PITANJE od Ane:
Majka sam muškog djeteta starosti 2 godine. Između mene i mog supruga je u toku postupak za razvod braka, a trenutno nemamo nikakvu komunikaciju između sebe, i ako je nekad bude jako je negativna i puna nervoze i tenzija. Dijete se nalazi kod mene, a otac ga gleda tri put nedeljno, jako kratko dok ostalih dana u nedelji i ne pita za njega. Iako mnogi kažu da je dijete malo i da ne može da osjeti ništa, ne slažem se sa tim jer vidim kako mu se obraduje kad ga vidi i kako je tužan kad ga ostavlja.
Primijetila sam da je postao malo ćutljiv, strašno voli kada smo negdje gdje je gužva, gdje se potpuno promijeni (bude srećan i nasmijan). Ponekad zna da zaplače i da traži da ide kod tate pa onda odmah nakon toga okrene se prema meni i zagrli me i neće kod tate nego kod mame. Ja se trudim koliko mogu i umijem da ga izvodim, da se smijemo, da se igramo samo da ne bi ćutao jer me strah kakve sve posledice može cijela situacija ostaviti na njega. Razmišljala sam da odem sa njim kod dječjeg psihologa ali sam u nedoumici da li je mali da ga kod njega povedem? Kako majka treba u ovakvim situacijama da se ophodi prema djetetu da bi ga sačuvala od negativnih posledica koje su neminovne?
ODGOVOR od Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut
Kao što i sami znate, sam čin razvoda je rezultat jednog procesa koji je počeo mnogo ranije u braku i koji će sigurno trajati i nakon formalnog razvoda. Razvod je jedan od najstresnijih životnih događaja, izaziva mnoge promjene porodičnom sistemu i zahtijeva novu adaptaciju i organizaciju porodičnog života. U cijelom tom procesu postoji mnogo stvari koje Vi kao majka, zajedno sa ocem djeteta možete da uradite. Razvod ne mora biti traumatičan ni za jednog člana porodice.
Prvo što treba da razumijete je da se razvodom braka prekida partnerski odnos, ali ne i roditeljski! Vi i otac Vašeg djeteta u svakom momentu treba da razlikujete međusobni odnos od odnosa prema sinu. Vaše dijete ne treba da bude «taoc» odnosa koji imate sa svojim partnerom. Čak i u budućnosti, Vaš roditeljski odnos bi uvijek trebao da bude ujedinjen, da pravite dogovore i imate slične stavove o odgajanju djeteta, kako bi dijete u Vama oboma imalo sigurnost i podršku, iako ste razvedeni.
Vaš sin je suviše mali da bi mogao da razumije značenje razvoda. Ali, kao što ste i sami primijetili na emotivnom nivou on osjeća da se nešto dešava. Osjeća tenziju, nervozu… to mu je nepoznata situacija i on kroz Vaše ponašanje uči kako da se nosi sa tom situacijom. Tada je potrebno aktivno angažovanje Vas kao majke i djetetovog oca. Dobro bi bilo da možete napraviti dogovor oko zajedničkih aktivnosti, zajedno Vas troje. Vašem djetetu je potrebno da osjeti da ga oba roditelja vole i da aktivno prisutni u njegovom životu iako više ne žive u istoj kući. Potrebno je da mu pružite sigurnost i razumijevanje, naročito u situacijama u kojima se dešavaju velike promjene, kao što je trenutno ova. Vi kao roditelji imate odgovornost da učinite ono što će Vašem djetetu olakšati cio proces. Za početak je dovoljan razgovor i dogovor o budućem načinu funkcionisanja, zajedničkom vremenu i sl. Uvijek imajte na umu da sve to radite za dobrobit Vašeg djeteta.
