PIŠE: Milica Belada, diplomirani psiholog, porodični psihoterapeut

Svako preseljenje u novu sredinu u potpunosti testira snage i slabosti cijele porodice. Promjene najintenzivnije doživljavaju najosjetljiviji članovi porodice, a to su najčešće djeca. Ovo je naročito slučaj kada je u pitanju adaptacija na jake institucionalne sisteme kao što su škole i vrtići.

Djeca predškolsog uzrasta će se bolje prilagoditi novoj sredini u odnosu na djecu školskog uzrasta ili tinejdžere. To je zbog toga što djeca predškolskog uzrasta generalno slabije razumiju promjene koje se dešavaju i pred njima su, u vrtiću, manji zahtjevi nego pred djecom školskog uzrasta.

Ono što roditelji mogu da urade da bi pomogli proces adaptacije na novu sredinu, samim tim i adaptaciju u školi ili vrtiću je:

• Objasniti djeci o promjenama koje će uslijediti, gdje će živjeti, kako će funkcionisati, kakve će im biti radne obaveze i sl. Dobro je kada roditelji pokazuju entuzijazam i sigurnost u svoju odluku za preseljenjem, na taj način će se i djeca sigurnije osjećati. Otvoreno roditeljsko ispoljavanje emocija će i dijete ohrabriti da govori o svojim emocijama.
• Posjetiti školu samostalno, bez djeteta, obaviti razgovore sa direktorom i stručnim osobljem, raspitati se o procedurama koje će uslijediti tokom prvog dana djetetovog boravka u školi/vrtiću. Dijete će se bolje osjećati ako vidi da roditelj već zna gdje je djetetova učionica, ko mu je učiteljica i sl.
• Ukoliko dijete ne govori ili čak slabo razumije jezik na kome se izvodi nastava potrebno je sa učiteljem napraviti dogovor oko dinamike učenja jezika, zamoliti za razumijevanje a sa druge strane ohrabriti dijete da stalno razgovara sa svojim vršnjacima. Djeca mnogo brže i lakše uče strani jezik nego odrasli.
• Pomoći djetetu da pronađe prijatelje, uključiti ga u sportske i vannastavne aktivnosti. Sam roditelj može da se uključi u Savjet roditelja, da se poveže se sa drugim roditeljima tokom roditeljskih sastanaka. Na taj način roditelj će i direktno umati uticaj na školske aktivnosti, drugi roditelji će ga bolje razumjeti i vjerovatno dati sugestije za prevazilaženje problema adaptacije.
• Postaviti nove dnevne rutine vezane za obaveze u školi i vrtiću. Objasniti djetetu kakve su njegove radne obaveze tokom dana, kada se radi domaći zadatak, kada se istaje da bi se na vrijeme stiglo u školu i sl. U situaciji koja je generalno haotična, postavljanje pravila u vidu dnevnih rutina može značiti sigurnost za dijete.

Najvažnije od svega je pružanje podrške i ljubavi djetetu, razumijevanje djetetovih problema, nedoumica i sumnji. Dolazak u novu školu ne mora da bude stresno iskustvo. Sve zavisi od prethodne pripremljenosti za promjene koje će nastupiti.