Provjera sluha djeteta

Doctor Examining Young GirlKako provjeriti sluh djeteta? Vrlo jednostavno, ako znate kako u određenom dobu reaguje na zvuk, odnosno kako se fiziološki razvija. Dobar sluh je važan za pravilan govorni i psihički razvoj djeteta. Oštećenja sluha jedno je od najčešćih urođenih tjelesnih oštećenja i najčešće postoji već od rođenja. Uzroci su različiti, a često i nepoznati. To mogu biti genetski činioci, neke bolesti tokom trudnoće, vrlo težak porođaj, komplikacije u toku i nakon porođaja i dr.

U oko 70 do 80 odsto slučajeva oštećenje je prisutno već po otpuštanju iz porodilišta, a u ostatku nastane posle, obično nakon bolesti ili neke povrede. Oštećenje sluha često se otkrije relativno kasno – najčešće tek u dobi od 2 ili 3 godine jer se govor ne razvija pravilno.

Iako je oštećenje sluha kod neke djece znatno češće (u rizičnoj grupi su porodice u kojima postoji oštećenje sluha, bolesti u toku trudnoće, odnosno u tokom porođaja i/ili nakon njega) kod oko polovine djece nema niti jednog rizičnog činioca, pa je zato važno provjeravati sluh.

Evo kako ćete provjeriti čuje li dobro:

Od rođenja do 3 mjeseca:
– na poznate zvukove (glas roditelja) dijete se umiri, širi oči ili smiješi. Mijenja brzinu sisanja na zvuk, a prilikom jačih iznenadnih zvukova trepne, trzne se ili zaplače.

Od 3. do 6. mjeseca:
– smiješi se na zvuk majčinog glasa, okreće glavu ili očima prema najbližima ako mu govore sa strane, voli da se igra sa zvečkama koje se „čuju“, reaguje na muziku gugutanjem. Dijete se javlja različitim glasovima, uključujući p, b i m. Glasno se oglašava kad ostane samo ili kad se igra s majkom.

Od 7. do 12. mjeseca:
– okreće se i na tihe zvukove u prostoru, pokazuje razumijevanje za česte riječi (mama, tata, pa-pa…), uživa u zvukovima igrački i zvečki, raduje se brojalicama i pjesmama.
Dijete oponaša različite govorne zvukove, služi se govornim glasovima, a ne zvukom kako bi zadobilo i održalo pažnju, govori jednu do dvije riječi sa značanjem (tata, mama…)

Od jedne do dvije godine:
– Slijedi jednostavne zahtjeve i razumije jednostavna pitanja (Gdje je lopta? daj poljubac…), prepoznaje djelove tijela (kosu, oči, usta, nos…) kad ih imenujemo. Izražava želje imenovanjem predmeta. Govori oko dvadesetak reči, koristi se pitanjima s jednom ili dvije reči.

Od dvije do tri godine:
– razumije razlike u značenju riječi (ide – stane, veliko – malo, gore –dole…), slijedi dva zahtjeva (uzmi knjigu i stavi je na sto). Dijete ima riječ za gotovo sve stvari i pojmove, koristi se rečenicama od 2 do 3 riječi.

Od tri do četiri godine:
– čuje vas i kad ste u drugoj sobi, čuje TV na istoj glasnoći kao i drugi ukućani, razumije jednostavna pitanja (ko? gdje? kako?). Govori o događajima u vrtiću, govor je razumljiv i nepoznatim ljudima, služi se rečenicama s četiri ili više riječi.

Od četiri do pet godina:
– voli kraće priče i odgovara na pitanaj vezane za njih, čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili vrtiću. Služi se pravilnim rečenicama, zna da ispriča priču, lako komunicira s ostalom djecom ili odraslima.

Ako vaše dijete znatno odstupa od ovog fiziološkog razvoja i zabrinuti ste za njegov sluh i govor obratite se svom pedijatru, koji će preporučiti dalje korake. U dobro opremljenim audiološkim ustanovama, bez obzira na dob djeteta, može se precizno ustanoviti čuje li dobro ili mu je sluh oštećen.

