Postporođajna depresija javlja se kod 22 odsto novopečenih majki u roku od godinu dana poslije porođaja utvrdili su naučnici sa Pitsburg univerziteta.

Istraživanje, u kojem je učestvovalo oko 10 hiljada žena, pokazalo e da je petina anketiranih maki s postporođajnom depresijom imalo i samoubilačke misli.

Istraživači veruju da na pojavu postporođajne depresije najpre utiču genetsko nasljeđe, promjene u nivou hormona tokom trudnoće, kao i manjak sna u bebinim prvim mesecima.

Ženama se tokom trudnoće i nakon porođaja dešavaju brojne fizičke i emocionalne promjene. Ove promjene mogu kod majki izazvati osjećaje tuge, straha, tjeskobe ili zbunjenost.

Većini žena ova osjećanja (koji se još zovu i baby blues) brzo nestanu ali kada se to ne desi ili se i pogoršaju, postoji mogućnost da se radi o postporođajnoj ili postpartum depresiji. To je ozbiljan poremećaj koji zahtjeva adekvatno liječenje.

Može se dogoditi da se simptomi depresije ne prepoznaju ili ne liječe, jer neke normalne promjene u trudnoći mogu uzrokovati slične simptome koji se odvijaju istovremeno. Umor, problemi sa spavanjem, jače emocionalne reakcije i promjene u tjelesnoj težini mogu se javiti za vrijeme i nakon trudnoće. Isti simptomi mogu biti znaci depresije.

Postoje tri vrste postporođajne depresije :

• Baby blues se javlja kod mnogih žena (80-90%) u prvim danima nakon poroda. Majka može osjećati nagle promjene raspoloženja, tako da se u jednom trenutku osjeća izuzetno sretno, a zatim jako tužno. Može plakati bez razloga i biti nestrpljiva, razdražljiva, nemirna, osjećati tjeskobu, usamljenost i tugu. Baby blues može trajati od nekoliko sati do mjesec dana nakon porođaja. Baby blues se obično ne treba liječiti. Često pomaže razgovor sa drugim mladim mamama i podrška porodice i prijatelja.
• Postporođajna ili postpartum depresija (PPD) se može javiti  nekoliko dana ili čak nekoliko mjeseci nakon poroĐAJA. Ne mora se nužno javiti nakon rođenja prvog djeteta, već i drugog ili trećeg. Osjećanja su slična kao kod baby bluesa – tuga, očaj, tjeskoba, razdražljivost, ali i mnogo izraženiji. Žene oboljele od PPD često ne mogu obavljati svakodnevne obveze. Kad žena ne može normalno da funkcioniše u svakodnevnom životu, obavezno se treba javiti lijekaru. Ukoliko ne dobije adekvatno liječenje, simptomi se mogu pogoršati i trajati sve do godine dana djetetovog života. Budući da je PPD ozbiljan poremećaj, obično se liječi lijekovima i psihoterapijom.
• Postporođajna psihoza je rijetka, ali ozbiljna mentalna bolest – javlja se u 1-2 slučaja od 1000 i obično počinje u toku 6 sedmica od porođaja. Veću vjerovatnost za obolijevanje od ove bolesti imaju žene sa bipolarnim ili drugim šizoafektivnim poremećajem. Bolest se može naglo pojaviti. Žena može izgubiti dodir sa stvarnošću, imati auditorne halucinacije (čuje nešto što se zapravo ne čuje, npr. nekoga da govori) i može nešto vidjeti drugačije nego što jeste. Vizualne halucinacije (vidi nešto što ne postoji) nisu tako česte. Među druge simptome može se uvrstiti nesanica (insomnija), nervoza i ljutnja, čudna osjećanja i ponašanje. Žene oboljele od postpartum psihoze trebaju odmah biti podvrgnute liječenju i gotovo uvijek trebaju uzimati ljekove. Ponekada čak trebaju biti i hospitalizovane, ako postoji opasnost od ozljeđivanja sebe ili nekog drugog.