PIŠE: Gordana Popović

Crnogorski Zakon o radu zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže, pokazuju iskustva žena koje su se obratile Pravnom savjetovalištu Udruženja Roditelji.

Udruženje je u septembru pokrenulo projekat pravne pomoći roditeljima u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, u okviru kojeg žene, koje smatraju da su im uskraćena prava iz Zakona o radu zbog toga što su majke ili planiraju to da postanu, mogu da dobiju besplatan savjet pravnika angažovanih na projektu.

Savjetovalište za roditelje o pravima iz radnog odnosa funkcioniše online, ali i na principu direktnog kontakta, a pravnici se bave situacijama u kojima, između ostalog, poslodavac otpusti ženu kada ostane u drugom stanju, odbija da zaposlenoj na porodiljskom bolovanju isplati zakonom garantovanu zaradu, prijeti otkazom ili neprodužavanjem ugovora ukoliko se ona ranije ne vrati sa porodiljskog odsustva, ili kreira ambijent koji kod žene izaziva nesigurnosti da će moći da zadrži posao ukoliko zatrudni.

U protekla četiri mjeseca Savjetovalištu se obratio veliki broj žena, od kojih je većinu interesovalo kakva su im prava s obzirom na to da su ugovor o radu potpisale na određeno vrijeme, ili kome da se obrate budući da im poslodavac, zbog trudnoće, nije produžio ugovor.

Pravnici objašnjavaju da, na žalost, ne postoji način da se trudnica u tom dijelu zaštiti.

„U suštini, Zakon zabranjuje raskid ugovora o radu zbog trudnoće, ali je teško dokazati da je razlog raskida trudnoća kada se zaključuju ugovori na određeno vrijeme. Nije jasna ta praksa poslodavca kada im se svi troškovi refundiraju. Istina je da se refundacija za trudničko čeka, ali za porodiljsko je tačno 20-og u mjesecu za prethodni mjesec, čak ponekad isplate i ranije“, navode pravnici.

Iako Zakon o radu Crne Gore načelno štiti žene za vrijeme trudnoće, on takođe dozvoljava poslodavcu da zaposlenoj ženi koja je na trudničkom bolovanju, a zaposlena ja na određeno vrijeme, ne produži ugovor.

„Ustavna i zakonska zaštita žene za vrijeme trudnoće se na taj način fundamentalno dovodi u pitanje, s obzirom na to da je danas najveći broj ugovora sklopljenih sa poslodavcima upravo na određeno, iako je Zakonom o radu definisano da je pravilo, a ne izuzetak da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme. To implicitno stvara pogodno tlo za nepoštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, u ovom slučaju posebne zaštite žene na radu“, smatraju pravnici u Savjetovalištu.

Oni podsjećaju i da je zakonima o radu, o zdravstvenom osiguranju i o socijalnoj i dječijoj zaštiti predviđeno pravo poslodavca na refundiranje zarada isplaćenih po osnovu posebne zaštite i pomoći ženama za vrijeme trudnoće, porodiljskog i roditeljskog odsustva, odnosno odsustva radi njege djeteta,

„Ali, ipak se dešavaju ovakvi slučajevi kojim se krše osnovna ljudska prava – prava kojim žene imaju posebnu zaštitu, pogotovo u slučaju graviditeta, a koja se posebno štite inkorporisanošću i određenošću u našem Ustavu“, kažu u Savjetovalištu.

To navodi na pomisao da poslodavci ne prijavljuju zaposlene, pa samim tim i ne uplaćuju doprinose, ili uplaćuju manje iznose od onih koji su dužni po zakonu, pa zato nemaju motivaciju za refundiranjem zarade iz Fonda za zdravstveno osiguranje, niti volju da produže ugovor o radu sa zaposlenom trudnicom, a zakon im u tome na žalost „ne smeta”.

Odgovornost države je da ne dozvoli ovakvo kršenje međunarodnih i nacionalnih propisa, i da uskladi pozitivno zakonodavstvo sa Ustavom i ratifikovanim međunarodnim propisima, kako ne bi imali pravni haos u kom niži pravni propis derogira viši.