu ustanovu. Godišnje se javi oko osam novooboljelih pacijenata. Indirektno imamo i okvirne podatke za djecu oboljelu od solidnih tumora, s obzirom da njihovo upućivanje u Beograd ide preko konzilijuma za tumore, koji se takođe nalazi u našoj ustanovi”, pojasnila je Kavarić.
Prema njenim riječima, najčešće maligne bolesti u dječjem uzrastu su hematološki maligniteti, odnosno leukemija i limfom koji čine polovinu maligniteta. Tumori mozga, predstavljaju najčešće solidne tumore, dok se preostali oblici odnose na neuroblastome, tumore mekih tkiva, kostiju, bubrega, oka.
Djeca od kancera obole u prvih pet godina života. Izuzetak, čine tumori kostiju i Hodgkinov limfom, koji se javlja poslije desete.
Liječenje četvrtina oboljelih od hematoloških maligniteta se kompletno liječi u Kliničkom centru, dok se preostali pacijenti, zbog kompleksne dijagnostike, koja se ne radi u KCCG, upućuju u Beograd.
“Jedan dio tih pacijenata, se nakon inicijalno započetog liječenja, vraća u našu ustanovu na dalje liječenje koje podrazumijeva nastavak hemioterapije”, kazala je Kavarić.
Upravo to što većina mališana oboljela od kancera mora na liječenje van Crne Gore, za Udruženje roditelja djece oboljele od kancera Feniks predstavlja najveći problem, jer to iziskuje ogroman novac, iako liječenje ide na teret Fonda za zdravstveno osiguranje.
“Pojavom tako teške, po život opasne bolesti, mijenja se kompletna porodična dinamika. Tokom liječenja porodica dolazi na ivicu svojih finansijskih, a onda i psihoemocionalnih snaga. Stoga je naš cilj da se tim porodicama pruži adekvatna pomoć, po pitanju ishrane djece, plaćanju smještaja u roditeljskoj kući, kao i troškova prevoza u slučaju smrti djeteta”, istakla je jedna od osnivača udruženja i majka oboljelog dječaka Angela Murišić.
Ona naglašava i da ljekari uz pomoć i podršku roditelja moraju vršiti i politički pritisak da uvjere vladu svoje države u važnost uspostavljanja standarda liječenja pedijatrijske onkologije.
Povodom Međunarodnog dana djece oboljele od karcinoma Udruženje Feniks pustiće danas u rad softver i reagense za određivanje nivoa methotrexata u krvi, čime bi se djeci oboljeloj od leukemije skratio boravak u Beogradu za dva mjeseca.
Na klinike u Srbiji tokom prošle godine upućeno je 59 djece sa malignitetom, koja su ostvarila 192 medicinska tretmana, kazali su Pobjedi iz Fonda za zdravstveno osiguranje.
Od tog broja na Dječiju kliniku „Tiršova“ upućeno je petoro djece, na Institut za majku i dijete 33 i na Institut za onkologiju i radiologiju Beograd 21 dijete. Troškovi liječenja u navedenom periodu bili su 271.508 eura, a prevoza 30.967 eura, što je ukupno iznosilo 302.476 eura.
U istom periodu na strane klinike za maligna oboljenja upućen je 21 osiguranik, od čega je troje djece, a za njihovo liječenje Fond je ukupno uplatio 620.000 eura.
Iz Instituta za javno zdravlje Pobjedi je rečeno da je u strukturi bolnički liječenih pacijenata, u toku 2012. od tumora liječeno 265 maloljetnika od čega 145 dječaka i 120 djevojčica.
Najčešći zloćudni tumori kod djece koji su registrovani u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su leukemija, tumor mozga i tumor dojke, dok su najčešći maligni tumori zbog kojih su djeca bolnički liječena zloćudni tumor mozga, zloćudni tumor kostiju i Hočkinova (Hodgkin) bolest, naveli su iz IJZ.
Prema riječima dr Maje Kavarić procenat izliječenja od malignih bolesti raste iz godine u godinu. Prvo dijete od leukemije izliječeno je prije oko 40 godina. Tada se procenat izlječenja kretao oko 20-30 odsto, a danas više od 80 odsto.
“Neke bolesti, na žalost, nemaju tako dobru prognozu, ali se razvojem medicine protokoli mijenjaju i osavremenjuju. Oni se baziraju na načelu da se maksimizira efekat liječenja, a minimiziraju posljedice”, kazala je dr Kavarić.
Ipak, takva terapija, kako objašnjava, ima i štetnih efekata, koji se odnose na to da liječenje određenom vrstom citostatika, može u kasnijem periodu života dovesti do razvoja druge maligne bolesti. Ali, najveći broj djece ima potpuno normalan kvalitet života kasnije.