Kada posumnjati da dijete slabije čuje?
* sklono je upalama srednjeg uha;
* ima teškoće s održavanjem pažnje;
* na pitanja ne odgovara ili odgovara sa zakašnjenjem;
* pogrešno ispunjava zahtjeve;
* često traži da mu se ponovi već rečeno;
* pojačava radio, odnosno TV;
* povlači se iz društva ostale djece
* preaktivno je ili ne sarađuje u zajedničkim aktivnostima.

Djeca s privremeno oslabljenim sluhom mogu imati sve, samo neke ili niti jedan od navedenih znakova. Svakako, ponašanje te djece može se razlikovati zavisno od njihove dobi, a katkad je teško reći ponaša li se dijete tako zato što slabije čuje ili je to zbog temperamenta, odnosno nekog drugog razloga. Ako niste sigurni, obratite se svom ljekaru!

Upale uha

Kod čestih upala uha takođe je veoma važno obratiti pažnju na sluh. Najčešći uzrok, obično privremenog, gubitka sluha koji se može pojaviti kod malog djeteta je upala srednjeg uha, a to je i jedna od najčešćih bolesti u dječjoj dobi te može imati dugotrajne posljedice po razvoj govora i opšti psihofizički razvoj djeteta.

Upala srednjeg uha jedna je od najčešćih bolesti dječje dobi: svako treće dijete do treće godine života preboli najmanje tri upale uha, odnosno većina barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U pravilu su te upale vezane s nosnim smetnjama (prehlada, sekrecija iz nosa, otežano disanje na nos). Postoje dva oblika upale srednjeg uha koji mogu zahvatiti samo jedno ili oba uha:

* Akutna upala (otitis media acuta) – Znakovi su bol i povišena temperatura, dijete je plačljivo i nervozno, nemirno spava, a česte su i probavne smetnje. U srednjem uhu postoji tečnost, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha.
* Sekretorna upala (otitis media secretoria) – Stanje u srednjem uhu pri kojem u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opšti znakovi bolesti).

Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uha umjesto vazduha zaostane tečnost. U tom sekretu se može povremeno razviti upala pa ponovno nastane akutna upala s bolovima.

Stepen nagluvosti između ostalog najviše zavisi od količine i gustoće sekreta. Roditelji mogu posumnjati na smetnje sluha kod manje djece jedino kad one zahvate oba uha. Ako pak zahvate samo jedno uho, često se ne prepoznaju. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili čuje nejasno glasove na početku, odnosno na kraju riječi (na primjer glas “s” u rečima “sunce” i “pas”) ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizuje kad u srednje uho ponovo uđe vazduh. Kod 60-80 odsto djece sluh se spontano normalizuje u toku tri mjeseca, a u 85 odsto djece unutar šest mjeseci. Ipak, kod neke djece (a nikad se ne zna na koje se to dijete odnosi, bez obzira na statističke podatke), smetnje ne prolaze spontano nego je potrebno liječenje. Praćenje i liječenje takve djece u delokrugu je otorinolaringologa (specijaliste za uho-grlo-nos).

Kako da smanjite učestalost upale uha?
• perite svoje i dejtetove ruke uvijek nakon duvanja nosa;
• koristite se jednokratnim maramicama;
• povremeno, a redovno uveče, isperite nosić fiziološkom rastvorom u polu-ležećem položaju pa i onda kad je dijete zdravo;
• ako je ikako moguće, dojite dijete najmanje šest mjeseci;
• pri hranjenju ili pijenju iz bočice uspravite dijete – ne ostavljajte ga s bočicom u krevetu u ležećem položaju;
• dokazano je da boravak u zadimljenim prostorijama povećava učestalost upale uha;
• pokušajte da dijete smjestite u manju grupu djece – boravak djeteta u većim grupama povećava rizik od prehlade, a time i upale uha.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply