Zimski odmor Ili zimski umor

PIŠE: Milica Belada, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut

porodicaigriceđKada bismo roditelje i djecu pitali “Šta za Vas znači zimski raspust?” vjerovatno bismo dobili različite odgovore. Većina djece praznike doživljava kao period bez velikih obaveza, kada mogu kasnije da idu na spavanje, duže da spavaju, kada slobodno vrijeme mogu da potroše kako god žele. I mnogi roditelji tako misle…barem na početku zimskog raspusta…ali uvijek imaju na umu da će školska godina ponovo početi tako da prije ili kasnije počinju djecu da vraćaju starim rutinama, podsjećaju ih na obaveze koje ih očekuju, čitanje lektire…Uz sve to, zimski raspust je zbog praznika, dodatno opterećujući za cijelu porodicu zbog slavlja, okupljanja prijatelja, dočekivanja rođaka i sl. Zbog svega toga zimski odmor ponekad za roditelje postane i zimski umor.

Preporuke koje su u teoriji prepoznate kao adekvatne odnosile bi se na to da djeci tokom zimskog raspusta ne treba mijenjati rutine, vrijeme kada odlaze na spavanje, kada ustaju, dnevne obaveze…lakše reći nego učiniti. Trebalo bi djeci organizovati vrijeme, dati strukturu koja će značiti da svaki dan ima neki cilj, pa makar to bilo i porodično gledanje filmova…vrlo izazovan zadatak za više od 20 dana raspusta, pogotovo ako imate više djece različitog uzrasta… sigurno je jedno, vrijeme provedeno sa djecom treba da bude kvalitetno! Da biste to postigli morate naći način da se i sami odmorite, posvetite sebi, barem na kratko da se bavite nečim što vam prija a nije vezano za brigu o djeci. Pri tom ne treba da vas grize savjest zbog toga što u tom periodu nećete biti sa djecom…bake i djedovi su vjerovatno vrlo raspoloženi da na jedno popodne pripaze svoje unuke.

Bilo bi lijepo kada biste sa svoji/om suprugom mogli da se prisjetite kako je bilo kada ste se upoznali, gdje je to bilo, šta vas je privuklo jedno drugom, kada ste shvatili da želite da imate dijete sa njim/njom, kako ste zamišljali vašu djecu, koje ste imali dileme, kako ste zajedno došli do sadašnje situacije. Ako biste sad mogli metaforički da predstavite sebe i svog supruga/suprugu kao par kako bi to izgledalo? Kako bi se ta sadašnja predstava razlikovala od predstave koju  ste imali prije braka? Prisjetite se koje su vaše partnerske snage? Šta je to što vaš sada čini dobrim i na koji način vaše partnerstvo utiče na vaše roditeljstvo. Na koji način, iz vašeg partnerskog odnosa, možete da crpite snagu za dobro roditeljstvo? O čemu nijeste odavno razmišljali, željeli ste ali nijeste imali vremena to da uradite? Šta je to što biste željeli da podijelite sa vašim/om suprugom, baš u tom momentu?

Ovakvi razgovori sa partnerom vam mogu pomoći da za kratko vrijeme “napunite baterije” za bavljenje djecom, da sa osmijehom na licu pristupite odgovornom zadatku koji znači odgajanje i vapitanje djece. I djeca će prepoznati tu vašu energiju i odgovoriće vam na isti način, biće raspoloženija i smirenija. Tada, od vas zavisi da li ćete se usmjeriti na obaveze koje predstoje ili ćete djeci dozvoliti da u potpunosti uživaju. Nema tačnog i pogrešnog izbora, postoji samo vaš izbor, koji je u tom momentu nešto što vi najbolje možete ponuditi svojoj porodici. U svemu tome valjalo bi obratiti pažnju na to da svaki roditelj provede zajedničko odvojeno vrijeme sa svakim djetetom pojedinačno. To vrijeme će Vaše dijete sigurno više pamtiti nego vrijeme koje provedete svi zajedno. Odgovorite na razvojne potrebe svoje djece, bilo da je to odlazak u trgovinu sa tinejdžerkom, igranje u pijesku sa dvogodišnjim djetetom, čitanje knjiga sa đakom prvakom. I ne zaboravite ono najvažnije, uživajte u sadašnjem momentu, ne dozvolite da briga o budućim događajima, pokvari zajedničko porodično vrijeme.

SOS linija baner

Leave a Reply