Kolumna: Prostor, vrijeme, budžet

Autor: Jelisava Kalezić, arhitekta, urbanista
Izvor: Vijesti

jelisava kalezicFizika je dokazala prostorno – vremenski kontinuum, ono što su mnoge stare civilizacije znale i saopštavale na svoj način. Prostor i vrijeme su jedno. Malo pojednostavljeno: Kako posiješ (u prostoru) tako češ požnjeti (u vremenu).

Postoji priča, jedna od mnogih, o događaju koji se vezuje za sv. Petra Cetinjskog. Išao sveti Vladika za svojim poslom mirotvornim po Crnoj Gori i Sedmoro brda. Bio je blizu neke kuće i odluči da tu zanoći, jer se spuštala noć. Pokuca, nazva Boga domaćinu i upita može li konačiti, ako u kući nema starijeg (prečeg, važnijeg) od njega. Domaćin počastvovan i obradovan dolaskom ovakvog gosta, priđe mu ruci i odgovori:

“Bog s tobom, sveti Vladiko, kako će biti iko stariji od tebe?”

Uđe sv. Vladika, domaćica pripremi večeru i postelju. I dok je gost večerao začuo se dječiji plač.

“Upitah li te ja ima li u kući starijeg ?”– prekori sv. Vladika domaćina – “Zna se da je malo dijete u kući najstarije (najpreče, najvažnije).”

Da je obišao Crnu Goru u posljednjih dvadesetak godina, raznih bi se čuda i nepodopština nagledao sv. Petar Cetinjski. A od velikog izbora raznih čuda, možda bi se izdvojila stavka u Budžetu za 2013.g., od 660.000 eura za dječije vrtiće. Za izgradnju i adaptaciju. Za sve vrtiće u državi.

Krajem decembra 2012, nedjelju dana prije usvajanja Budžeta Crne Gore za 2013, na adrese poslanica i poslanika, poimenično, stiglo je pismo Udruženja Roditelji iz Podgorice. U pismu je bio apel da se poslanici zauzmu da se u Budžetu, čije je usvajanje bilo na dnevnom redu Skupštine, nađe novca barem za jedan novi dječiji vrtić u Podgorici. Data je sažeta ocjena stanja i uslova smještaja djece u predškolskim ustanovama u Crnoj Gori. Prosječna radna površina po djetetu za cjelodnevni boravak u vrtiću ili jaslama u Crnoj Gori je 1,5m2, saopšteno je u pismu Udruženja Roditelji. Znatno je ispod zdravstvenih, pedagoških, urbanističkih i arhitektonskih standarda. Kada se pominju standardi, vrijedi ukazati na Studiju standarda za planiranje gradskih naselja, urađenu 1970.g za GUP Titograda (usvojen 1974.g.). Autor studije je prof. dr Božidar Milić sa saradnicima iz tadašnjeg RZUP-a. Na str. 45. pomenute Studije precizirano je:

VRTIĆ ZA PREDŠKOLSKU DJECU

Vaspitno – zaštitna ustanovaza dnevni boravak djece od 5 -7-godina. Razlikuju se dva tipa ustanova: za četvoročasovni i osmočasovni boravak.

Locira se u mjesnoj zajednici;

poželjan lak prilaz i blizina zelenih površina;

radijus opsluživanja 200 m;

broj djece 3 -7 godina 6% od ukupnog broja stanovnika;

45% koristi osmočasovni boravak;

potrebna građevinska površina 8m2 po djetetu;

površina slobodnih terena 25m2 po djetetu;

kapacitet ustanove max 120 djece (25, 50, 75 do 100);

veličina grupe 10 – 15 djece;

1,5 zaposlenih po grupi;

izgrađenost 25-30% (odnos bruto razvijene površine objekta prema površini parcele);

1 parking na zaposlenog;

1 zdravstveni radnik po objektu.

Ova Studija standarda je usvojena za Titograd/Podgoricu prije četrdeset godina. Odraz je domaće i evropske urbanističke prakse toga vremena. A služila je i kao uzor i metodologija pri izradi mnogih urbanističkih planova u Crnoj Gori.

Sada su započeti pregovori za ulazak u EU. Da li čekamo da nam neko ukaže da se u Crnoj Gori primjenjuje, kao državni program, sistematsko zapostavljanje djece?

Posebno alarmantne su dvije okolnosti:

a) u mnogim dječijim vrtićima površina objekta za boravak djece, kao i površina dvorišta za igru na otvorenom je ispod biološkog minimuma:

b) uz to, pri nepovoljnim smještajnim uslovima, broj vaspitačica i vaspitača i njegovateljica je nedopustivo mali.

Ocjena da djeca borave u uslovima ispod biološkog minimuma nije data ni slučajno ni napamet. Osim navedenih urbanističkih, postoje i projektni normativi za ovu vrstu objekata, kao i pedagoški i zdravstveni normativi. I to je jednostavno uporediti sa praksom u EU. Ali, postoje i istraživanja na osnovu kojih se zna šta se događa kada ljudi, djeca i odrasli, u dužem periodu borave u uslovima ispod biološkog minimuma. Javljaju se različite vrste patologije, počev od zdravstvenih (obično česte infekcije respiratornih organa), socijalnih (pojačana agresivnost ili povlačenje u sebe), vaspitnih (zapostavljaju se i gube već stečene dobre higijenske navike i ponašanje, a ne stiču nove) i drugo.

Sve rečeno nije nepoznato. I oni koji imaju roditeljskog iskustva i oni koji ga tek stiču, svjedoci su nezamjenjive važnosti kvaliteta smještaja u dječijim vrtićima i jaslama. Jer, tamo borave najpreči, najvažniji i najosjetljiviji članovi svake zajednice. Sve što se oduzme, zakine, osiromaši u tom uzrastu – prostor, njega, emocije, ishrana, donosi neželjene plodove u budućnosti.

Na većini skupštinskih odbora, i onim koji su matični za Budžet i ostalim, podržana je inicijativa udruženja Roditelji. Predloženo je nekoliko amandmana u nastojanju da se u Budžetu za 2013. obezbijedi novac za izgradnju barem jednog (a jasno je da su samo u Podgorici urgentno potrebna dva vrtića). A problemi nedostatka novca, za elementarne uslove, su i kod osnovnog , srednjeg i visokog obrazovanja.

Svuda gdje raste i stasava budućnost ove zemlje, zakinuto je. I hljeb mi čuvaj i djecu mi hrani – “brižno i domaćinski” preporučuje predlagač Budžeta. Kriza, ekonomska i finansijska, svjetska, evropska – stigla je odavno i u Crnu Goru. Koliko je Vlada pomogla dolasku krize, ne zna se. Nevolja nije, samo, u nedovoljnom Budžetu za 2013. Navolja je višestruka. Da li će biti moguće Budžet realizovati samo sa predloženim zaduživanjem? Ili će još veće zaduživanje biti neminovno? Bolno je očigledno da Budžet za 2013.g. nema valjane prioritete, jer gdje su tu najstariji (najpreči, najvažniji)?

  • HiPP

    Procedure i Izazovi Samohranog…

    Leave a Reply