Koliko poznajemo svoje djecu?

porodicaRoditelji često propuštaju da vide djecu u onom trenutku njihovog razvoja gdje oni objektivno jesu. To je najviše zbog naše okupiranosti egzistencijalnim problemima, malo vremena posvećenog djeci i porodičnim vrijednostima, kao i otpor da prihvatimo da naša djeca imaju sopstvene vrijednosti i želje. Očekujemo, bili mi toga svjesni ili ne, da će naša djeca ponoviti naše uspjehe, i da će, poučeni našim greškama, oni te iste greške izbjeći. Zapravo, zaboravljamo da oni imaju svoj put, nezavistan od naših uspjeha ili poraza. Mi ih možemo i moramo usmjeravati ali je značajnije da ih dobro upoznamo i podržimo da ostvare sopstvene ciljeve.

Da li ste sigurni da znate kako se vaše dijete ponaša u vrtiću ili u školi, među svojim vršnjacima? Koliko na njegovo ponašanje, u onim prilikama kada vi niste prisutni, utiče upravo činjenica da niste prisutni? Koji su mu omiljeni bendovi ili profesori? Čega se plaši, šta ga nervira, ima li neke tajne? Koje sajtove posjećuje, ko su njegovi fejsbuk prijatelji?

Mislite li da vaše dijete ne bi nikada olako slagalo, ukralo, bilo nasilno ili bilo žrtva nasilja? Kako se  dogodi da roditelji ne primijete da su njihova djeca krenula tim putem? Kako je jaz među njima postao toliko veliki pa da se više skoro i ne poznaju? Zapravo, veoma lako, dešava se u mnogim porodicama. U nekom trenutku, roditelji su skrenuli pogled sa djeteta, i ono je, poput zvijezde, otišlo dalje.

Bez obzira na to kakva je priroda vašeg djeteta, važno je da izgradite opšte prioritete: zdravlje, radne navike, vrijeme za igru… Isto tako, i povučeno, ćutljivo dijete treba da naučite umijeću samoodbrane, jer je to, u savremeno vrijeme, šifra opstanka i oblik opšteg prioriteta. Sa druge strane, poštovanje njegove prirode znači vaše podržavanje. Na primjer, ako od djeteta koje, možda, voli da crta i izražava se na kreativne, umjetničke načine očekujete da bude sportista, ili od djeteta koga zanima samo sport očekujete da satima sjedi u kući, ne pomjerajući se dok radi svoje domaće zadatke – vi, bili toga svjesni ili ne, “gušite” njegovu prirodu i potencijale.

Osim što dijete odrasta u nesigurnu osobu, u njemu se formira i osjećaj krivice jer ne može da uzvrati vaša očekivanja. Ono tada počinje da krije svoja interesovanja i želje. Ono misli, a najčešće ima i u ličnom iskustvu, da njegovu različitost vi ne odobravate i ne podržavate. Tako, vremenom, prestaje da komunicira sa vama i povlači se u sebe.

Preispitajte svoja očekivanja. Mnogi se roditelji nikada ne osvijeste u kolikoj mjeri je njihova ambicioznost opterećujuća za dijete. Pronađite “pravu mjeru” svojih očekivanja. Jer, dok se od predškolskog djeteta očekuje uglavnom da se igra, sa polaskom u školu od njega se odjednom očekuje da se na određen način ponaša na času, da na vrijeme piše svoje zadatke, da sjedi mirno, dobija dobre ocjene, ne kasni na časove, sluša učiteljicu… Odnosno, i kada krene u školu, ne zaboravite da je vaše dijete “samo” dijete a da je njegov školski uspjeh samo jedan segment njegove ličnosti. Zato, ne dozvolite sebi da sa njim razgovarate samo o školi, učenju, ocjenama, jer time rizikujete da izgubite kontakt u svim drugim oblastima.

Da biste bolje razumeli svoje dijete,  razmislite koliko poznajete sebe? Možda je vaše dijete određeno ponašanje koje vas “izluđuje”preuzelo upravo od vas? U tom slučaju, mijenjajte prvo sebe. Djeca u predškolskom i nižeškolskom uzrastu žele da liče na svoje roditelje, jer su im to najveći uzori. U pokušaju da budete što bolji model za kopiranje, ne zaboravite da djeca mnogo bolje uče iz vašeg ponašanja nego iz vaših riječi. Ukoliko govorite jedno, a ponašate se na drugi način, dijete će nepogrješivo znati čemu će dati prednost i kopiraće vaše ponašanje a ne vaše riječi.

Ako na djetetovu iskrenost odgovorite kaznom, ono gubi motiv da ubuduće bude iskreno. Ako ne osjeća slobodu da vam kaže ono što zaista misli, ostaćete uskraćeni za informacije koje su njemu važne, a time i za priliku da ga upoznate i zaista razumijete. Dokažite mu da je jasno izražavanje ličnog stava u vašem domu dobrodošlo i da nema razloga za strah da će biti pogrešno shvaćeno ili odbačeno.

Iskrenost u komunikaciji je posebno važna jer, iako će vaše dijete među vršnjacima pronalaziti sagovornike, u mnogim oblastima je neophodno da taj sagovornik budete baš vi. Naime, vi ćete uvijek umjeti bolje da ga posavjetujete o mogućim posljedicama neke njegove odluke ili izbora, da mu prenesete odgovarajući sistem vrijednosti, poučite ga osnovnim seksualnim informacijama nego što to može da učini vršnjak koji o istim ovim pitanjima možda zna i manje nego vaše dijete.

Mnogim roditeljima se dogodilo da su propustili odrastanje svoje djece upravo čekajući da riješe ovaj ili onaj problem, trčeći za ovim ili onim rješenjem. Međutim, djeca nisu sklona čekanju. Neskretanje pogleda ne znači vaše robovanje djetetu niti potpunu kontrolu nad svakim trenutkom njegovog života. Naprotiv, neskretanje pogleda podrazumijeva stav poštovanja dječje prirode, podrške osamostaljivanju, građenju samopouzdanja, ali istovremeno, i stav vašeg usmjeravanja, tačnije, vaspitavanja.

Zašto je to važno? Ako skrenete pogled i dopustite da budete okupirani poslovnim i drugim obavezama više nego svojim djetetom, ono će, poput zvijezde, nestati i pobjeći vam iz vidokruga. Kada shvatite da svoju djecu više ne poznajete i da ste postali stranci, biće uveliko kasno za upoznavanje. Sa druge strane, umjesto bijega zvijezde možete izabrati let ptice. Zahvaljujući tome što ste svoje dijete pažljivo pratili, poznavali, podržavali u svim fazama njegovog razvoja čak i kada jednom odleti iz vašeg gnijezda, vi zauvijek ostajete povezani nitima ljubavi. Zato, zadržite pogled na svom djetetu i uživajte.

Izvor: Sensa

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply