Spavanje u zajedničkom krevetu?!

dijete u bracnom krevetuVeliki broj roditelja čija djeca spavaju sa njima u krevetu nerijetko se pita da li prave grešku ili doprinose dodatnom povezivanju sa djetetom. Na pitanje da li djecu uopšte treba da puste da spavaju u roditeljskom krevetu ne tako davno odgovor bi bio odlučno – ne!

Danas psiholozi i pedijatri upozoravaju da je odvojeno spavanje i soba prvih mjeseci moderna izmišljotina i da je djeci sasvim prirodno da spavaju pored majke. Kulturološki i istorijski gledano, u mnogim su kulturama djeca spavala zajedno sa roditeljima (u Kini i Africi i danas je tako). Iz vrlo praktičnih razloga. Domovi su bili mnogo manji, sa samo jednom prostorijom za spavanje, a i zajedničkim spavanjem su stariji grijali djecu.

Neki stručnjaci zapadnjački običaj iz 20. vijeka da dijete što prije odlazi u svoju sobu nazivaju muškom perspektivom. Samostalnost je muški ideal, dok su povezanost i intimnost ženski ideali. Drugi, uglavnom nestručnjaci, majke često upozoravaju da će zajedničkim spavanjem patološki vezati dijete uz sebe i učiniti ga nesamostalnim. Za to nema naučnog dokaza.

Čak sasvim suprotno, harvardski pedijatar Michael Commons tvrdi da su djeca koja sama spavaju podložnija stresu. Istraživanje antropologa, dr. Jamesa McKenne pokazuje da novorođene bebe koji spavaju uz mame imaju više imunoloških dobrobiti jer ih majke najčešće i doje tokom noći. On tvrdi i da su djeca koja spavaju s roditeljima samostalnija od svojih vršnjaka. Postižu bolje rezultate u školi, imaju više samopouzdanja i manje zdravstvenih problema.

„Roditeljima se savjetuje da djecu ostave same i da će zaspati kada se isplaču. Kakvu im tako poruku šalju? Ti plači, a ja ti neću pomoći. Takvo dijete gubi povjerenje u svoje roditelje. Teško je očekivati da će ga steći u nekim drugim ljudima“, objašnjava McKenne.

U svojoj knjizi o iznenadnoj smrti odojčeta (SIDS) pedijatar William Sears tvrdi i da zajedničko spavanje može smanjiti rizik od tragedije. Njegova teorija, utemeljena na McKenninim istraživanjima, tvrdi da djeca koja spavaju s roditeljima provode manje vremena u tzv. trećem stepenu sna, stanju dubokog sna kad je rizik od apneje povećan. Novorođenčad koja spavaju s roditeljima, preuzimaju zdrave obrasce ritma disanja od svojih roditelja.

Ipak, sva istraživanja rijetko umanjuju strah roditelja da će nesvjesno, u snu naškoditi djetetu. Tu se najprije misli na gušenje ako se roditelj u snu okrene na dijete. Pedijatri ističu da majke imaju urođen instinkt za zaštitu sopstvenog djeteta i da ga čak ni u snu neće povrijediti (osim pod uticajem alkohola ili lijekova). Očevi taj instinkt nemaju toliko izražen pa je preporuka da se prvih mjeseci dijete ne stavlja između majke i oca nego s majčine strane.

Ako roditelji nijesu pobornici zajedničkog spavanja, mogu pokušati s tzv. desetominutnom tehnikom Richarda Ferbera. Iako je neki smatraju promašenom, drugi je uzdižu. Trik je u tome da se dijete ostavi u sobi, zatvore vrata i pusti se da plače deset minuta. Nakon toga, roditelji smiju ući u sobu i riječima umiriti dijete, ali ne smiju ostvariti kontakt. Potom se proces ponavlja dok dijete ne zaspe.

Tako se, tvrdi Ferber, dijete ne osjeti zaboravljenim, izolovanim.. nego zna da je roditelj tu, ali i da je vrijeme da zaspe. Ipak, tu teoriju dio psihologa i pedijatara osporava, ali mnogi roditelji potvrđuju da su tom tehnikom uspjeli djecu “izbaciti” iz bračnog kreveta i naučili ih da se sami uspavljuju. Osim problema s bolnim leđima, postoji i problem intimnosti s partnerom. Najčešći odgovor na to pitanje je je da za seks odaberete drugu prostoriju, što može malo i razbuktati strasti.

Pitanje je i kada je pravo vrijeme da dijete preselite u svoju sobu. Na tu su temu psiholozi uglavnom ujednačeni.

Između trećega i četvrtog rođendana dijete se, ako je bilo sve u redu do tada, počinje polako odvajati od majke. Odnosno ne doživljava sebe kao produžetak majke nego sebe vidi kao osobu. Tokom te godine roditeljc  možedjetetu objašnjavati prednosti sopstvenog kreveta i sobe.

Dobra je i taktika kupiti djetetu posteljinu s omiljenim likovima, a mnoga djeca tražiće i da im roditelji ostave svjetlo (jer se oko četvrte godine stvaraju tzv. noćni strahovi). Roditelji ipak ne treba da se brinu da nešto nije u redu ako dijete to ne prihvati odmah ili ako tokom noći dođe do njihovog kreveta. Prije ili poslije sigurno će im prepustiti natrag bračni krevet i tada će dijete biti jako teško dobiti u bilo kakav zagrljaj.

Izvor: SuperMila

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply