Tinejdžerski period sam po sebi nosi mnoge nedoumice, sumnje i iskušenja, vršnjaci postaju najznačajniji uzor, pa dijete koje je do tada roditelje smatralo apsolutnim autoritetima počinje da se “otima”.
Potrebno je mnogo strpljenja, ljubavi i podrške, jer ćete jedino na taj način pomoći adolescentu da se izbori sa svim problemima koje donose “lude godine”. Ukoliko se pitate o čemu sve treba da razgovarate sa njima i koje savjete da im date prije nego što sami, na teži način, dođu do zaključaka, evo nekoliko preporuka psihologa koji su sastavili “listu” razgovora, odnosno tema koje bi trebalo da dotaknete sa svojom djecom.
Najvažnije što treba da im ponudite je sloboda u određenim odlukama. To ne znači da ne kontrolišete dijete i da ga ne usmjeravate, ali mora da shvati da iz svojih iskustava uči. Zbog toga mu dozvolite izbore u skladu sa godinama i karakterom, jer će jedino tako naučiti da bude samostalno.
Nemojte dozvoliti da vas dijete krivi što ste ga, na primjer, natjerali da se upiše u srednju školu koja se vama činila kao najbolji izbor. Roditelji bi trebalo djeci da ukažu na sve prednosti i mane neke odluke, ali ona mora na kraju da bude njihova.
Naučite ih da budu “najbolja verzija sebe”. To znači da im ulivate samopouzdanje, da ih podstičete da se ne porede sa drugima, niti da se vrjednuju u odnosu na tuđe kvalitete.
Najbolje je da znate sa kim se dijete druži, ko su mu prijatelji i kako na njega utiču. Objasnite mu da je svaka osoba jedinstvena i da je to što je, na primjer, njegov drugar odličan u košarci ne znači da i vaše dijete treba da trenira isti sport. Insisitirajte da se “pronađu”, da shvate šta im najviše prija i šta ih ispunjava i da u toj aktivnosti daju svoj maksimum.
Učite ih empatiji. Pokušajte da im objasnite da će ih ljudi sigurno povrjeđivati, ali da se potrude da nikome ne prilaze sa strahom. Biće i razočaranja i suza, ali je važno da vjeruju u sebe i da ne odustaju od svojih ciljeva. Za takav stav potrebna im je podrška porodice i zbog toga se potrudite da dijete shvati da ćete, bez obzira na sve, uvijek biti tu za njega.
Pokušajte da im objasnite da nije zdravo gajiti loše emocije, bijes, gorčinu, ljutnju i stimulišite ih da o svojim osjećanjima uvijek govore. Ne moraju se povjeravati vama, ali je jako važno da svoje emocije prihvate i kanališu. Ukoliko nauče da praštaju, to će im pomoći da i kasnije vode ispunjeniji i srećniji život.
Naučite ih da se oslobode prevelikih očekivanja, da pokušaju realno da sagledaju svoju stvarnost, prijatelje i okruženje. To će možda biti i jedna od najdragocenijih lekcija za vaše dijete.
Naučite ih da ne mogu svima da se dopadnu. Tinejdžeri imaju silnu želju da se uklope u društvo i da budu prihvaćeni. Takva nastojanja treba da cijenite, ali je važno da djetetu objasnite da zbog toga ne smije da ode u krajnosti i problematična ponašanja ili da odustane od sopstvenih želja. Na vrijeme ih naučite da kažu “ne” svemu onome što se kosi sa njihovom prirodom i karakterom.
Djetetu treba davati smjernice, ali ne smijete živjeti njegov život umjesto njega. Uputite ga na sport ili neku drugu aktivnost, čak i ako ne pokazuje pretjerani talenat, potrudite se da nema mnogo slobodnog vremena. Učite ga zdravom životu i dobrim navikama. Tako će zauvijek voditi računa o svom tijelu i umu, a to će preneti i na svoju djecu. Naučite djecu da vole svoje tijelo, što je možda i najteži dio vaspitanja. Djevojčice su posebno osjetljive na fizički izgled, pa ako vaša ćerka ima nekoliko kilograma viška pomozite joj da ih zdravo izgubi.
I, bez obzira koliko vam se njihovi problemi čine smiješni ili nebitni, morate da znate da su njima najveći i najteži. Zbog toga ih nikada nemojte ismijevati niti ih grditi. Saslušajte vrlo pažljivo, pomozite im da ih riješe i ponašajte se kao da su to najvažnije stvari na svijetu.
Vaspitanje podrazumijeva određenu dozu frustracije. Zbog toga im nemojte priuštiti samo komfor i “život bez briga”. Potrudite se da shvate svoje obaveze i odgovornosti, čije neizvršavanje ima posljedice. Psiholozi savjetuju da je najbolje da se sa djetetom dogovorite šta će biti kazna za loše postupke.
Ohrabrujte djecu i postavljajte im nove izazove, naučite ih da vjeruju svojim instinktima i srcu.
Ohrabrite ih da pomažu drugima, da poklanjaju stvari koje im više ne trebaju, da se trude da skupljaju uspomene i lijepe trenutke, ne materijalne stvari.
Sva životna iskustva su vrijedna, a ne samo trenuci u kojima je dijete doživelo uspjeh. Neuspjesi su osnova za lični razvoj i rast. Važno je da dijete to nauči prije nego što odraste, jer će se tako razviti u zrelu i stabilnu ličnost.
Izvor: B92
