Ombudsman je u svom izvještaju podsjetio na podatke ranije objavljenog istraživanja da je svako četvrto dijete u Crnoj Gori primilo poruku pornografskog sadržaja. I djeca učesnici fokus grupa u organizaciji Zaštitnika, kazala su da poznaju najmanje jedno dijete iz svog okruženja koje je doživjelo neku vrstu neprijatnosti na društvenim mrežama.
Pored zloupotreba koja se odnose na seksualno uznemiravanje, istraživanja pokazuju da su djeca žrtve i drugih zloupotreba i neprimjerenih radnji.
Prema rezultatima fokus grupa koje je sproveo Zaštitnik djeca ističu verbalno nasilje i nasilnu komunikaciju putem interneta kao nešto što ne smatraju lošim i nedopuštenim već da je putem interneta takav vid odnosa prihvatljiv.
Osim toga, djeca koja su učestvovala u fokus grupama su komentarisala fenomen zakazivanja tuča. Na osnovu iskazanog Zaštitnik smatra da vršnjačke svađe i tuče nisu novitet i da ih je bilo i prije ekspanzije informacionih tehnologija, ali je internet postao moćno sredstvo kojim se djeca mnogo lakše povezuju, a informacije šire u djeliću sekunde.
„Upravo zbog toga je organizovanje vršnjačkih sukoba i fizičkih obračuna postalo mnogo jednostavnije, a uz „opravdanu“ nasilnu on line komunikaciju, neprijateljstva među djecom su postala mnogo dublja i surovija. Ovakva situacija ukazuje da i pored svih aktivnosti koje su preduzimane od strane nadležnih organa ne postoji koordinirana saradnja niti utvrđeni pravci djelovanja u cilju prepoznavanja problema i njegove identifikacije kao i uređivanje mehanizama zaštite“, upozoravaju iz institucije Ombudsmana.
Predlažu angažovanje različitih subjekata – vladinog, nevladinog i civilnog sektora u cilju edukacije djece o načinima korištenja interneta i upoznavanja sa svim zloupotrebama i opasnostima koje vrebaju na njemu.
U instituciji Ombudsmana su stekli utisak da između ovih segmenata društva sada ne postoji koordinisana saradnja, protok informacvija, niti jasno utvrđeni pravci djelovanja u cilju zaštite djece od zloupotreba putem interneta.
Na osnovu toga, sugerišu formiranje jedinstvene i sistematične baze podataka o svim slučajevima zloupotrebe djece putem interneta, i to u svim segmentima: od usmenih prijava do procesuiranja slučajeva i preduzetih mjera na zaštiti djece čime bi se omogućilo praćenje ove pojave, kao i bolji protok informacija između različitih organa.
Istaživanje koje je urađeno kao dio izvještaja pokazalo je da djeca različitih uzrasta svakodnevno koriste računare i imaju pristup internetu kao i da su veoma sigurna u svoje informatičko znanje kao i korištenje naprednih informacionih tehnologija.
Djeca o svojim radnjama na internetu i o neprijatnim situacijama ipak ne razgovaraju sa roditeljima, ako je suditi na osnovu njihovih izjava u okviru fokus grupa. Roditelji su, s druge strane, nedovoljno informisani o samim načinima zloupotrebe, i samim tim nisu u mogućnosti ni da zaštite svoju djecu.
„Veoma je zabrinjavajući stav roditelja koji, prema rezultatima istraživanja u 90 odsto slučajeva, bezuslovno vjeruju svojoj djeci i smatraju da su u potpunosti upućeni u sve radnje i sadržaje koje koriste putem interneta. Imajući u vidu rezultate različitih istraživanja stiče se utisak da djeca ipak nemaju dovoljno informacija o bezbjednom korištenju interneta, kao i o vrstama zloupotreba što upućuje da u sklopu obrazovonog sistema, a ni u porodici ne dobijaju dovoljno informacija o tim temama te se olako upuštaju u tu vrstu komunikacije sa nepoznatima, ne govore sa roditeljima o neprijatnostima“, ocjena je Ombudsmana.
Predstavnici policije, obrazovnih institucija, centra za socijalni rad i sudstva su u fokus grupama Zaštitnik prepoznali sve probleme i ukazali,svako iz svog domena, na razmišljanja djece kao i na stavove roditelja.
Zaštitnik je, kako se navodi u izvještaju, u potpunosti saglasan sa stavom profesionalaca da veliki problem predstavlja to što ne postoje jasne procedure niti ustaljene politike postupanja u slučajevima zloupotrebe djece putem interneta. Osim toga, profesionalci su istakli da veoma često, u okviru svog posla, izbjegavaju preduzimanjeodređenih mjera iz straha da će ugroziti pravo na privatnost djeteta, a i same porodice.
Svi ispitani profesionalci su se složili da je porodica, kao osnovna ćelija društva, mjesto gdje se najviše može postići kada je u pitanju suzbijanje zloupotrebe djece putem interneta i to kroz vaspitanje i sticanje povjerenja.
Profesionalci su, takođe, mišljenja da se kroz različite socijalne i obrazovne programe može animirati i edukovati dijete kako bi što manje vremena provodilo za kompjuterom.
Zaštitnik smatra da je potrebno intenzivirati saradnju između organa i unaprijediti multidisciplinarni pristup rešavanja problema kada je bilo koja vrsta zloupotrebe u pitanju, pa i u slučajevima sumnje da postoji zloupotreba putem interneta.
Pages: 1 2
