PIŠE: Dragana Jovanović, life coach za lični razvoj i joga učitelj, www.lifecentar.com
Imala sam koleginicu na fakultetu koja je između aprilskog i junskog roka našla dečka i udala se za njega. Na moje zaprepašćenje kako je odlučila da se uda za nekoga koga ne poznaje dobro, ona je odgovorila: „Ionako se svi promijene u braku, što da gubim vrijeme?” Često sam, u svom braku, pomislila na njene riječi. Dok se zabavljamo – mi se zabavljamo! Uživamo jedno u drugom, ne dijelimo troškove za struju, brigu o djeci i starim roditeljima.
Uglavnom nam je najljepše sa šarmantnim, opuštenim tipovima, avanturistima sa kojima se lijepo provodimo i putujemo. Volimo se i vjerujemo da je to jedini uslov za uspješan brak. Moje bračno iskustvo dugo 23 godine, kao i iskustvo mojih klijenata me je uvjerilo da ljubav može da bude razlog da se dvoje ljudi vjenčaju, ali za harmoničan i skladan brak potrebno je još mnogo toga.
Jedan od najvećih preduslova za srećnu vezu jeste da znamo očekivanja koja partner ima od nas i od braka. Zašto? Svi se mi stupamo u brak iz različitih razloga, a pogrešno mislimo da je razlog zbog koga naš parner ulazi u brak isti kao naš. I od tog trenutka, mi pričamo različitim jezicima i ne razumijemo šta tu ima da se ne razumije, kad je sve tako prosto! On treba da uradi ono što je naša vizija braka i zajednice, a on i ne zna šta je to!
Tanja se udala pošle godinu i po dana divne veze. Odrasla je uz majku kojoj su dom, ona i njen brat bili centar svijeta. To uvjerenje je prenela na Tanju i ona je brinula o djeci, uvijek je imala ručak, sve je bilo čisto, sređeno…
Marko je odrastao kao jedinac, sa roditeljima koji su svaki trenutak provodili zajedno, sa prijateljima, radili su isti posao, podržavali se. On je od Tanje očekivao vrijeme samo za njih dvoje, a njega nije bilo. Tanja se čudila i negodovala što on nije želio treće dete, što želi da izlazi, što je nezadovoljan i sve manje boravi u kući. I dalje su se voljeli, ali su živjeli u lošem braku i krivili jedno drugo za to. Da su znali prije braka šta je prioritet svakoga od njih, imali bi izbor – da se ne vjenčaju ili da se usklade u svojim očekivanjima. Ništa se ne podrazumijeva. Ako želimo dobar partnerski odnos, moramo da kažemo šta želimo.
Riječi imaju energiju. To što je ne vidimo ne znači da ne postoji. Ni misao ne vidimo, a neosporno je da mislimo. Često u svađi izgovorimo riječi da bismo povrijedili partnera. To se ne zaboravlja i vraća nam se kao bumerang kada nam najmanje treba. Sve što mislimo, kažemo i uradimo – ima posljedice. Sve što ne želite sjutra da bude upućeno vama, ne radite svom partneru, jer time pomjerate granice u odnosu. Pomerite granice u lijepom – u ljubavi i nježnosti.
Da bismo bili dobri nekome drugom, moramo prvo biti dobri sami sebi. Možemo dati samo nešto što imamo, zar ne? Imam klijentkinje koje su stalno nezadovoljne sobom i svojim izgledom, a očekuju od svojih parnera da budu bezrezervno zadovoljni sa njima i da im govore da su lijepe.
Kako da neko vjeruje u nešto u što ni sami ne verujemo? Prihvatiti sebe i zavoljeti sebe je preduslov da naučimo da prihvatimo svog bračnog druga, sa svim manama i vrlinama. Tolerantnost je dio dobre energije koju unosimo u brak.
Uradite sve što je potrebno da vaš brak bude srećan i harmoničan. Nemojte čekati da to prvo uradi vaš partner. Iz primjera se najbolje uči. Ako ne nauči ništa iz toga, uvijek imate druge mogućnosti. Stvarno mislim da je srećan razvod mnogo bolji izbor od nesrećnog braka. Ako ste dali sve od sebe a vaš brak nije vaša mirna luka – to nije neuspjeh, već iskustvo koje ste stekli da biste popravili grešku.
Izvor: Sensa
