Uticaj roditelja na ponašanje djeteta u školi

dijetevicePitanje od Ivane:

Ima li šanse da se dođe do nekog teksta ili savjeta strućnog lica vezano za vaspitanje djece u školi danas. Ja imam utisak da mi baš trebaju savjeti. Konkretno ponašanje djeteta od 7 godina u školi. Koje su to stvari na koje roditelj treba da obrati pažnju, i kad je potrebno uključiti dječijeg psihologa. Koje su to situacije koje su alarmantne. Kod mene je konkretno u pitanju dječak drugi razred, odlično uči i odlično savladava sve zadatke. Sa druge strane, hoće da je sve po njegovom i jako često plače u školi zato što ga druga djeca ne slušaju. Često i bijesni. Strašno mu smeta kad djeca zadirkuju neko drugo dijete i prilično burno reaguje na to. Ja znam da je dobro što on nije u grupi koja zadirkuje drugu djecu, ali ne znam kako da ga posavjetujem da ne plače zbog toga. Ne znam šta da mu kažem kako da reguje. On obično viče na djecu, jednom je čak i udario u sto šakom i otišao u ćošak da plače samo zato što su se sva djeca smijala djecaku koji je malo usporeniji od svih njih i slabije uči.

Odgovor od Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

Škola predstavlja sistem koji je vrlo organizovan i kompleksan i koji od djeteta zahtijeva veliki stepen adaptacije. Polazak u školu za svako dijete predstavlja veliku promjenu jer ono tada, prvi put samostalno stupa u situacije u kojima je direktno izloženo procjeni van porodičnog sistema, poznatih i bliskih ljudi. Zbog toga je polazak u školu na jedan način i testiranje bliskosti sa roditeljima, samostalnosti, sigurnosti djeteta i sl.

Iz svega navedenog, u ovoj konkretnoj situaciji, ja se ne bih fokusirala na ponašanje u školi već na ponašanje u kući, zbog toga što je školski konteks samo jedan od onih u kojima se vježbaju vještine i stavovi stečeni u porodici. Vaše dijete se nije rodilo sa ponašanjem koje podrazumijeva da bijesni kada nešto nije po njegovom, takvo reagovanje je naučilo, vjerovatno van škole. Ovo je vrlo često slučaj ako je dijete jedinče ili ako ima brata ili sestru koji/a je barem 6-7 godina mlađi/a, eventualno ako je najmlađe dijete, a ostala djeca su znatno starija. Kao što se i podrazumijeva, vršnjaci neće da tolerišu da im neko naređuje, pa se zbog toga Vaš sin i ljuti. To je, između ostalog, i snaga grupe, da adaptira i apsorbuje ono ponašanje koje se ističe na bilo koji način. Zbog toga je Vaše dijete u ovom  momentu vjerovatno u fazi mijenjanja obrazaca ponašanja koje je steklo van škole. Potrebno bi bilo da sami, kao majka, razmislite o tome da li ste popustljiv roditelj, na koji način Vaš sin ostvaruje ono što želi, kako podstičete i nagrađujete njegovo dobro ponašanje, kako ga kažnjavate, kako se uopšte ponaša sa drugom djecom van škole. Sve je to način da poboljšate ono što slabije funkcioniše.

Sličan mehanizam se dešava i kada reaguje ljutnjom na kinjenje druge djece. On zaista tada pokušava da zaštiti slabije od sebe ali nema dovoljno širok spektar ponašanja kojima to može da uradi mnogo efikasnije. I tu je vrlo važna Vaša uloga, pokažite mu kako da reaguje da bi zaštitio slabije od sebe, u grupi vršnjaka to sigurno nije vika. Plač nakon neuspjeha da se zaštiti drugi može biti njegova reakcija na doživljeni lični neuspjeh sa jedne strane (nijesam uspio da zaštitim drugoga) ili na doživljenu patnju druge osobe. Stoga bi bilo dobro da obratite pažnju i na jačanje samopouzdanja Vašeg djeteta.

Prema onome što ste napisali mogu zaključiti da Vaš sin koristi snagu (viku, lupanje) da bi se izborio sa nečim što mu ne prija. Razmislite o tome kako je to naučio, u kojim situacijama je vidio da neko koristi viku da bi dobio ono što želi. To se sve dešava zbog toga što je Vaše dijete veoma emotivno i to je vrlo lijepa osobina. Samo treba da nauči da svoju emotivnost izražava na drugačiji način.

Vrlo je važno i da obratite pažnju na to koliko dugo već traje takvo ponašanje i da li postoje izuzeci od konkretnog ponašanja – da li ipak postoje situacije kada Vaš sin odreaguje drugačije kada, na primjer, neko zadirkuje drugu djecu. Ako postoji takva situacija analizirajte je, da biste shvatili šta je u njoj drugačije tj. da biste razumjeli šta je to što Vašem sinu pomaže da na drugačiji način reaguje. Takođe bi dobro bilo da provjerite da li je početak takvog ponašanja vezan za neke promjene u Vašoj porodici, preseljenje, dolazak nove bebe, neku životnu promjenu koju možda i ne razumije ali osjeća da je ponašanje ukućana drugačije.

Nemojte da zaboravite da je Vaše dijete dobar đak, da lako savladava školsko gradivo, što znači da ima intelektualne predispozicije za postizanje mnogih velikih stvari u životu. Ponašanje koje pokazuje može biti samo faza u razvoju, reakcija na promjenu i sl. Čak i da nije tako sigurno je da postoje svi preduslovi da se navedeno ponašanje promijeni na bolje. Vi, kao majka, imate najbolje vještine da pomognete svom djetetu, tako da, ako procijenite da Vam u ovom procesu treba pomoć školskog psihologa to i uradite, pravo virjeme za traženje pomoći je ono kada Vi odlučite da tako treba.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply