Odrastanje je period mnogih promjena i nesigurnosti. I bez većih promjena u okruženju i načinu života, djeca stalno preispituju svoje mjesto u društvu i svijetu. Ponekada se tim unutrašnjim previranjima pridruže i veliki potresi u njihovoj okolini. A upravo tako, kao potres velike i razorne snage, neslaganje roditelja potrese njihov svijet i naruši mu stabilnost. Ako nesuglasice u porodici eskaliraju do sukoba i razvoda, proći će dosta vremena dok dijete ponovo uspostavi sigurnost.
Razvod je bolan i često buran period i jedan od najstresnijih životnih događaja, i djetetu i roditeljima. Sam po sebi predstavlja niz gubitaka: partnera, doma, prijatelja, finansijske i emocionalne podrške. Djeci se mijenja čitav svijet – ne samo da se više ne žive s oba roditelja, nego često mijenjaju dom, vrtić ili školu, prijatelje, adresu….
Navala promjena zbunjuje i odrasle u razvodu i djecu, zbog čega je teže zadržati toliko potreban mir i rutinu pa se promjene počinju pokazivati u ponašanju. Psiholozi kažu da i roditelji i djeca u tako osjetljivom periodu postaju osjetljiviji, povučeniji ili razdražljiviji. Javlja se splet osjećanja: tuga, kao prirodna reakcija na gubitak, osjećaj usamljenosti, strah od napuštanja i odbacivanja, zabrinutost za roditelje, ali i ljutnja i bijes.
Prije oštrog reagovanja na nepoželjne dječije reakcije u tom periodu, bilo bi dobro osvijestiti da je to pokazivanje osjećaja u tom trenutku jedini način na koji se dijete može nositi s tim, a tako se mogu izbjeći i fizičke manifestacije bola, kao što su glavobolje i bol u stomaku.
Pokazalo se da, iako se reakcije na razdvajanje porodice javljaju uvijek, njihov intenzitet više zavisi od prisutnosti sukoba, a mnogo manje od samog razlaza. S obzirom na to da je razvod završetak obično dužeg perioda roditeljskog neslaganja, obično bude obilježen konfliktima dvije povrijeđene strane.
To je scenario koji svi trebaju da pokušaju izbjeći i pruže djeci svu moguću podršku.
Odrasli mogu biti od velike pomoći i ublažiti štetu. U tim zahtjevnim situacijama djeci su neophodni razumijevanje, vrijeme i podrška, kao i osjećaj sigurnosti.
Roditelji trebaju objasniti djetetu što se događa. Moraju odvojiti sopstvene od dječjih potreba i osjećaja. Najvažnije je razgovarati i objasniti djetetu da se odrasli ponekad prestanu slagati i voljeti, ali da se dijete nikada ne može rastati od roditelja i da ga oba roditelja i dalje vole i brinu se o njemu. Takođe bi mu trebalo reći da ništa što je dijete učinilo nije uzrokovalo razvod. To je važno jer djeca često vjeruju da su uzrokovala neki događaj.
To što bivši partneri nisu bili dobri partneri ne znači da su loši roditelji. Dijete treba oba roditelja zbog toga treba izbjegavati kritikovanje drugog roditelja, čak i kada se čini da dijete ne sluša, i nikako od njega ne treba tražite da bira stranu. Kako će izgledati njegov život poslije, zavisiće od toga koliko će mu vremena posvetiti roditelji. Ukoliko osjeti da i dalje ima pažnju oba roditelja, da ih, iako ne žive više zajedno, jednako zanimaju sve njegove aktivnosti, tada će i strah nestajati..
Izvor: Super Mila/24.sata
