Možete li zamisliti svog trogodišnjeg mališana kako cijeli dan juri šumom na minus nekoliko stepeni, vere se po drveću, čeprka po lišću, lovi puževe i bube, igra se vatrom i prstićima zaprljanim od zemlje jede užinu. Ili ga, u strahu da se ne prehladi, ne dobije upalu uva, ne opeče, ne zarazi ili ne slomi ruku, radije prepuštate sigurnosti toplog dječjeg vrtića, gdje će šumu i vatru gledati u slikovnicama.

U posljednje vrijeme njemački urbani roditelji se sve češće odlučuju za prvu varijantu. Ne želeći da vaspitavaju djecu pod staklenim zvonom i želeći da ih udalje od računara i malog ekrana, šalju ih u tzv. ‘šumski dječji vrtić’.

“Šumska’ pedagoška ustanova za najmlađe u Karowu u blizini Berlina jedan je od 1.500 vrtića (samo ih je u Bavarskoj 200), koji su se u posljednje dvije decenije raširili tom zemljom, kao ozbiljna alternativa tradicionalnima. Naravno, to važi za područja sa šumskom okolinom ali tamo gdje ga nema, pojam podrazumijeva i vrtiće na livadama ili obalama mora.

U hladno zimsko jutro u Karowu tako grupa djece, starosti od dvije i po do šest godina, sjedi uz vatru ispod zimskih krošnji, igrajući igrice i pjevajući. Svako malo neko ubaci grančicu i štapom promiješa žar, kupljenih igračaka nema, nego ih prave sami od onoga što nađu u prirodi, a nakon užine obilaze ponije, kokice i srne. Ovdje se drže smatra da dječje igre nisu samo igre, nego ih treba smatrati ozbiljnom dječjom djelatnošću. Dozvoljeno je penjanje po stablima, visoko koliko ko želi, a vaspitačice pomažu pri silaženju. Zbog toga su,  tvrde pedagozi, djeca opreznija i oslanjaju se na sebe same, a pad se obično dogodi kada su u blizini roditelji, jer se vode po onoj “tata je tu da me spasi”. Iako je temperatura i desetak stepeni ispod nule, vaspitačice ne brinu, jer ih roditelji “zapakuju” poput glavica luka u nekoliko slojeva garderobe, koja se skida ili dodaje. U vrtiću bez krova i zidova, program se odvija na otvorenom bez obzira na snijeg, kišu, hladnoću i vrućinu, a u zatvoreno se sklanjaju samo u slučaju nevremena.

Djeca uče o svijetu na licu mjesta

Zvuči prilično surovo za naš pojam podizanja djece, koji uključuje roditeljsku strijepnju, sveobuhvatnu zaštitu i podmetanje leđa, od pelena do zreloga doba.

Ideja je da djeca uče o svijetu na licu mjesta, jedno od drugog i iz sopstvenog iskustva, kažu u Karowu, što se odnosi i na vatru. Koncept se proširio i u druge evropske zemlje i Kanadu, a da je riječ o ozbiljnoj alternativi, dokazuje i Međunarodni kongres šumskih vrtića održan u Berlinu uoči novogodišnjih praznika, okupivši 350 učesnika. Zbog opsjednutosti zdravljem, sigurnosnim problemima i strogim propisima, u Velikoj Britaniji ih je za sada samo nekoliko, dok je u SAD-u prvi otvoren 2007. u Portlandu.

Ovi vrtići postaju popularni u zemljama strogoće i discipline, Japanu i Južnoj Koreji. U Južnoj Koreji to je odgovor na najrigoroznije obrazovanje u svijetu, a u Japanu bijeg od rigidnih normi i stresnog pritiska high-tech društva, naročito nakon havarije u Fukušimi. Tamo se u ovoj godini najavljuje otvaranje dvostruko više šumskih vrtića od dosadašnjih stotinu, jer je redovito više zainteresovanih ego što ustanove mogu primiti djece, iako roditelji snose punu cijenu boravka, za razliku od njemačkih (80 do 108 eura mjesečno), jednako subvencionisanih kao tradicionalni.

Ideja je potekla iz Skandinavije. Prvi takav vrtić osnovala je Dankinja Ella Flatau još pedesetih godina prošloga vijeka, pa ako su nekada u njih i dolazila djeca nekonvencionalnih roditelja, danas ih ima iz svih slojeva i zanimanja, od prodavača do ljekara. Neki vrtići imaju svoje povrtnjake ili domaće životinje, negdje se vrijeme provodi isključivo u prirodi, negdje pola vremena, negdje koji dan u sedmici.

Ustanovljeno je da su mali polaznici u gotovo tri puta većoj opasnosti od uboda krpelja i četiri puta više imaju šansu da obole od lajmske bolesti koju prenose krpelji, glodari i jeleni, ali im je zato, tvrde zagovornici, imunološki sistem jači, imaju manje povreda i problema s bukom od polaznika tradicionalnih ustanova. Prednosti su, kažu, ogromne jer učenje u prirodi i stvarnom okruženju podstiče maštu i reakciju na razne vrste rizika, razvija motoriku, stimuliša čula, izgrađuje samopouzdanje. Jedna švedska studija došla je do zaključka da su takva djeca uravnoteženija, da imaju razvijenije društvene vještine i nemaju problema kod uklapanja u školski režim.

U svakom slučaju, šumski vrtić je pokušaj razvijenih i bogatih da “dijete vrate u krilo učiteljice prirode”.

Izvor: Tportal