Blog piše: Ljiljana Burzan Nikolić
Od kad sam prvi put zapazila stvarčice urađene salvetnom tehnikom znala sam da ću i ja to raditi. Ne, pardon, da ću ja to obožavati da radim. Malo sam surfala po netu, istraživala, kupovala salvete i došao je taj dan.
Krenula sam u otkrivanje LileDekupažVile 😉
Prvo što sam uradila bilo je uveseljavanje ulaznih vrata. Od bijele salvete sa razbacanim trešnjicama napravila sam veliku trešnju na vratima, a uz to ih i oivičila. (Salvete sa trešnjicama kupih kod Lakovića za manje od euro). Rezultatom sam bila jako zadovoljna dok nijesam vidjela da mi je ostao trag od hemijske na rubu krugova-trešnjica.
I pošto predano njegujem stav da se iz svake greške rađa novi kvalitet, ako joj tako pristupimo, dosjetila sam se da nedostatak pretvorim u prednost oivičivši trešnjice, a time prekrivši tragove hemijske, “puškicama” koje sam napravila od istih tih salveta. Puškice sam napravila tako što sam uzela komad salvete pravougaonog oblika i savijala krajeve u suprotnim pravcima dok nisam došla do oblika tanke vezice. Stavila sam ih na ivicu krudova-trešnji i dobro natopila lijepkom (utapkala četkicom). Dopalo mi se i ponovila sam postupak primijeniv[i trakice na sve spoljne ivice trešnjica.
Elem, kada primjenjujete salvete, potrebno je prvo premazati površinu lijepkom, zatim staviti salvetu, (ja tu blago prstima tapkam preko salvete) pa prelaziti preko nje četkicom natopljenom u ljepilu, vodeći računa da istisnete vazduh. (Kažu da je najbolje od sredine ka krajevima.) Nekada radim tako a nekada prvo stavim salvetu, pa tek preko nje ljepilo nanosim četkcom, dakle nema prethodnog premazivanja površine, prije stavljanja salvete. Probam pa vidim što mi je bolje.
E, sad, pošto ono što ja radim ne zahtijeva perfekciju, niti imam ambiciju da se profesionalno time bavim, a bogami nemam ni vremena, već mi sve ovo služi za predivno opuštanje, uopšte se ne opterećujem time jesam li uspjela da istisnem vazduh, čak mi je i slađe kada ostanu te spontane neravnine, tako da su moji radovi uglavnom neravni :). Takođe, po pravilu se nanose male površine salveta na predmete, a ja krenula sa metrima salveta izjedna :). Eto, može i to. Ja po svome i baš mi je super. Evo kako sada izgleda ulaz u moj stan. Najljepši je, jel da? 🙂
Kad sam “razbila led” s ulaznim vratima, napravila sam sličnu stvar sa drugačijim motivom u planinskoj kućici. Rad još uvijek nije završen, ali jeste jedna cjelina. Evo kako izgleda.
Onda sam prešla na kombinovanje dvije vrste salveta na nekim prastarim hoklicama koje su, nakon moje kreativne intervencije, dobile sasvim novi “život”. Evo pogledajte.
Samo da napomenem da kada se osuši lijepak, cijelu površnu ili samo određene djelove možete premazati lakom. Stvarno mu da dodatni šarm. Ali, kako ko voli. Od pobrojanih radova, lak sam primijenila samo na trešnjicama na ulaznim vratima.
Onda sam krenula u novu avanturu. Našla sam neki rokovnik koji niko ne koristi i krenula da napravim još jedan LilaVila unikat. Svašta sam tu stavila: tkaninu od ostataka Dininih (ćerkinih) čarapa. Čipku s neke stare trikmajce, čvrsti papir u obliku patike, cvjetiće sa nekih starih dječjh papuča, mašne od nekog pakovanja i, naravno, salvete. Sve sam sjeckala i lijepila kako sam zamislila (uglavnom spontano, kako mi je u trenutku došlo) i pošto sam uvela sasvim nove materijale, potpomogla sam se super lijepkom, jer ovaj za dekupaz nije bio dovoljno jak. Elem, lijepak koji se koristi za dekupaž je lijepak za drvo koji se razblažuje s vodom pola-pola. Koliko sam shvatila, ali ne još uvijek i primijenila, ako se lijepe neki čvršći materijali od salveta, onda se prilikom razblaživanja stavi više lijepka nego vode i može da se koristi isti lijepak. No, kako je meni super lijepak bio pri ruci, a nije mi se trošilo vrijeme za pravljenje nove smješe lijepka drugačije gustine, koristila sam super lijepak za sve što sam prmijenila na rokovniku, a da nijesu bile salvete. (Naravno, nakon što sam ukapirala da lijepak koji koristim za salvete nije odgovarajući za ostale materijale koje koristim). Kad sam sve završila, “udarila” sam puni sjaj na kompletnu površinu mog preslatkog, sasvim novog i jedinstvenog rokovnika.
Igrala sam se i sa keramikom. Ista je fora. Ljepilo, salveta, lak. Krčažiće sam kupila u Gintašu u Rodi. Nema ih više 🙁 Ako ih đe vidite, javite!
Zatim sam isto uradila i sa staklom. Na teglicama sam primijenila vesele dezene. Baš sam zadovoljna. Ma, prezadovoljna! Vesele teglice mogu da služe i kao vazice i kao svjećnjaci i kao ko zna još što što sami smislite 🙂
(ps. javite mi što ste smislile ;))
Eto. To vam je to. Baš je lako, a beskrajno inspirativno i neviđeno slatko.
Za kraj, par praktičnih stvari. Preporučili su mi drvofix ljepilo, našla sam ovo koje je na slici u radnji kod Jusovače. Tamo ima i laka, al ga nije bilo tog dana, pa sam kupila u radnji preko puta Pejtona. Kilo ljepila je oko 3 eura, a laka oko 6. Još nisam potrošila ni jedno, ni drugo, pa vi vidite koliko traje 🙂
Salovete kupujem gdje stignem. Ipak, za prave sladokusce, mogu se naći salvete na komad (po cijeni od, čini mi se 30 ili 50 centi) u radnji iza Metalke. Dezeni su prekrasni! Tamo ima i četkica i ljepila, ali imajte u vidu da je to skuplja varijanta.
Toliko od mene. Javite ako se upustite u salvetnu groznicu 🙂
Obecavam da je sjajno!
