Uticaj porodice na seksulani razvoj tinejdžera

PIŠE: Sanja Obradović, dipl. psiholog, REBT psihoterapeut

vospitanie_podrostka-1Porodica veoma utiče na seksualno ponašanje djece u pubertetu i adolescenciji. Putem vaspitanja, ona upliviše na formiranje ličnosti i usvajanje moralnih načela. Od načina na koji to porodica postiže, zavisiće njihovo usvajanje.

Ako je vaspitanje nametnuto autoritetom roditelja, a ne usvojeno u prisnim odnosima sa njima, moralna načela koja su stečena u porodici nemaju praktičnu vrijednost, pošto nijesu postala sastavni dio ličnosti, dio moralnog lika djeteta. Ona su nakalemljena i nestaju zajedno sa odbacivanjem autoriteta koji ih je nametnuo.  Stoga se u pubertetu javljaju velike razlike u pogledima između roditelja i djece, posebno u shvatanjima morala, jer odvajanjem od roditelja, djeca odbacuju i njihove stavove; nikakav pritisak autoritarnih roditelja ne može izmijeniti ponašanje djeteta.

Zato nije čudo da djevojčica, koja je vaspitavana pod posebno strogim režimom i koja je pod stalnim nadzorom, u svom prvom kontaktu sa suprotnim polom stupa u potpune polne odnose. To je, na neki način, bunt, revolt protiv stege i gušenja sopstvene ličnosti. Ona u polnim odnosima ne uživa, i ne zna šta oni treba da joj pruže, pa ništa i ne očekuje. To je učinila zbog revolta, ali i zbog nježnosti koja joj je pružena. I ne kaje se zbog toga što je učinila, jer ima potrebe za nežnošću i priznanjem, a u porodici su joj bili uskraćivani.

Naprotiv, prisni odnosi između roditelja i djece su veliki oslonac djeci u formiranju ličnosti. Oni tada osjećaju moralnu obavezu prema svojim roditeljima, svojim uzorima. Njihove stavove usvajaju kao svoje i nastoje da ih se pridržavaju. Ni ova djeca ne prolaze u životu bez uticaja sa strane, ali svi ti uticaji imaju ograničen domašaj s obzirom da je njihova ličnost dovoljno moralno formirana i osjećajno razvijena da može realno da procijeni opravdanost odnosno neopravdanost izvjesnih postupaka. Ako su ovi postupci u suprotnosti sa njihovim načelima, oni će ih odbaciti.

U momentu kolebanja, od velike je koristi razumijevanje i pomoć roditelja, podstiču ih da donesu pravilne odluke. Nezavisno od porodičnog vaspitanja i prilika u porodici, mora se znati da u pubertetu postoji povećana podložnost sugestiji i da dosta lako prodiru uticaji društva i sredine u kojoj se dijete kreće. Nepovjerenje prema djetetu, kao i preveliko povjerenje, veoma su štetni. Dijete još uvek nije formirana ličnost, pa je i njegovo prosuđivanje ograničeno, upravo u skladu sa njegovim uzrastom. Negativan uticaj na seksualni razvoj može imati i nesmotrenost roditelja u ispoljavanju međusobnih seksualnih prohtjeva.

Povećanjem znanja, promjenom stavova i rizičnog ponašanja adolescenata, učenjem vještina i razvijanjem samopoštovanja razvija se i odgovornost u seksualnom ponašanju. Svakako, u porukama kojima ih upozoravamo na rizike i podstičemo na odgovorno ponašanje ne smije se izgubiti iz vida pozitivna, “svijetla” strana seksualnosti koja se odnosi na uživanje. Edukacija koja se temelji na zastrašivanju nije djelotvorna.

Moramo uvažiti činjenicu da je većina mladih ljudi seksualno aktivna i da je zbog toga nužno stalno promovisati razvoj znanja i vještina koje će im pomoći da se zaštite od rizika. Davanje informacija mladima je najmanje što mežete učiniti i na jako jednostavne načine provući sve bitne stvari koje bi valjalo da znaju. Priča o zrelosti na  polju emocija, o spremnosti da se preuzme odgovornost za samog sebe je jako bitna u ovom dobu. Ono što je, takođe, bitno je pristup i uvažavanje tinejdžera kao odrasle i zrele osobe. Na taj način se prihvataju savjeti i uvažavaju sugestije, jer kad se stekne povjerenje, lako je plasirati savjete.

Potrebno je ohrabriti adolescente da samostalno donose odluke, da pozitivno i odgovorno izražavaju i istražuju svoju seksualnost, da otvoreno razgovaraju o tome, da se nauče da se odupru seksualnoj prisili i nasilju.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply