Tea Gorjanc Prelević majka je troje dece od 11. 9. i 2. godine, supruga je i ćerka, kao i direktorka nevladine organizacije Akcija za ljudska prava, što joj ne ostavlja puno slobodnog vremena za prijatelje ali se trudi da održava vezu sa njima, od kojih su mnogi u inostranstvu. Postala je majka u 28-oj godini, slučajno u istoj godini kao njena mama. Ona smatra da su godine za materinstvo potpuno individualna stvar, da svaka žena sama prepozna kada je spremna, a posebno, s kim je spremna da ima dijete.

„Godine su tu manje bitne. Imam drugaricu koja je majka od 16. godine, kad ni ona ni drugi nisu vjerovali da je bila spremna, pa se ispostavilo da je uvijek bila odlična majka, sa ćerkom ima pravi drugarski odnos, a i sa ocem djeteta je još uvijek u braku. Postala je i ekstra spremna mlada baka, što je prednost!“, kazala je Gorjanc-Prelević u intervjuu za portal Roditelji.me

Gorjanc-Prelević se ostvarila i kao majka, i kao poslovna žena i ličnost koja je u društvu prepoznata kao neko ko je društveno odgovorna osoba i zalaže se za bolje društvo. Na pištanje koliko je komplikovano sve to iskombinovati i da li je, kaže da nije baš zadovoljna ravnotežom između posla i porodičnog i društvenog života.

Zna da nedostaje deci, i oni njoj nedostaju, kao i više sati sa suprugom, sa prijateljima. Ipak vjeruje da su svi već svjesni da je njen posao dio njene ličnosti, i da je to jedan paket koji ih sleduje zajedno sa njom.

„Često pomislim, da živim u Njujorku, kako sam planirala, radila bih vjerovatno isto toliko, ali provodila i mnogo više vremena u putu do posla, škole i svega ostalog, tako da je život u malom mjestu zbog toga može da bude prednost. Ipak,  ozbiljno planiram  da se poslu ne posvećujem više od 7-8 sati dnevno, da ne radim za vrijeme vikenda i nadam se da ću u 40. godini konačno prestati da me grize savjest što ne mogu u istom danu da postignem sve što zamislim“, dodala je Gorjanc-Prelević.

U Crnoj Gori sa suprugom podiže troje djece, i kao roditelj primjećuje da nedostaje podrške roditeljima koji moraju da rade jer nema dovoljno mjesta u vrtićima, nema obezbijeđenog produženog boravka u osnovnoj školi…

Tea-Gorjanc podsjeća da u svijetu djeca po pravilu idu u školu onoliko dugo koliko su i roditelji na poslu, što je jedino normalno, a naravno da ne uče svo vrijeme, već imaju sportske aktivnosti, rade domaći.

„Država ovde pretpostavlja da je ”baka servis” nešto očekivano ili da bar jedan roditelj ne mora da radi ili da svako može da plaća čuvanje djece, što je u ekonomskoj situaciji ove zemlje potpuno nerealno“, rekla je ona.

Smatra pohvalnim činjenicu da država donekle stimuliše natalitet tako što poslodavcu refundira troškove za zaposlenu trudnicu koja je na bolovanju i kasnije na porodiljskom odsustvu. Ipak, imajući u vidu rezultate posljednjeg popisa u Crnoj Gori, ukazuje da to očigledno nije dovoljno.

Idealno bi, kako je navela, bilo da su plate svima mnogo veće, da se lakše dolazi do stana, što bi pomoglo da mladi parovi ranije započnu zajednički život.

„Vidim da je Unija slobodnih sindikata Crne Gore pokrenula inicijativu da država svakoj nezaposlenoj ženi s troje maloljetne djece uplaćuje radni staž, što bi vjerovatno doprinijelo rastu nataliteta. Ipak, treba izračunati da li ekonomska snaga države dozvoljava takvu mjeru? Da li bi žene koje imaju djecu i žele da rade, što je sasvim prirodna želja, bile u tom slučaju pod pritiskom patrijarhalnog okruženja da ne rade?!“, kazala je Gorjanc-Prelević.

Misli da je bolje naći način da se i u postojećoj ekonomskoj situaciji pomogne majkama uopšte, i posebno zaposlenim majkama – pored vrtića i produženog boravka i tako što će se povećati dječiji dodatak, koji trenutno iznosi svega 19 eura mjesečno za jedno dijete, ali i da se obezbijedi da tu sumu primaju sva djeca, a ne samo prvo troje u porodici.

Preporučuje da se roditeljima djece sa posebnim potrebama obezbedi mnogo veća socijalna podrška od one koju trenutno imaju.

Kao jednu od najjednostavnijih mjera podrške države roditeljima Gorjanc-Prelević je navela obezbjeđivanje besplatnih udžbenika, i da sva djeca od početka školovanja uče da čuvaju udžbenike za buduće generacije, što je u nekim drugim zemljama već uhodana praksa.

Upitana koliko su roditelji u Crnoj Gori spremni da aktivno učestvuju u promjenama uslova u društvu njihove djece i njih rekla je da kao i u svemu drugom, neki jesu više od drugih.

Problem vidi u tome što se mnogi uglavnom ”glasnu” samo na roditeljskim sastancima, a između roditeljskih i savjeta roditelja, presahne taj aktivizam, koji je šteta što se ne objedini u inicijative koje bi mogle da pomognu svima.

„Ipak je očigledno da je u poslednje 2 godine sveukupno mnogo više društveno korisnih građanskih akcija u Crnoj Gori i to stvarno ohrabruje. Građanski aktivizam treba i njegovati i vaspitavati nove generacije građana u tom duhu“, savjetuje Gorjanc-Prelević.

Ona očekuje prvenstveno od nadležnih – ministarstava prosvjete i rada i socijalnog staranja, kao i od poslanica i poslanika da se mnogo više založe za produženi boravak i druge olakšice za odgajanje djece.

„Ne znam šta bi za jednu državu, koja planira da traje, trebalo da bude preče od toga?!“, ocijenila je Tea Gorjanc-Prelević.