Disciplina kao osnov razvijanja moralnih normi i ponašanja kod djece”

PIŠE: Ivana Đurović, dipl.pedagog

disciplinaPravo na disciplinu je pravo svakog djeteta. Disciplina i kontrola služe da se dijete usmjeri na pravi put u životu, da usvoji ono ponašanje koje je ispravno, moralno i u skladu sa normama i zahtjevima društva.  Sve to dijete ne može postići samo od sebe, glavnu ulogu u tom procesu imaju roditelji i uža okolina u kojoj dijete boravi.  Savjesni i dobri roditelji će prilikom disciplinovanja djeteta uzeti u obzir njegovu zrelost, kao i druge okolnosti neophodne za uspješan razvoj pravilnog ponašanja.

Dugo vremena su postojala dva pogleda na disciplinu – prvi po kojem je disciplina bila kontrola lica od strane nekog spoljašnjeg autoriteta (sprovodila se neprijatnim i bolnim sredstvima), a drugi pogled predstavljao je  sinonim za vaspitanje i  savjetovanje  po tome što polazi od unutrašnjeg formiranja u vidu samodiscipline i samokontrole, što za posledicu ima  zrelo ponašanje.

Roditelji prilikom disciplinovanja djeteta moraju uzeti u obzir  činjenicu da se disciplina sastoji od tri principa (njihov glavni cilj je formiranje pozitivnih navika kod djeteta):

– Djetetovo ponašanje mora biti pozitivno i ono mora kod sebe da ukloni nepoželjno ponašanje;

– Dijete osjeća unutrašnje zadovoljstvo prilikom pravilnog postupanja, a nezadovoljstvo prilikom negativnih postupaka;

– Djetetu treba ,,usaditi’’ osnove korektnog ponašanja i da ih ono ponavlja svaki put iznova bez nadzora starijih.

Važno pravilo kod disciplinovanja djece jeste da roditelji moraju da budu dosljedni u njihovim zahtjevima, jer će u suprotnom zbuniti dijete pa ono više neće znati šta je ispravno, a šta ne, šta smije da radi, a šta ne. Doslednost pomaže djetetu da shvati da u svijetu postoji jedan moralni red.

Koristi i prednosti discipline:

–         Pomaže djetetu da bude srećna i dobro prilagođena jedinka;

–         Dijete će usvojiti zahtjeve koje društvo smatra poželjnim;

–         Pomaže djetetu  sigurnosti od moralnih i tjelesnih povreda, ne dozvoljava mu da zaluta u neželjene  i ,,nedolične’’ teritorije;

–         Dijete  koje je disciplinovano ne može imati  tj. odabrati  pogrešne prijatelje i zapasti  u pogrešne i loše radnje;

–         Imaće sličan moralni pogled kao njegovi roditelji (model koji se naravno smatra prihvatljivim);

–         Dijete se osjeća cijenjeno, voljeno i sigurno  i ima više šansi da uspije u životu.

Što se tiče vrste discipline – svaka kuća mora da ima određena pravila koja djeca moraju poštovati, i kada se kod djece razvije takva odgovornost u kući, nesumnjivo je da će se tako ophoditi i van nje. Naravno da se pri tom ponekad moraju uzeti u obzir dječije želje i zahtjevi. Tokom sprovođenja discipline manje je važno koji se postupci koriste, od toga  na koji način se oni primjenjuju. Roditelji treba da znaju da postupci kao što su grdnja, omalovažavanje, šamaranje, podsmjehivanje, stalno osuđivanje  i tjelesno kažnjavanje neće imati nikakav pozitivan efekat, već će dijete samo postati bojažljivo i nesigurno.

Kazna se koristi da bi se dijete odvuklo od socijalno nepoželjnih ponašanja. Roditelj  treba da ima osjećaj  kada je treba upotrijebiti, a kada ne, i u kolikoj mjeri.  Ako se ona sprovodi u ljutnji, izgubi svoju vrijednost i psihički i tjelesno povrjeđuje dijete. Kazne ne treba da ,,potkopavaju’’ dječiju samostalnost  i da skuče njegovu slobodu djelovanja. One kazne koje bi imale svrhu su npr.  oduzimanje igračke djetetu zbog nepoželjnog ponašanja, ili zabrana izlaska iz kuće sa drugarima. Kazna treba da bude povezana direktno sa postupkom tj. da se dijete kazni u trenutku kada je uradilo nešto pogrešno – nikako da se odlaže za kasnije.

Da bi dijete imalo prijatne aspiracije prema disciplini i da bi shvatilo da je njegov postupak  ispravan, mora se povremeno i nagrađivati, ali ne u ,,prazno’’ nego da shvati da ta nagrada ima veze sa  njegovim djelovanjem. Samim tim nagrada povećava osjećanje sopstvene važnosti kod djeteta.

Strogost ne stoji u nikakvoj vezi sa razvijanjem moralnog karaktera, međutim ne valja ni pretjerano popuštati, jer će tada dijete postaviti samo sebi zahtjeve koji su u skladu sa njegovim željama ( bile ispravne ili ne). Tada se javljaju disciplinarni problemi. Zato je najbolje da roditelji budu sigurni u svoju ulogu “autoriteta”.

Kada je u pitanju reakcija djeteta prema disciplini, važno je znati da svi postupci i disciplinarne metode moraju da budu praktikovane tako da kod djeteta izgrade jedan zdrav stav prema discplini i autoritetu. Glavni cilj je da djeca postanu nezavisna u svojim postupcima, tako da će grdnja i plašenje imati za posledicu da dijete učini nepriličnim i zavisnim ličnostima koja su manje socijabilna. Po pravilu,  dječaci se više bune protiv tjelesnog kažjavanje nego djevojčice zato što su one pokornije. Tu velikog udjela imaju i socijalno kulturne razlike –  djeca iz siromašnijih grupa su sklona kažnjavanju druge djece tj. uglavnom kritički gledaju na postupke, dok djeca iz bogatijih grupa su tolerantna u svojim stavovima i imaju realnija promišljanja.

Rđavo ponašanje kod djece upućuje na nevaljalstvo i neposlušnost, ono može da se praktikuje u kući i u školi. Rđavo ponašanje se kod različitih dobi različito manifestuje npr. mala djeca se nevaljalo ponašaju da bi skrenula pažnju na sebe, dok starija djeca uživaju u svjesno rđavom ponašanju, zato što im pruža osjećanje lične vrijednosti.

Svaki roditelj ima svoj način ukazivanja na disciplinu i prihvatljivo ponašanje djeteta. Ti načini i pristupi se uglavnom oslanjaju na one koje smo naučili od naših roditelja u periodu  kada su se naše ličnosti formirale. Naravno te metode su donekle izmijenjene i prilagođene modelu porodice  kakvu želimo izgraditi i onome što smo u međuvremenu naučili.  Najbolji način da se postigne pozitivna disciplina kod djece je da se roditelji pridržavaju  sledećih važnih pravila:

–         Izbjegavajte  fizičko kažnjavanje;

–         Tretirajte djecu kao zrele osobe čak  i ako su u ranom uzrastu, budite prema njima otvoreni i iskreni;

–         Dajte djeci prostora i dopustite im da razmisle o svom postupku;

–         Dajte prostora i sebi, sagledajte stvari sa određene distance;

–         Držite se svoje riječi i realizujete ono što kažete.

Napomena: Autorka je posjetiteljka portala Roditelji.me koja je odlučila da svoje profesionalno iskustvo i stav podijeli sa ostalim ostalim posjetiocima.

SOS linija baner

Leave a Reply