Šta budući prvaci treba da znaju prije škole?

Čitanje i pisanje

Pitate se da li dijete treba da zna da čita i piše, ili će to naučiti u školi? Ili će biti jedini u razredu koji to ne zna, pa će zaostajati? Pravo pitanje je da li je djetetov govorni razvoj na potrebnom nivou za usvajanje pismenosti. Djeca na ovom uzrastu treba da imaju jezičke vještine koje se ogledaju u govoru, rječniku i ostalim jezičkim konceptima koji su osnova za uspjeh u čitanju, posebno za razumijevanje pročitanog. Djeca treba da znaju da koriste jezik kako bi opisali svoje iskustvo, da govore o događajima koji će se desiti u budućnosti i o onima koji su se već desili.

Možete im pomoći tako što ćete im dati priliku da učestvuju u komunikaciji i iznose svoje mišljenje. Čitajte im priče i zajednički razgovarajte o pročitanom – u toku čitanja napravite pauzu i dajte im mogućnost da pričaju o tome kako se junaci osjećaju, šta žele da urade, da predviđaju kako će se priča završiti… Izuzetno su korisne igre sa glasovima i riječima:

–       „Nađi riječ na slovo, na slovo“ (sjetiti se niza riječi koje počinju na       određeno slovo ili koje se završavaju istim glasom),

–       „Izbroj koliko glasova ima u riječi“,

–        „Šta čuješ kada kažem sto-li-ca?“,

–       „Koja je riječ duža, a koja kraća?“,

–       „Pronađi riječi koje se rimuju“.

Takođe, bilo bi dobro da je dijete već steklo određeno iskustvo u crtanju jer će mu to pomoći da se kasnije lakše izražava uz pomoć olovke i pri pisanju pošto obije vještine razvijaju i zahtijevaju fine motoričke sposobnosti. A one su, opet, u tijesnoj vezi sa razvojem sposobnosti govora.  Zato, dajte djetetu olovku/bojicu u ruke, neka precrtava zadate likove, podsjećajte ga na korišćenje papira od gore na dolje i sa lijeva na desno, kao i da dovršava svoje crteže.

Igre prstima vježbaju koordinaciju i finu motoriku obije ruke, i na prvi pogled su jednostavne, ali one razvijaju najrazličitije oblike pažnje i koncentracije, povećavaju osjetljivost naših očiju i kože. Naučite dijete kako da igra „Kolariću-paniću“, igrajte se sjenkama i naučite ih da naprave psa, pticu, slona, labuda… Dajte im da sjeckaju makazama, prave i vajaju razne oblike, origami, tangram, nižu perle… Sve ove aktivnosti su odlična vježba motorike šake.

Možete zajedno napraviti bukvar – na prazne papire koje ćete kasnije spojiti, zajedno sa djetetom zalijepite jedno od slova azbuke, a zatim dajte djetetu zadatak da reže slike iz časopisa koji predstavljaju predmete koji počinju na to slovo, a zatim da ih lijepi na papire. Igra koju uvijek možete igrati i ne zahtijeva nikakva sredstva jeste prepoznavanje slova u natpisima iznad prodavnica, na posterima itd.

Brojevi

Dijete uzrasta od šest do sedam godina trebalo bi da zna da broji do 20, da prepoznaje simbole brojeva i da zna da ih poveže sa količinom. Zato, pođite sa djetetom na pijacu, tražite dve jabuke, tri kruške, jer ćete mu tako pružiti mogućnost da shvati pojam broja i uvidi da broj nije cifra. Pravite svakoga dana određeni broj, od različitih materijala (poput tijesta, starih novina, žice i sl), zatim broj stavite na vidljivo mjesto u kući i cijelog dana tražite i ponavljajte taj broj: brojite automobile na putu do vrtića, igrate se sa toliko kockica, toliko puta se poljubite, tražite da sakupi taj broj igračaka… Kad god se ukaže prilika, pokazujte mu brojeve – na ulaznim vratima, rođendanskim čestitkama.

Kako bi dijete znalo da poređa objekte po veličini, uporedilo i razvrstalo ih (odnos veći – manji; razvrstati ih po boji ili obliku, težini, dužini), kad god imate prilike, posebno u kuhinji koristeći zrna pirinča, pasulja i graška, igrajte se razvrstavanja, sabiranja i oduzimanja, mjerenja. Možete mjeriti stvari u kući uz pomoć metra i zapisivati mjere, puniti i prazniti čaše, mjeriti namirnice potrebne za spremanje palačinki…

Razvijte pravilan pristup školi

I na kraju najvažnije: razvijajte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju/ici. Nemojte im govoriti: „Vidjećeš ti kada kreneš u školu, tada će…“ ili „Igraj se sada dok možeš, kad kreneš u školu neće više biti vremena za igru!“. Ne plašite ih školom, niti učiteljem/icom, jer škola nije samo mjesto na kojem se uči, u školi će se i igrati i družiti. Pričajte im o školi kao o mjestu na kome će puno naučiti, postati pametnije, raditi interesantne stvari koje će im učitelji pomoći da nauče. Razgovarajte sa djetetom o tome kako je vama bilo u školi, sa radošću pričajte o nekim događajima koji su vam se desili ili nekim detaljima iz vremena kada ste se vi upisali u osnovnu školu.

 

Pages: 1 2

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply