Veliki broj roditelja očekuje od svog djeteta da se lako i brzo prilagodi školskim obavezama, posebno ako su i oni sami bili dobri đaci ali to ne mora biti tako.
Možda vaše dijete jednostavno neće voljeti školu, tačnije neće voljeti da uči. Ako je tako, sigurno će nanizati i loše ocjene, a to je trenutak kad i profesori i roditelji počinju jače da iskazuju nezadovoljstvo. Tada se često od nastavnika i profesora čuje rečenica – on/ona bi mogli kad bi htjeli ali ne pokazuju zanimanje na nastavi, nijesu aktivni, ne uče dovoljno…“.
Na djetetovu motivaciju veliki uticaj imaju roditelji. Ako roditelji postavljaju previsoke kriterijume ili nemaju povjerenja u njegove sposobnosti, dijete neće biti motivisano, kažu psiholozi. Slušajući takve poruke, dijete će razviti osjećaj bespomoćnosti, duboko vjerujući da nije sposobno izvesti neki zadatak i da trudom to ne može promijeniti. Ako se dogodi da je dijete zaređalo loše ocijene, važno je to što prije uočiti i reagovati.
Potrebno je izbjeći kritikovanja i velika kažnjavanja jer to može dovesti do kontraefekta, odnosno dijete se može osjećati posramljeno, loše i demotivisano. Važno je utvrditi zbog čega dijete dobija loše ocjene. Naime, nije uvijek u pitanju djetetov nemar, lijenost ili nešto drugo za što roditelj misli da dijete treba bolje kontrolisati. Pogotovo u ranijim razredima potrebno je obratiti pažnju na to ima li dijete teškoća s razumijevanjem gradiva, raspoznavanjem što je više a što manje važno, može li pratiti tempo gradiva, ima li većih teškoća s pisanjem, čitanjem ili brojevima…
Psiholozi pojašnjavaju da ako se te stvari ne uoče na vrijeme i ako se ne reaguje adekvatno, kod djeteta može doći do problema niskog samopoštovanja i mogu se javiti frustracija i odbojnost prema školi.
Zato stručnjaci roditeljima savjetuju da uz empatiju, a ne osudu, pomognu djetetu da zajednički nađu način kako da se problem savlada. Ne smijemo zaboraviti da polaskom u školu dijete tek počinje da uči kako se uopšte nešto “uči”, kako treba pristupiti gradivu, kako se organizovati… Tada mora usvojiti dosta novih vještina pa je potrebno imati i dosta razumijevanja i strpljenja.
Kada dijete prima poruku da je sposobno i da svojim trudom može nešto postići, a roditelji ujedno ističu zalaganje i pokazuju povjerenje prema djetetu, očekuju uspjeh, ali tolerišaju greške, razvija se orijentacija na ovladavanje zadatkom, odnosno želja da se nauči sadržaj.
Da biste lakše prebrodili period s više loših ocjena, povežite se s učiteljicom, razrednom ili profesorom predmeta koji muči dijete i otvorenim razgovorom saznajte kako se ponaša na pojedinom času, kakav utisak dijete ostavlja i dogovorite zajedničku strategiju. Prema potrebi sklopite s djetetom dogovor: ako voli neku vanškolsku aktivnost, na neko mu vrijeme zabranite tu aktivnost dok ispravi ocjene ili mu skratite vrijeme za igru. I zapamtite, ne postavljajte mu previsoke kriterijume jer nisu svi rođeni da budu odlikaši.
Izvor: SuperMila
Nevena Meduric Vujosevic
“volim” ovakve clanke iz popularne psihologije. potpuno neprilagodjeni nasim skolama i nasim uciteljicama. “nedovoljno aktivno na casu” to mi je omiljena recenica.
Kristina Mihailovic
Bas taj termin koristi nasa uciteljica i nekako mi se ukopio tekst u cjelokupnu sliku:)
Anika Djurisic
Moj stav je da roditelji imaju pru i najbitniju ulogu u obrazovanju djeteta,sto pocinje od rodjenja,preko obdanista i prvih razreda skole. Roditelje prvi i osnovni ucitelj i sve se u odnosu na njega ravna i gradi. Zalaganje roditelja jednako je uspjehu-neuspjehu djeteta. I na uciteljicu se moze uticati ako posmatramo,pratimo,razgovaramo. Lako li je pustiti crtani po cijeli dan kako bi se odmorilo uz serije. Dje ti je fokus tu ti je cio zivot:-)