Nemojte birati prijatelje svojem djetetu

razgovorO njemu su napisani mnogi riječi, snimljeni filmovi i izrečeno mnogo lijepih i gorkih riječi. Bez njega ne bi bilo knjiga ni filmova o Tomu Sojeru ni o Hariju Potru. Riječ je o prijateljstvu, osjećaju koji neki čak stavljaju ispred ljubavi, a drugi ga s njom izjednačavaju. I odraslima i djeci prijateljstvo je izuzetno važno, ali maleni kroz taj, možda i prvi odnos koji grade s nekim van porodice, zapravo spoznaju sebe i svoje mjesto u društvu.

Prijateljstvo je jako važno, a njegova važnost raste zajedno s djetetom. Najprije se u predškolskom periodu, negdje oko treće godine, javlja prijateljstvo obično s osobom suprotna pola. Poslije se djeca obično češće priklanjaju sopstvenom polu. Ali u tom periodu je uticaj prijatelja još zanemariv i najviše na djecu tada još utiče porodica.

Tokom školskog perioda prijatelji postaju važniji, ali koliko će to biti, razlikovaće se od djeteta do djeteta. U tinejdžerskom periodu te veze s vršnjacima postaju čvršće, prijatelji često postaju najvažniji i njihovo mišljenje je jako važno tinejdžeru.

Prijateljstvo se donekle i razlikuje među polovima. Generalno se može reći da djevojčice imaju manje prijatelja, ali su im veze koje stvaraju često dublje, dok su dječaci skloniji “čoporisanju“, okupljanju u veća društva, i površnijim odnosima.

Svaki roditelj, svakako, želi da  mu je dijete omiljeno među vršnjacima i zadovoljno sobom, ali često prijateljstva s vršnjacima mogu stvoriti i problem.

Posebno su osjetljive situacije kad roditelj procijeni da mu se dijete našlo u “lošem društvu“ ili da prijatelji loše utiču na njega, odvlače ga od učenja ili nagovaraju na nepodopštine. Ali prije bilo kakvog reagovanja, pozivanja na roditeljski autoritet, zabrana i pritisaka, treba razmisliti o tome zašto se to događa. Zagledajte se u svog mališana i pokušajte mu strpljivo i indirektno osvijetliti njegove vrline i možda kroz priču iz sopstvenog iskustva približiti mu rješenje koje će ga učiniti jačim i samostalnijim.

Biranje prijatelja šalje određenu poruku o djetetu. Iz njegovih odnosa se vidi kako doživljava sebe, što ono misli o sebi i kako se osjeća u svojoj koži. Ako se priklanja jačima ili roditelji procijene da je okružen ‘lošim društvom’, treba vidjeti zašto to radi i kakvu sliku ima o sebi.

Vjerovatno nema roditelja koji sne bi poželio mirno i poslušno dijete. Takva su djeca jednostavno lakša za vaspitavanje. Ali se ta poslušnost jednog dana može pokazati kao mana, kada dijete počne samo sklapati društvene odnose. Upravo zbog te osobine može postati podložno vršnjacima koji imaju potrebu nametati svoju volju. Čak ni tada, napominju stručnjaci, roditelj ne smije reagovati prestrogo. Uočavanje takvog ponašanja kod djeteta treba biti povod za razgovor tokom kojeg će mu roditelj osvijestiti njegove dobre strane i pomoći da se udalji od te podložnosti.

Najvažnije je slušati dijete, i kad čujemo nešto što nam se ne sviđa ne skrenuti u kritikovanje i moralisiranje nego održati dvosmjeran razgovor, konstantno, tokom odrastanja djeteta i očuvati povjerenje kako bi dijete osjećalo sigurnost da se može obratiti ako mu treba pomoć.

Zbog toga je boljepitati dijete što ono misli da bi bilo dobro nego mu “uvaliti” svoje mišljenje jer je dogoročni cilj vaspitavanja pomoći djetetu da odraste u samostalnu osobu koja je u stanju donositi svoje odluke i praviti razne izbore pa tako i izbor prijatelja. U redu je iznijeti svoje brige ili neslaganje, kao i postaviti granicu (čak i zabraniti) ako djetetov izbor prijatelja njega ugrožava, ali ne i petljati se ako se nama ne sviđaju izabrani prijatelji.

Ako se dijete povjeri, na primjer, da je njegov prijatelj počeo da puši, roditelji ne treba da počnu rečenicu zabranama i savjetima. Smireno mu treba objasniti koje su opasnosti i loše strane te navike i pokazati da imamo povjerenja da će donijeti pravu odluku i neće pokleknuti pred pritiskom.

Izvor: Super Mila

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply