U podgoričkom porodilištu je u proteklih 13 godina rođeno više od 130 beba čije su majke otišle na porođaj Iz Skloništa za žene i djecu žrtve naselja, a prema podacima nevladine organizacije (NVO) Sigurna ženska kuća, veliki broj tih žena i djevojaka bio je izložen nasilju i tokom trudnoće.
Direktorka Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević kazala je za portal Roditelji da je od 1999. godine, od kada postoji Sklonište, bježeći od porodičnog nasilja u njemu utočište potražilo oko 3,5 hiljada žena i djece.
Prema njenim riječima, iz Skloništa su za to vrijeme na porođaj otišle 134 žene, od kojih se posljednja porodila prije šest dana.
„Od ukupnog broja njih, 68 bile su maloljetnice i majke vanbračne djece, koje su dolazile kod nas zbog velikog nerazumijevanja u porodici, a u mnogim slučajevima i ekstremnog nasilja. Bile su izbacivane iz kuće, omalovažavane, pa čak i prebijane, i niko nije htio da zna za njih“, kazala je Raičević.
Ona je naglasila da je poražavajući podatak da je većina tih žena i djevojaka bilo izloženo nasilju za vrijeme trudnoće, što se vidi iz upitnika koje popunjavaju pri prijemu u Sklonište.Dešavalo se da žena koja je u braku trpi nasilje čak i zbog toga što se ustanovilo da nosi djevojčicu.
Raičević je kazala da žene koje su bile u Skloništu uglavnom zadrže djecu, ali se mali broj njih ipak odlučuje da dijete da u dom.
„Najveći broj njih odluči da zadrži dijete, i smatramo da je to tako upravo zahvaljući tome što su dosta dugo kod nas. Mi razgovaramo sa njima, pomažemo im, ostaju kod nas od pola godine do godinu poslije porođaja, a neke su ostajale i po godinu i po. Kad osjetimo da žena može sama da se brine o djetetu, počinjemo da joj tražimo neki smještaj i posao. Jer od ovog što država daje, teško se može preživjeti“, navela je Raičević.
Od svih trudnica koje su prošle kroz Sklonište, samo pet ili šest njih odlučilo da dijete da u dom.
To u Skloništu tumače kao veliki uspjeh, jer su sve svoje snage i znanje usmjerili na to da majke odluče da zadrže djecu. Objašnjavaju im da nema tih uslova i tog doma koji može zamijeniti majčin zagrljaj i blizinu, a to je velika odgovornost, posebno kada je maloljetnica u pitanju.
U Skloništu su trenutno dvije trudnice, i za jednu sigurno znaju da će dati dijete u dom, jer je uvjerena da nije sama sposobna da ga izdržava i ne vidi perspektivu sa sitnom pomoći koju daju institucije, a bez mogućnosti da nađe neki siguran posao.
„Ona se nada da je to samo na neko kraće vrijeme dok ‘stane na noge’, ali je naše iskustvo pokazalo da se one rijetko vraćaju toj djeci, naročito ako su mlade i razmišljaju o tome da zasnuju neku vezu i da se udaju“, pojasnila je Raičević.
Ona je naglasila da se mnogo toga promijenilo nabolje u odnosu na period kad je Sklonište počelo da radi.
„Sve manje imamo djevojaka i žena koje zbog nasilja u porodici, a trudne su, dolaze kod nas, jer to rješavamo nekim mirnim sporovima. U Sigurnoj ženskoj kući imamo bračno i predbračno savjetovalište koje je posljednih godina znatno napredovalo, i više od 400 osoba je prošlo groz njega. Međutim, mnoge žene su neupućene, bilo da ne znaju da imaju tu mogućnost, ili su sa sela, pa u nekoj poodmakloj trudnoći odlaze od kuće da ne bi dobijale batine“, kazala je Raičević.
